Postupak održavanja prohodnosti i aspiracija traheobronhalnog stabla kroz tubus/kanilu
Uvod
Disanje je osnovna životna funkcija. Bez disanja nema života. U dišnim putevima stvara se sluz koju zdravi ljudi bez problema iskašlju.
- Pokušajte se prisjetiti možete li suzbiti kašalj umjesto da iskašljete sekret/sluz koji vam se skupio u dušniku, npr. prilikom prehlade.
- Sjećate li se osjećaja da ćete se ugušiti jer ne možete iskašljati sekret?
Slično se osjeća i bolesnik koji ne može samostalno iskašljati sekret/sadržaj iz dušnika ili dušnica. U ovoj ćete jedinici naučiti koliko je važno održavati dišni put prohodnim i kako to činiti.
Disanje je osnovna životna funkcija.
Bez disanja nema života.
U dišnim putevima stvara se sluz koju zdravi ljudi bez problema iskašlju.
Pokušajte se prisjetiti možete li suzbiti kašalj umjesto da iskašljete sekret/sluz koji vam se skupio u dušniku, npr. prilikom prehlade.
Sjećate li se osjećaja da ćete se ugušiti jer ne možete iskašljati sekret?
Slično se osjeća i bolesnik koji ne može samostalno iskašljati sekret/sadržaj iz dušnika ili dušnica.
U ovoj ćete jedinici naučiti koliko je važno održavati dišni put prohodnim i kako to činiti.
Uspostava i održavanje dišnog puta
Postavljanje neophodno je za održavanje prohodnosti dišnog puta u bolesnika koji nemaju zadovoljavajuću respiraciju i oksigenaciju. Odluku o intubiranju bolesnika donosi liječnik.
- Više o potrebi postavljanja orotrahealnog tubusa pročitajte u jedinici "Postavljanje orotrahealnog tubusa" u DOS-u: Hitni medicinski postupci.
Postavljanje neophodno je za održavanje prohodnosti dišnog puta u bolesnika koji nemaju zadovoljavajuću respiraciju i oksigenaciju.
Odluku o intubiranju bolesnika donosi liječnik.
- Više o potrebi postavljanja orotrahealnog tubusa pročitajte u jedinici "Postavljanje orotrahealnog tubusa" u DOS-u: Hitni medicinski postupci.
Bolesnik s endotrahealnim tubusom ne može samostalno iskašljati sekret koji se stvara u traheobronhalnom stablu. Medicinska sestra / medicinski tehničar stoga mora provoditi toaletu dišnih puteva kod bolesnika s pomoću aspiratora. Toaleta dišnih puteva provodi se na .
Osim kroz endotrahealni tubus, toaleta dišnog puta može se obaviti i kroz endotrahealnu kanilu. Razlika između endotrahealnog tubusa i endotrahealne kanile u duljini je cijevi i mjestu postavljanja. Svrha je i jednog i drugog postupka osiguravanje dišnog puta u bolesnika koji nisu u mogućnosti vlastitim snagama održati prohodnim dišni put. Primjerice, bolesnici u komi i bolesnici s neadekvatnom respiracijom ili opstrukcijom dišnih puteva sekretom.
Intubirani bolesnik koji samostalno diše najčešće ne može iskašljati sekret koji nastaje u dišnom putu. Bolesnici kojima je postavljena endotrahealna kanila samostalno dišu, nešto lakše iskašljavaju sekret kroz kanilu jer je kraća od tubusa, a ponekad je potrebno aspirirati taj sekret s pomoću aspiratora.
Ponekad bolesnik ne može disati bez pomoći uređaja za ventilaciju, stoga se spaja na mehaničku ventilaciju ili . Takve bolesnike može se aspirirati pomoću zatvorenoga sukcijskog katetera, ali i pomoću običnoga katetera za sukciju.
Bolesnik s endotrahealnim tubusom ne može samostalno iskašljati sekret koji se stvara u traheobronhalnom stablu.
Medicinska sestra / medicinski tehničar stoga mora provoditi toaletu dišnih puteva kod bolesnika s pomoću aspiratora.
Toaleta dišnih puteva provodi se na .
Osim kroz endotrahealni tubus, toaleta dišnog puta može se obaviti i kroz endotrahealnu kanilu.
Razlika između endotrahealnog tubusa i endotrahealne kanile je u:
- duljini cijevi
- mjestu postavljanja.
Svrha je i jednog i drugog postupka osiguravanje dišnog puta u bolesnika koji nisu u mogućnosti vlastitim snagama održati prohodnim dišni put.
Primjerice, bolesnici u komi i bolesnici s neadekvatnom respiracijom ili opstrukcijom dišnih puteva sekretom.
Intubirani bolesnik, koji samostalno diše, najčešće ne može iskašljati sekret koji nastaje u dišnom putu.
Bolesnici kojima je postavljena endotrahealna kanila samostalno dišu, nešto lakše iskašljavaju sekret kroz kanilu jer je kraća od tubusa.
Kod njih je potrebno ponekad aspirirati taj sekret s pomoću aspiratora.
Ponekad bolesnik ne može disati bez pomoći uređaja za ventilaciju.
Tad se spaja na mehaničku ventilaciju ili respirator.
Takve bolesnike može se aspirirati s pomoću zatvorenoga sukcijskog katetera, ali i s pomoću običnoga katetera za sukciju.
Važno je znati!
Postupak toalete traheobronhalnog stabla treba načiniti u što kraćem vremenu, otprilike 10 do 15 sekundi, kako ne bi došlo do hipoksije i poremećaja rada srca.
Važno!
Postupak toalete traheobronhalnog stabla treba načiniti u što kraćem vremenu, otprilike 10 do 15 sekundi.
Cilj je toga spriječiti razvoj hipoksije i poremećaja rada srca.
Razlike i sličnosti između endotrahealnog tubusa i endotrahealne kanile
Upotreba endotrahealnog tubusa indicirana je kad se očekuje kratkotrajno održavanje dišnog puta bolesnika, primjerice, hitne intubacije, intubacije radi sedacije tijekom operativnih zahvata. Kad se očekuje dugotrajno održavanje dišnog puta bolesnika, primjerice, dugotrajna mehanička ventilacija, dugotrajno komatozno stanje ili operacija na području vrata, ždrijela, grkljana ili dušnika, preporuča se postavljanje endotrahealne kanile.
Upotreba endotrahealnog tubusa indicirana je kad se očekuje kratkotrajno održavanje dišnog puta bolesnika, primjerice:
- hitne intubacije
- intubacije radi sedacije tijekom operativnih zahvata.
Postoje i situacije kad je potrebno dugotrajno održavanje dišnog puta bolesnika, primjerice:
- dugotrajna mehanička ventilacija
- dugotrajno komatozno stanje
- operacija na području vrata, ždrijela, grkljana ili dušnika.
Tad se preporuča postavljanje endotrahealne kanile.
1. zadatak
Prednost je endotrahealne kanile u kraćem putu do dušnika i lakše evakuacije sadržaja. Ponekad bolesnik može na kanilu i sam iskašljati sekret. Bolesnik koji ima endotrahealnu kanilu lakše komunicira s okolinom, jer iako nema glas može tehnikom "čitanja s usana" ostvariti komunikaciju s okolinom. Uz endotrahealnu kanilu bolesnik može peroralno uzimati hranu i tekućinu dok je to kod endotrahealnog tubusa u potpunosti onemogućeno.
Toaleta usne šupljine puno je jednostavnija ako bolesnik ima endotrahealnu kanilu. Što se tiče disanja i održavanja prohodnosti kanile ili tubusa postupak je gotovo isti.
Prednost je endotrahealne kanile u kraćem putu do dušnika i lakše evakuacije sadržaja.
Ponekad bolesnik može na kanilu i sam iskašljati sekret.
Bolesnik koji ima endotrahealnu kanilu lakše komunicira s okolinom.
Iako nema glas može tehnikom "čitanja s usana" ostvariti komunikaciju s okolinom.
Uz endotrahealnu kanilu bolesnik može peroralno uzimati hranu i tekućinu.
To je kod endotrahealnog tubusa u potpunosti onemogućeno.
Toaleta usne šupljine puno je jednostavnija ako bolesnik ima endotrahealnu kanilu.
Što se tiče disanja i održavanja prohodnosti kanile ili tubusa postupak je gotovo isti.
Priprema pribora i medicinske sestre / medicinskog tehničara za aspiraciju sekreta
Priprema pribora:
- aspirator
- kateter za otvorenu sukciju, različite veličine
- sterilna rukavica (dovoljna je jedna za dominantnu ruku)
- sterilna fiziološka otopina za vlaženje i sterilna štrcaljka
- kompresa za zaštitu bolesnika
- redestilirana Aqua za ispiranje sukcijske cijevi
- Ambu balon (samošireći balon za disanje)
- vreća ili kanta za infektivni otpad.
Priprema medicinske sestre / medicinskog tehničara:
- oprati i ruke
- kirurška maska s vizirom ili maska i zaštitne naočale.
Priprema pribora i medicinske sestre / medicinskog tehničara za aspiraciju sekreta
Priprema pribora:
- aspirator
- kateter za otvorenu sukciju, različite veličine
- sterilna rukavica (dovoljna je jedna za dominantnu ruku)
- sterilna fiziološka otopina za vlaženje i sterilna štrcaljka
- kompresa za zaštitu bolesnika
- redestilirana Aqua za ispiranje sukcijske cijevi
- Ambu balon (samošireći balon za disanje)
- vreća ili kanta za infektivni otpad.
Priprema medicinske sestre / medicinskog tehničara:
- oprati i ruke
- kirurška maska s vizirom ili maska i zaštitne naočale.
Izvođenje postupka aspiracije
Medicinska sestra / medicinski tehničar će:
- identificirati bolesnika
- procijeniti potrebu za aspiracijom sekreta
- procijeniti stanje usne šupljine (neki bolesnici imaju jaku orofaringealnu sekreciju)
- objasniti postupak bolesniku ako je pri svijesti
- podići uzglavlje bolesnika na 45° (Fowlerov položaj)
- provjeriti saturaciju i vitalne funkcije (bolesnik je obično monitoriran)
- staviti zaštitnu masku s vizirom
- upaliti aspirator i provjeriti vakuum
- odabrati odgovarajući vakuum na aspiratoru (za odrasle od 110 - 115 mmHg)
- otvoriti sterilan kateter i ostaviti ga u zaštitnoj navlaci
- navući sterilnu rukavicu na dominantnu ruku
- nedominantnom rukom skinuti zaštitu s katetera
- uroniti kateter u sterilnu fiziološku otopinu
- poticati bolesnika da duboko diše, ako je pri svijesti
- dominantnom rukom sa sterilnom rukavicom nježno uvesti kateter u kanilu/tubus dok bolesnik ne zakašlje (to je znak da je kateter dotaknuo dušnik)
- spojiti cijev uključenog aspiratora na kateter
- dominantnom rukom nježno rotirati kateter za 360 stupnjeva, izvlačiti kateter van ne duže od 5 do 10 sekundi, a nedominantnom rukom držati tubus/kanilu kako se ne bi pomaknula iz dušnika
- promatrati bolesnika tijekom aspiracije
- kateter odložiti u vreću za infektivni otpad
- bolesniku vratiti kisik ili spojiti na cijev od respiratora ako je mehanički ventiliran
- isprati cijev aspiratora aspirirajući redestiliranu Aquau
- odložiti rukavicu u infektivni otpad
- ugasiti aspirator
- oprati i dezinficirati ruke
- dokumentirati učinjeno.
Izvođenje postupka aspiracije
Medicinska sestra / medicinski tehničar će:
- identificirati bolesnika
- procijeniti potrebu za aspiracijom sekreta
- procijeniti stanje usne šupljine (neki bolesnici imaju jaku orofaringealnu sekreciju)
- objasniti postupak bolesniku ako je pri svijesti
- podići uzglavlje bolesnika na 45° (Fowlerov položaj)
- provjeriti saturaciju i vitalne funkcije (bolesnik je obično monitoriran)
- staviti zaštitnu masku s vizirom
- upaliti aspirator i provjeriti vakuum
- odabrati odgovarajući vakuum na aspiratoru (za odrasle od 110 do 115 mmHg)
- otvoriti sterilan kateter i ostaviti ga u zaštitnoj navlaci
- navući sterilnu rukavicu na dominantnu ruku
- nedominantnom rukom skinuti zaštitu s katetera
- uroniti kateter u sterilnu fiziološku otopinu
- poticati bolesnika da duboko diše, ako je pri svijesti
- dominantnom rukom sa sterilnom rukavicom nježno uvesti kateter u kanilu/tubus dok bolesnik ne zakašlje (to je znak da je kateter dotaknuo dušnik)
- spojiti cijev uključenog aspiratora na kateter
- dominantnom rukom nježno rotirati kateter za 360 stupnjeva izvlačiti kateter van ne duže od 5 do 10 sekundi
- istovremeno nedominantnom rukom držati tubus/kanilu kako se ne bi pomaknula iz dušnika
- promatrati bolesnika tijekom aspiracije
- kateter odložiti u vreću za infektivni otpad
- bolesniku vratiti kisik ili spojiti na cijev od respiratora ako je mehanički ventiliran
- isprati cijev aspiratora aspirirajući redestiliranu Aquau
- odložiti rukavicu u infektivni otpad
- ugasiti aspirator
- oprati i dezinficirati ruke
- dokumentirati učinjeno.
Ako se postupak ponavlja, važno je napomenuti da je potrebno uzeti novi kateter.
Ako se postupak ponavlja, važno je napomenuti da je potrebno uzeti novi kateter.
Vlaženje tubusa/kanile
Ponekad je potrebno uštrcati 1 mL do 2 mL sterilne vodene otopine natrijeva klorida masenog udjela 0,9 %, i s pomoću ambu balona, dva do tri puta, upuhati zrak kako bi se tekućina raspršila po traheobronhalnom stablu. Taj će postupak potaknuti bolesnika na kašalj, a samim time i na mobilizaciju sekreta iz donjih dišnih puteva prema gore.
Vlaženje tubusa/kanile provodi se neposredno prije uvođenja sterilnog katetera u tubus/kanilu. Za ovaj postupak potrebne su dvije medicinske sestre / dva medicinska tehničara kako bi se cijeli postupak izveo u 10 do 15 sekundi, koliko je predviđeno za sukciju sekreta. Ako bi postupak trajao dulje od optimalnog vremena, bolesnik postaje hipoksičan, dolazi do pada kisikom, tahikardije i bolesnik se jako boji i opire ovom postupku.
Ponekad se, kod bolesnika koji su mehanički ventilirani, neposredno prije aspiracije, povisi koncentracija kisika na 100 % tijekom jedne minute, kako bi se smanjila mogućnost hipoksije tijekom aspiracije. Nakon aspiracije tubusa/kanile radi se aspiracija usne šupljine, jer se često pojača salivacija tijekom ovog postupka. Aspiracija usne šupljine provodi se novim kateterom.
Ponekad je potrebno uštrcati 1 do 2 mL sterilne vodene otopine natrijeva klorida masenog udjela 0,9 %, i s pomoću ambu balona, dva do tri puta, upuhati zrak kako bi se tekućina raspršila po traheobronhalnom stablu.
Taj će postupak potaknuti bolesnika na kašalj, a samim time i na mobilizaciju sekreta iz donjih dišnih puteva prema gore.
Vlaženje tubusa/kanile provodi se neposredno prije uvođenja sterilnog katetera u tubus/kanilu.
Za ovaj postupak potrebne su dvije medicinske sestre / dva medicinska tehničara kako bi se cijeli postupak izveo u 10 do 15 sekundi.
To je vrijeme predviđeno za sukciju sekreta.
Ako bi postupak trajao dulje od optimalnog vremena:
- bolesnik postaje hipoksičan
- dolazi do pada kisikom
- tahikardije
- bolesnik se jako boji i opire ovom postupku.
Ponekad se, kod bolesnika koji su mehanički ventilirani, neposredno prije aspiracije, povisi koncentracija kisika na 100 % tijekom jedne minute, kako bi se smanjila mogućnost hipoksije tijekom aspiracije.
Nakon aspiracije tubusa/kanile, radi se aspiracija usne šupljine, jer se često pojača salivacija tijekom ovog postupka.
Aspiracija usne šupljine provodi se novim kateterom.
Sterilna rukavica za endotrahealnu intubaciju
2. zadatak
Pozorno proučite slike. Opišite izgled i navedite neke značajke sterilne rukavice za endotrahealnu intubaciju.
Pozorno proučite slike.
Opišite izgled i navedite neke značajke sterilne rukavice za endotrahealnu intubaciju.
Pogledajte videozapis Stavljanje sterilne rukavice za endotrahealnu intubaciju i odgovorite na pitanja.
Pogledajte videozapis Stavljanje sterilne rukavice za endotrahealnu intubaciju.
Stavljanje sterilne rukavice za endotrahealnu intubaciju
Odgovorite na pitanja:
- Zašto se koristi samo jedna sterilna rukavica?
- Koliko dugo smije trajati aspiracija sekreta iz endotrahealnog tubusa/kanile?
- Koliko se puta smije ponavljati aspiracija istim kateterom?
Odgovorite na postavljena pitanja:
- Zašto se koristi samo jedna sterilna rukavica?
- Koliko dugo smije trajati aspiracija sekreta iz endotrahealnog tubusa/kanile?
- Koliko se puta smije ponavljati aspiracija istim kateterom?
Pozorno pogledajte videozapis Aspiracija sekreta kroz endotrahealnu kanilu i odgovorite na pitanja.
Aspiracija sekreta kroz endotrahealnu kanilu
Odgovorite na pitanja:
- Zašto se uštrcava 1 do 2mL sterilne fiziološke otopine prije aspiracije sekreta iz traheobronhalnog stabla?
- Koju zaštitnu opremu medicinska sestra treba imati tijekom aspiracije sekreta iz traheobronhalnog stabla?
- Do koje dubine se uvodi aspiracijski kateter u endotrahealni tubus prilikom aspiracije?
Aspiracija putem zatvorenoga sukcijskog katertera
Zatvoreni sukcijski kateter primjenjuje se u bolesnika koji su mehanički ventilirani kako tijekom održavanja prohodnosti dišnog puta ne bi trebalo odvajati bolesnika od mehaničke ventilacije. Zatvoreni sukcijski kateter smanjuje raspršivanje tijekom aspiracije, a samim time smanjuje se i širenje infekcije.
Zatvoreni sukcijski kateter primjenjuje se u bolesnika koji su mehanički ventilirani.
To se koristi da tijekom održavanja prohodnosti dišnog puta ne bi trebalo odvajati bolesnika od mehaničke ventilacije.
Zatvoreni sukcijski kateter smanjuje raspršivanje tijekom aspiracije, a samim time smanjuje se i širenje infekcije.
Zatvoreni sukcijski kateter prvenstveno je u uporabi kod bolesnika koji imaju infektivnu (virusnu ili bakterijsku) s obilnim stvaranjem sekreta. Zatvoreni sukcijski sistem primjenjuje se kod jednog bolesnika tijekom 24 sata, nakon toga se mijenja novim zatvorenim kateterom. Usna šupljina aspirira se običnim kateterom nakon aspiracije tubusa/kanile zatvorenim sukcijskim kateterom.
Zatvoreni sukcijski kateter prvenstveno je u uporabi kod bolesnika koji imaju infektivnu (virusnu ili bakterijsku) s obilnim stvaranjem sekreta.
Zatvoreni sukcijski sistem primjenjuje se kod jednog bolesnika tijekom 24 sata.
Nakon toga mijenja se novim zatvorenim kateterom.
Usna šupljina aspirira se običnim kateterom nakon aspiracije tubusa/kanile zatvorenim sukcijskim kateterom.
Provjerite usvojeno znanje
Završetak
- Radom u paru demonstrirajte vježbu aspiracije sekreta na lutki u kabinetu.
- Kolegi iz razreda, s kojim radite u paru, mjerite vrijeme izvođenja vježbe i točnost svih koraka u postupku.
- Nakon toga procijenite uspješnost izvođenja postupka vašeg kolege ispunjavajući priloženu tablicu.
- Po završetku navedenih koraka, zamijenite ulogu s kolegom s kojim radite u paru.
- Radom u paru demonstrirajte vježbu aspiracije sekreta na lutki u kabinetu.
- Kolegi s kojim radite u paru, mjerite vrijeme izvođenja vježbe i točnost svih koraka u postupku.
- Nakon toga procijenite uspješnost izvođenja postupka vašeg kolege ispunjavajući priloženu tablicu.
- Po završetku navedenih koraka, zamijenite ulogu s kolegom s kojim radite u paru.