Postupci medicinske sestre/tehničara pri davanju transfuzije krvi i krvnih pripravaka
Uvod
Crtica iz povijesti medicine
Još u davna vremena ljudi su primijetili da čovjek umire nakon većeg gubitka krvi. Zato se stoljećima vjerovalo da je u krvi pohranjen život. Pretpostavka da bi nadoknadom krvi mogli čovjeku vratiti život, bila je poticaj za provođenje mnogih pokusa. Eksperimentiralo se krvlju životinja, ali i mladih zdravih ljudi koja se davala osobama čiji je život bio na izmaku. Kroničar Stefano Infessura opisao je događaj kad je 1492. godine papa Inocent VIII. dobio krv trojice dječaka, što je rezultiralo time da nitko od njih nije preživio.
Još u davna vremena ljudi su primijetili da čovjek umire nakon većeg gubitka krvi.
Zato se stoljećima vjerovalo da je u krvi pohranjen život.
Pretpostavka da bi nadoknadom krvi mogli čovjeku vratiti život bila je poticaj za provođenje mnogih pokusa.
Eksperimentiralo se krvlju životinja, ali i mladih zdravih ljudi koja se davala osobama čiji je život bio na izmaku.
Kroničar Stefano Infessura opisao je događaj kad je 1492. godine papa Inocent VIII. dobio krv trojice dječaka, što je rezultiralo time da nitko od njih nije preživio.
Tek nakon što je Karl Landsteiner otkrio krvne grupe ( za što je 1930. godine primio Nobelovu nagradu), počelo je sigurnije davanje transfuzije.
Tek nakon što je Karl Landsteiner otkrio krvne grupe ( za što je 1930. godine primio Nobelovu nagradu), počelo je sigurnije davanje transfuzije.
Transfuzija krvi
Transfuzija krvi medicinski je postupak kojim se daje krv ili krvni pripravci. Krvni pripravci pripravci su prerađeni iz ljudske krvi, a sadrže neki od krvnih sastojaka. Transfuzija krvi je na neki način transplantacija tkiva koja ima brojne pozitivne učinke. Kao svaka transplantacija tako i transfuzija može ponekad imati i negativno djelovanje. Zbog mogućih rizika transfundiraju se uglavnom samo oni dijelovi krvi koje je tada potrebno nadoknaditi bolesniku. Puna krv u današnje se vrijeme daje vrlo rijetko.
Transfuzija krvi medicinski je postupak kojim se daje krv ili krvni pripravci.
Krvni pripravci pripravci su prerađeni iz ljudske krvi, a sadrže neke od krvnih sastojaka.
Transfuzija krvi na neki je način transplantacija tkiva koja ima brojne pozitivne učinke.
Kao svaka transplantacija tako i transfuzija može ponekad imati i negativno djelovanje.
Zbog mogućih rizika, transfundiraju se uglavnom samo oni dijelovi krvi koje je tada potrebno nadoknaditi bolesniku.
Puna krv u današnje se vrijeme daje vrlo rijetko.
Dobrovoljni davatelj
Transfuzijom krvi i krvnih pripravaka bavi se transfuzijska medicina koja se bazira na dobrovoljnim davateljima krvi – osobe koje dobrovoljno daruju krv. Dobrovoljni davatelj može biti zdrava osoba u dobi od 18. do 65. godine života. Zbog sigurnosti davatelja i primatelja te djelotvornosti krvnih pripravaka treba provesti niz postupaka za pripravu visokokvalitetnih krvnih pripravaka.
Transfuzijom krvi i krvnih pripravaka bavi se transfuzijska medicina.
Ona se bazira na dobrovoljnim davateljima krvi – osobe koje dobrovoljno daruju krv.
Dobrovoljni davatelj može biti zdrava osoba u dobi od 18. do 65. godine života.
Zbog sigurnosti davatelja i primatelja te djelotvornosti krvnih pripravaka treba provesti niz postupaka za pripravu visokokvalitetnih krvnih pripravaka.
Prije fizikalnog pregleda i uzimanja anamnestičkih podataka potencijalnom se davatelju, zbog eliminacije, određuje koncentracija hemoglobina koja ne smije biti niža od 135 g/L za muškarce i 125 g/L za žene. Uglavnom se koristi kvalitativna metoda u kojoj se upotrebljava vodena otopina bakrova (II) sulfata, CuSO4(aq), specifične težine 1,055 (za određivanje hemoglobina kod muškaraca) i 1,053 (za određivanje hemoglobina kod žena). Ako kap krvi uzeta punkcijom jagodice prsta ravnomjerno tone u vodenoj otopini bakrova (II) sulfata, koncentracija hemoglobina veća je od granične, pa se od davatelja može uzeti krv.
Prije fizikalnog pregleda i uzimanja anamnestičkih podataka potencijalnom se davatelju, zbog eliminacije, određuje koncentracija hemoglobina koja ne smije biti niža od 135 g/L za muškarce i 125 g/L za žene.
Uglavnom se koristi kvalitativna metoda u kojoj se upotrebljava:
- vodena otopina bakrova (II) sulfata, CuSO4(aq)
- specifične težine 1,055 (za određivanje hemoglobna kod muškaraca)
- specifične težine 1,053 (za određivanje hemoglobina kod žena).
Ako kap krvi uzeta punkcijom jagodice prsta ravnomjerno tone u vodenoj otopini bakrova (II) sulfata:
- koncentracija hemoglobina veća je od granične pa se od davatelja može uzeti krv.
Pogledajte videozapis Određivanje koncentracije hemoglobina u krvi i odgovorite na pitanja.
Pogledajte videozapis Određivanje koncentracije hemoglobina u krvi.
Odgovorite na pitanja.
Određivanje koncentracije hemoglobina u krvi
Odgovorite na pitanja:
- Vidite li nekakvu nepravilnost u postupcima?
- Što se događa s kapljicom krvi ubačenom u tekućinu?
- Što znači kad kapljica krvi tone?
Odgovorite na pitanja:
- Vidite li nekakvu nepravilnost u postupcima?
- Što se događa s kapljicom krvi ubačenom u tekućinu?
- Što znači kad kapljica krvi tone?
Odluku o tome tko u dobi od 18 do 65 godina može darivati krv donosi liječnik nakon detaljno uzete anamneze i fizikalnog pregleda.
Tako se štiti zdravlje davatelja od mogućih posljedica davanja krvi i zdravlje primatelja od bolesti koje se mogu prenijeti krvlju. Često se već prilikom razgovora može izdvojiti davatelje čija je krv opasna za primatelje.
Odluku o tome tko u dobi od 18 do 65 godina može darivati krv donosi liječnik nakon detaljno uzete anamneze i fizikalnog pregleda.
Tako se štiti:
- zdravlje davatelja od mogućih posljedica davanja krvi
- zdravlje primatelja od bolesti koje se mogu prenijeti krvlju.
Često se već prilikom razgovora može izdvojiti davatelje čija je krv opasna za primatelje.
Kliknite na karticu i doznajte koji su osnovni kriteriji pri odabiru davatelja krvi.
Osnovni kriteriji pri odabiru davatelja krvi:
- dobro opće stanje prilikom postupka davanja krvi, što bi značilo pretpostavku da je u tom trenutku davatelj zdrav
- starosna dob od 18 do 65 godina
- tjelesna masa veća od 55 kg jer jako mršave osobe ne mogu davati krv (kod nekih osoba ako imaju npr. 50 kg ne znači da su mršave, odnosno uvijek se u obzir uzima i njihova konstitucija i hemoglobin u krvi prije nego se osoba odbije kao davatelj krvi)
- vitalne funkcije u granicama dozvoljenih vrijednosti:
- tjelesna temperatura – afebrilan
- frekvencija pulsa – od 50 do 100 otkucaja u minuti
- sistolički tlak – od 90 mmHg do 180 mmHg
- dijastolički tlak – od 50 mmHg do 110 mmHg.
Kliknite na karticu i doznajte koji su dodatni kriteriji pri odabiru davatelja krvi.
Pri odabiru davatelja krvi moguće je:
- privremeno odbijanje davatelja:
- prisustvo akutne bolesti
- nedavno primanje cjepiva
- tetoviranje (mora proći najmanje 6 mj od stavljanja tetovaže)
- putovanja u rizične zemlje
- uzimanje lijekova
- trajno odbijanje davatelja:
- prisustvo nekih kroničnih bolesti
- uzimanje lijekova
- visokorizična ponašanja.
Za one koji žele znati više!
Privremeno se odbijaju potencijalni davatelji krvi u slučajevima kad:
- boluju od neke akutne bolesti kao što su na primjer, prehlada, gripa, upala bubrega i sl. Odbija se uzimanje krvi najmanje dva tjedna od nestanka simptoma ili prestanka uzimanja antibiotika.
- su nedavno primili cjepivo – uzimanje krvi odgađa se za 72 sata nakon cijepljenja rekombinantnim cjepivima i nakon cijepljenja mrtvim cjepivima (u slučaju cijepljenja živim cjepivima odgađa se uzimanje krvi za tri tjedna)
- uzimaju lijekove jer neki lijekovi štetno djeluju na bolesnike (nuspojave lijeka) ili na krvne sastojke (snižavaju leukocite...).
Trajno se odbijaju davatelji u slučajevima kad:
- boluju od kroničnih bolesti kao što su neke zloćudne, autoimune, neurološke ili teške bolesti pluća, srca, bubrega i dr.
- uzimaju lijekove koji ukazuju na bolest od koje boluje davatelj
- se ponašaju visokorizično, što nosi posljedicu obolijevanja od bolesti koje se prenose krvlju:
- muške osobe koje održavaju ili su održavali spolne odnose s osobama istog spola
- promiskuitetne osobe
- osobe koje su imale spolni odnos s prostitutkama
- intravenski narkomani
- HIV pozitivne osobe
- spolni partneri gore navedenih osoba.
Privremeno se odbijaju potencijalni davatelji krvi u slučajevima kad:
- boluju od neke akutne bolesti kao što su:
- prehlada
- gripa
- upala bubrega i sl.
- Odbija se uzimanje krvi najmanje dva tjedna od nestanka simptoma ili prestanka uzimanja antibiotika.
- su nedavno primili cjepivo
- uzimanje krvi odgađa se za 72 sata nakon cijepljenja rekombinantnim cjepivima i nakon cijepljenja mrtvim cjepivima (u slučaju cijepljenja živim cjepivima odgađa se uzimanje krvi za tri tjedna)
- uzimaju lijekove jer neki lijekovi štetno djeluju:
- na bolesnike (nuspojave lijeka)
- na krvne sastojke (snižavaju leukocite...).
Trajno se odbijaju davatelji u slučajevima kad:
- boluju od kroničnih bolesti kao što su:
- zloćudne
- autoimune
- neurološke
- teške bolesti pluća, srca, bubrega i dr.
- uzimaju lijekove koji ukazuju na bolest od koje boluje davatelj
- se ponašaju visokorizično što nosi posljedicu obolijevanja od bolesti koje se prenose krvlju:
- muške osobe koje održavaju ili su održavali spolne odnose s osobama istog spola
- promiskuitetne osobe
- osobe koje su imale spolni odnos s prostitutkama
- intravenski narkomani
- HIV pozitivne osobe
- spolni partneri gore navedenih osoba.
Uzimanje, konzerviranje i čuvanje krvi
Nakon što je ustanovljeno da osoba koja želi darovati krv nema nikakvih kontraindikacija, može pristupiti davanju krvi. Davatelj se smješta u udoban položaj i medicinsko osoblje započinje proces. Prije svake punkcije provjerava se davateljev identitet usporedbom podataka koje je dao liječniku prilikom uzimanja anamneze s podatcima na njegovu kartonu. Krv se uzima u sterilnu vrećicu bez kontakta sa zrakom uz pridržavanje mjera asepse. Epruvete za analizu krvi uzimaju se prije punjenja vrećice. Vrećice i epruvete označavaju se jedinstvenim barkodovima za lakše praćenje i čuvanje pripremljenih krvnih pripravaka.
Nakon što je ustanovljeno da osoba koja želi darovati krv nema nikakvih kontraindikacija, može pristupiti davanju krvi.
Davatelj se smješta u udoban položaj i medicinsko osoblje započinje proces.
Prije svake punkcije provjerava se davateljev identitet usporedbom podataka koje je dao liječniku prilikom uzimanja anamneze s podatcima na njegovu kartonu.
Krv se uzima u sterilnu vrećicu bez kontakta sa zrakom uz pridržavanje mjera asepse.
Epruvete za analizu krvi uzimaju se prije punjenja vrećice.
Vrećice i epruvete označavaju se jedinstvenim barkodovima za lakše praćenje i čuvanje pripremljenih krvnih pripravaka.
Uzimanje krvi
Od davatelja se u vremenu između osam i deset minuta uzima od 450 do 500 mL krvi. Tijekom uzimanja krv treba miješati s antikoagulantnom otopinom čime se sprječava zgrušavanje krvi izvan krvožilnog sustava i cirkulacije. To se postiže ljuljanjem vrećice (u kojoj se nalazi antikoagulantna otopina) na pomičnoj podlozi. Ta otopina ujedno održava krvne stanice na životu, omogućava njihovu funkciju, ali i funkciju proteina plazme te utječe na dužinu čuvanja krvnih pripravaka. Prije davanja krvi vade se dvije epruvete krvi za laboratorijska ispitivanja. Vrećice i epruvete označavaju se jedinstvenim barkodovima za lakše praćenje i čuvanje pripremljenih krvnih pripravaka. Svaki davatelj poslije dobiva okrepljujući obrok.
Od davatelja se u vremenu između osam i deset minuta uzima od 450 do 500 mL krvi.
Tijekom uzimanja krv treba miješati s antikoagulantnom otopinom čime se sprječava zgrušavanje krvi izvan krvožilnog sustava i cirkulacije.
To se postiže ljuljanjem vrećice (u kojoj se nalazi antikoagulantna otopina) na pomičnoj podlozi.
Ta otopina ujedno:
- održava krvne stanice na životu
- omogućava funkciju krvnih stanica
- omogućava funkciju proteina plazme
- utječe na dužinu čuvanja krvnih pripravaka.
Prije davanja krvi vade se dvije epruvete krvi za laboratorijska ispitivanja.
Vrećice i epruvete označavaju se jedinstvenim barkodovima za lakše praćenje i čuvanje pripremljenih krvnih pripravaka.
Svaki davatelj poslije dobiva okrepljujući obrok.
Pogledajte videozapis Proces dobrovoljnog darivanja krvi i odgovorite na pitanja.
Pogledajte videozapis Proces dobrovoljnog darivanja krvi.
Odgovorite na pitanja.
Proces dobrovoljnog darivanja krvi
Odgovorite na pitanja:
- Iz koje se vene uzima krv?
- Što se događa s vrećicom koja se puni krvlju?
- Što možete primijetiti vezano uz ruku iz koje se uzima krv?
Odgovorite na pitanja:
- Iz koje se vene uzima krv?
- Što se događa s vrećicom koja se puni krvlju?
- Što možete primijetiti vezano uz ruku iz koje se uzima krv?
Klikom na karticu doznajte glavne značajke antikoagulantne otopine (ACD, CPD, CPDA-1, CPDA-2, SAGM, ADSOL).
- Antikoagulantne otopine otopine su koje služe za "konzerviranje" krvi ili krvnog pripravka koncentrata eritrocita.
- Otopine djeluju tako da sprečavaju zgrušavanje krvi u vrećici, ali i dodaju potrebne količine hranjivih tvari koje su neophodne za život i funkciju krvnih stanica za vrijeme čuvanja krvnog pripravka.
- Dužina čuvanja krvnih pripravaka ovisi o tome koja se otopina upotrijebila za konzerviranje.
- Rok upotrebe za konzerviranu krv u hladnjaku, na temperaturi od +2 °C do +8 °C je 35 do 42 dana.
Kliknite na karticu.
Doznajte glavne značajke antikoagulantne otopine (ACD, CPD, CPDA-1, CPDA-2, SAGM, ADSOL).
- Antikoagulantne otopine otopine su koje služe za "konzerviranje" krvi ili krvnog pripravka koncentrata eritrocita.
- Otopine djeluju tako da sprječavaju zgrušavanje krvi u vrećici, ali i dodaju potrebne količine hranjivih tvari koje su neophodne za život i funkciju krvnih stanica za vrijeme čuvanja krvnog pripravka.
- Dužina čuvanja krvnih pripravaka ovisi o tome koja se otopina upotrijebila za konzerviranje.
- Rok upotrebe za konzerviranu krv u hladnjaku, na temperaturi od +2 °C do +8 °C je 35 do 42 dana.
Svi uzorci krvi dobiveni od svakog davatelja idu na višestruko laboratorijsko ispitivanje.
Svi uzorci krvi dobiveni od svakog davatelja idu na višestruko laboratorijsko ispitivanje.
Laboratorijska ispitivanja davateljeve krvi:
- određivanje ABO krvne grupe
- određivanje Rh(D) krvne grupe
- ispitivanje prisutnosti iregularnih antieritrocitnih protutijela
- ispitivanje prisutnosti biljega zaraznih bolesti
(, , ,
Laboratorijska ispitivanja davateljeve krvi:
- određivanje ABO krvne grupe
- određivanje Rh(D) krvne grupe
- ispitivanje prisutnosti iregularnih antieritrocitnih protutijela
- ispitivanje prisutnosti biljega zaraznih bolesti:
Važno je znati!
- U Hrvatskoj u transfuzijskom liječenju i za pripravu krvnih pripravaka smiju se primijeniti samo doze čiji su prethodno navedeni testovi bili negativni.
- Dokumentacija o davatelju s imenom i prezimenom, podatcima o pregledu i rezultatima testova čuva se trajno. Ti podaci moraju biti dostupni za slučaj ispitivanja uzroka poslijetransfuzijskih reakcija.
Važno je znati!
- U Hrvatskoj u transfuzijskom liječenju i za pripravu krvnih pripravaka smiju se primijeniti samo doze čiji su prethodno navedeni testovi bili negativni.
- Dokumentacija o davatelju s imenom i prezimenom, podatcima o pregledu i rezultatima testova čuva se trajno.
- Ti podatci moraju biti dostupni za slučaj ispitivanja uzroka poslijetransfuzijskih reakcija.
Posebne kategorije davatelja
Davanje autologne transfuzije najsigurniji je način transfuzijskog liječenja. Postiže se davanjem krvnog pripravka proizvedenog iz vlastite krvi primatelja. Krv se za autolognu transfuziju u većini slučajeva prikuplja prije nekoga planiranog kirurškog zahvata kad to zdravstveno stanje bolesnika dozvoljava. Nažalost u većini slučajeva to nije moguće jer bolesnici boluju od bolesti zbog kojih bi uzimanje krvi samo pogoršalo stanje i otežalo oporavak nakon operacije.
Uz pomoć aparata koji nazivamo stanični separator moguće je od davatelja uzeti samo jedan sastojak krvi. Taj postupak zove se afereza. Prilikom afereze određeni sastojci krvi, kao što su plazma ili trombociti, odvajaju se u plastičnu vrećicu, a ostali dijelovi krvnih sastojaka vraćaju se u krvotok davatelja. Ovaj postupak traje duže od uzimanja pune krvi, a može se provoditi češće od uzimanja pune krvi.
Pogledajte naredni videozapis Postupci afereze i uočite različitosti od uobičajenog postupka davanja pune krvi.
Davanje autologne transfuzije najsigurniji je način transfuzijskog liječenja.
Postiže se davanjem krvnoga pripravka proizvedenog iz vlastite krvi primatelja.
Krv se za autolognu transfuziju u većini slučajeva prikuplja prije nekoga planiranog kirurškog zahvata kad to zdravstveno stanje bolesnika dozvoljava.
Nažalost u većini slučajeva to nije moguće jer bolesnici boluju od bolesti zbog kojih bi uzimanje krvi:
- samo pogoršalo stanje
- otežalo oporavak nakon operacije.
Uz pomoć aparata koji nazivamo stanični separator moguće je od davatelja uzeti samo jedan sastojak krvi.
Taj postupak zove se afereza.
Prilikom afereze određeni sastojci krvi, kao što su plazma ili trombociti, odvajaju se u plastičnu vrećicu.
Ostali dijelovi krvnih sastojaka vraćaju se u krvotok davatelja.
Ovaj postupak traje duže od uzimanja pune krvi, a može se provoditi češće od uzimanja pune krvi.
Pogledajte naredni videozapis Postupci afereze.
Uočite različitosti od uobičajenog postupka davanja pune krvi.
Postupci afereze
Odgovorite na pitanja:
- U kakvu je položaju davatelj krvi? Razlikuje li se od položaja uobičajenog za davanje pune krvi?
- Ljulja li se vrećica s uzetim sastojkom?
- Što možete ovdje primijetiti vezano uz ruku iz koje se uzima krv, po čemu se razlikuje od onog kod uzimanja pune krvi?
Odgovorite na pitanja:
- U kakvu je položaju davatelj krvi?
- Razlikuje li se od položaja uobičajenog za davanje pune krvi?
- Ljulja li se vrećica s uzetim sastojkom?
- Što možete ovdje primijetiti vezano uz ruku iz koje se uzima krv ?
- Po čemu se razlikuje od onog kod uzimanja pune krvi?
Krvne grupe
Kako bi se skratio boravak bolesnika u bolnici, često se rutinske pretrage naprave prije prijema na bolničko liječenje. Kirurškim se bolesnicima uz ostale rutinske pretrage utvrđuje krvna grupa i Rh faktor bez obzira planira li se transfuzijsko liječenje. Ako bolesnik treba dobiti krvni pripravak, važno je da odgovara AB0 sustavu krvne grupe primaoca, što se posebno odnosi na eritrocitne pripravke i pripravke svježe smrznute plazme.
Uzorci krvi laboratorijski se ispituju na odjelu transfuzije. Dokazuju se eritrocitne krvne grupe AB0 sustava iako je otkriveno više od 650 eritrocitnih antigena. Dokazuju se i krvne grupe Rh sustava grupa od kojih je do danas otkriven 51 antigen, ali za rutinski rad dovoljno ih je 5. To su antigeni C,c,D,E,e. Zbog neželjenih reakcija koje nastaju nakon transfuzija inkompatibilnih eritrocita, radi se križna proba.
Kako bi se skratio boravak bolesnika u bolnici, često se rutinske pretrage naprave prije prijema na bolničko liječenje.
Kirurškim se bolesnicima uz ostale rutinske pretrage utvrđuje krvna grupa i Rh faktor bez obzira planira li se transfuzijsko liječenje.
Ako bolesnik treba dobiti krvni pripravak, važno je da odgovara AB0 sustavu krvne grupe primaoca.
To se posebno odnosi na eritrocitne pripravke i pripravke svježe smrznute plazme.
Uzorci krvi laboratorijski se ispituju na odjelu transfuzije.
Dokazuju se eritrocitne krvne grupe AB0 sustava iako je otkriveno više od 650 eritrocitnih antigena.
Dokazuju se i krvne grupe Rh sustava grupa od kojih je do danas otkriven 51 antigen, ali za rutinski rad ih je dovoljno 5.
To su antigeni C,c,D,E,e.
Zbog neželjenih reakcija koje nastaju nakon transfuzija inkompatibilnih eritrocita, radi se križna proba.
Križna proba konačna je provjera kompatibilnosti davatelja i primatelja u AB0 sustavu krvnih grupa. Ovim testom ispituje se reakcija između seruma primatelja i davateljevih eritrocita.
Ako su krv primatelja i davatelja istovrsne, test će biti negativan, što znači da se pripravak može dati primatelju. Krv se ne smije dati u slučaju kad je križna proba pozitivna, što znači da su krvi inkompatibilne. U tablici su prikazane moguće kombinacije krvnih grupa koje određeni primatelj smije primiti, a da ne dođe do neželjenih i opasnih reakcija. Iz prikazanog se može vidjeti da neki primatelji mogu primiti i pripravke više različitih krvnih grupa.
Križna proba konačna je provjera kompatibilnosti davatelja i primatelja u AB0 sustavu krvnih grupa.
Ovim testom ispituje se reakcija između seruma primatelja i davateljevih eritrocita.
Ako su krv primatelja i davatelja istovrsne, test će biti negativan.
To znači da se pripravak može dati primatelju.
Krv se ne smije dati u slučaju kad je križna proba pozitivna, što znači da su krvi inkompatibilne.
U tablici su prikazane moguće kombinacije krvnih grupa koje određeni primatelj smije primiti, a da ne dođe do neželjenih i opasnih reakcija.
Iz prikazanog se može vidjeti da neki primatelji mogu primiti i pripravke više različitih krvnih grupa.
Važno je znati!
Bez obzira na kompatibilne krvne grupe prije transfundiranja eritrocitnih pripravaka, važno je napraviti križnu probu.
Važno je znati!
Bez obzira na kompatibilne krvne grupe prije transfundiranja eritrocitnih pripravaka, važno je napraviti križnu probu.
Djelovanje i čuvanje transfuzije krvi i krvnih pripravaka
Krv se uzima od davatelja kako bi se njezini djelotvorni sastojci dali onomu komu je to potrebno. Nakon uzimanja krv se čuva u uvjetima koji za nju nisu idealni. Plastika od koje je napravljena vrećica za čuvanje krvi djeluje na stanice i proteine krvi kao i antikoagulantna otopina koja drži krv u tekućem stanju. Zbog promjena u krvi tijekom čuvanja i zbog činjenice da su optimalni uvjeti za svaki sastojak krvi drugačiji, te da bolesnicima nisu potrebni svi već samo određeni sastojci za liječenje, krv se nakon transporta centrifugira i razdvaja na više dijelova.
Krv se uzima od davatelja kako bi se njezini djelotvorni sastojci dali onomu komu je to potrebno.
Nakon uzimanja krv se čuva u uvjetima koji za nju nisu idealni.
Plastika od koje je napravljena vrećica za čuvanje krvi djeluje na stanice i proteine krvi kao i antikoagulantna otopina koja drži krv u tekućem stanju.
Krv se nakon transporta centrifugira i razdvaja na više dijelova zbog:
- promjena u krvi tijekom čuvanja
- činjenice da su optimalni uvjeti za svaki sastojak krvi drugačiji
- toga što bolesnicima nisu potrebni svi već samo određeni sastojci za liječenje.
Koncentrat eritrocita
Koncentrat eritrocita dobivaju bolesnici kod kojih postoji potreba za povećanjem zasićenosti kisika u krvi. Nakon davanja tog pripravka javlja se porast hematokrita, odnosno hemoglobina, što između ostalog pospješuje cijeljenje rana kod operiranih bolesnika zbog povećanog dotoka kisika.
Koncentrat eritrocita dobivaju bolesnici kod kojih postoji potreba za povećanjem zasićenosti kisika u krvi.
Nakon davanja tog pripravka javlja se porast hematokrita, odnosno hemoglobina.
To između ostalog pospješuje cijeljenje rana kod operiranih bolesnika zbog povećanog dotoka kisika.
Svježe smrznuta plazma
Transfuzija svježe smrznute plazme primjenjuje se u cilju nadoknade faktora zgrušavanja i drugih proteina. Zato se primjenjuje kod poremećaja zgrušavanja krvi, opsežnih opeklina. Da bi se sačuvali najvažniji sastojci plazme albumini faktori zgrušavanja i imunoglobulini, ti se sastojci izdvajaju iz krvi i nakon uzimanja zamrzavaju.
Transfuzija svježe smrznute plazme primjenjuje se u cilju nadoknade faktora zgrušavanja i drugih proteina.
Zato se primjenjuje kod:
- poremećaja zgrušavanja krvi
- opsežnih opeklina.
Da bi se sačuvali najvažniji sastojci plazme albumini, faktori zgrušavanja i imunoglobulini, ti se sastojci izdvajaju iz krvi i nakon uzimanja zamrzavaju.
Koncentrat trombocita
Koncentrat trombocita se često daje kao terapija u slučajevima krvarenja ili u prevenciji zbog trombocitopenije ili mogućeg krvarenja zbog opsežne operacije ili invazivnih zahvata. Pripravak trombocita treba početi davati u roku 30 minuta od zaprimanja na odjel jer im se funkcija protokom vremena ukoliko se vrećica ne ljulja smanjuje i gubi. Ljuljanjem trombociti dobivaju kisik koji i je potreban za održavanje funkcije.
Koncentrat trombocita se često daje kao:
- terapija u slučajevima krvarenja
- prevencija zbog trombocitopenije
- prevencija mogućeg krvarenja zbog opsežne operacije ili invazivnih zahvata.
Pripravak trombocita treba početi davati u roku 30 minuta od zaprimanja na odjel jer im se funkcija protokom vremena ukoliko se vrećica ne ljulja smanjuje i gubi.
Ljuljanjem trombociti dobivaju kisik koji i je potreban za održavanje funkcije.
Pozorno pratite videozapis Čuvanje koncentrata trombocita i odgovorite na pitanja koja su postavljena u interaktivni videozapis.
Pozorno pratite videozapis Čuvanje koncentrata trombocita.
Odgovorite na pitanja koja su postavljena u interaktivni videozapis.
U čemu se čuvaju koncentrati trombocita?
Jeste li pogledali temperaturu na inkubatoru? Na kojoj se temperaturi čuvaju trombociti?
Što se događa sa vrećicama koncentrata trombocita? Leže li na mjestu položene na nepokretnu podlogu?
Intervencije medicinske sestre / medicinskog tehničara pri davanju transfuzije krvi / krvnih komponenata
Liječnik na temelju stanja bolesnika, dobivenih rezultata pretraga i vrsti operacijskog zahvata određuje koji krvni pripravak bolesnik treba primiti.
Liječnik ispunjava zahtjevnicu za krvne pripravke i pripravke plazme. Na zahtjevnici obavezno navodi vrijednosti rezultata pretraga, dijagnozu, odnosno razlog zbog kojeg se traži određeni pripravak te vrstu krvnog pripravka i traženu količinu/dozu.
Liječnik određuje koji krvni pripravak bolesnik treba primiti na temelju:
- stanja bolesnika
- dobivenih rezultata pretraga
- vrsti operacijskog zahvata.
Liječnik ispunjava zahtjevnicu za krvne pripravke i pripravke plazme.
Na zahtjevnici obavezno navodi:
- vrijednosti rezultata pretraga
- dijagnozu, odnosno razlog zbog kojeg se traži određeni pripravak
- vrstu krvnog pripravka
- traženu količinu/dozu.
Za bolesnika koji treba primiti određeni krvni pripravak brine se mali tim stručnjaka. Niz zadaća u tom timu započinje liječnik koji ordinira krvni pripravak, boravi uz bolesnika prvih 30 minuta davanja transfuzije, a završava s medicinskom sestrom / medicinskim tehničarom koja/koji prati stanje bolesnika za vrijeme davanja i nakon završetka davanja transfuzije. Tu svakako treba spomenuti djelatnike na odjelu transfuzije koji obrađuju uzorke i pripremaju preparat za sigurnu primjenu.
Za bolesnika koji treba primiti određeni krvni pripravak brine se mali tim stručnjaka.
Niz zadaća u tom timu započinje liječnik koji:
- ordinira krvni pripravak
- boravi uz bolesnika prvih 30 minuta davanja transfuzije.
Zadaća završava s medicinskom sestrom / medicinskim tehničarom koja/koji prati stanje bolesnika za vrijeme davanja i nakon završetka davanja transfuzije.
Tu svakako treba spomenuti djelatnike na odjelu transfuzije koji:
- obrađuju uzorke
- pripremaju preparat za sigurnu primjenu.
Nakon što liječnik ordinira liječenje određenim krvnim pripravkom, medicinska sestra / medicinski tehničar provodi postupke prijetransfuzijskog ispitivanja i pripreme za sigurnu primjenu krvnog pripravka.
Nakon što liječnik ordinira liječenje određenim krvnim pripravkom, medicinska sestra / medicinski tehničar provodi postupke prijetransfuzijskog ispitivanja i pripreme za sigurnu primjenu krvnog pripravka.
Intervencije medicinske sestre / medicinskog tehničara:
- pripremiti bolesnika
- pripremiti materijal
- pripremiti zahtjevnicu
- identificirati bolesnika
- izvaditi krv.
(jedinica Venepunkcija – Zadaće medicinske sestre / medicinskog tehničara)
Intervencije medicinske sestre / medicinskog tehničara:
- pripremiti bolesnika
- pripremiti materijal
- pripremiti zahtjevnicu
- identificirati bolesnika
- izvaditi krv.
(jedinica Venepunkcija – Zadaće medicinske sestre / medicinskog tehničara)
Prilikom uzorkovanja krvi posebnu pažnju treba posvetiti identifikaciji bolesnika. Identifikacija se radi na način da bolesniku postavite pitanje:
Kako se zovete? ili Možete li mi molim vas reći vaše ime i prezime?
Jedino tako možete biti sigurni u identitet osobe koja je pri svijesti. Kod bolničkih pacijenata treba provjeriti i identifikacijsku narukvicu koju bi svaki bolesnik trebao imati. Ako bolesnik nije pri svijesti, osim identifikacijske narukvice identitet se dokazuje medicinskom dokumentacijom.
Prilikom uzorkovanja krvi posebnu pažnju treba posvetiti identifikaciji bolesnika.
Identifikacija se radi na način da bolesniku postavite pitanje:
Kako se zovete? ili Možete li mi molim vas reći vaše ime i prezime?
Jedino tako možete biti sigurni u identitet osobe koja je pri svijesti.
Kod bolničkih pacijenata treba provjeriti i identifikacijsku narukvicu koju bi svaki bolesnik trebao imati.
Ako bolesnik nije pri svijesti, osim identifikacijske narukvice identitet se dokazuje medicinskom dokumentacijom.
Važno je znati!
Važno je da medicinska sestra / medicinski tehničar ne zamijene uzorke krvi. Stoga ime i prezime treba napisati na epruvetu odmah uz bolesnika.
U nekim ustanovama postoje kodovi za identifikaciju. Tu treba biti posebno pažljiv kako ne bi došlo do zamjene uzoraka i kodova.
Važno je znati!
Važno je da medicinska sestra / medicinski tehničar ne zamijene uzorke krvi.
Stoga ime i prezime treba napisati na epruvetu odmah uz bolesnika.
U nekim ustanovama postoje kodovi za identifikaciju. Tu treba biti posebno pažljiv kako ne bi došlo do zamjene uzoraka i kodova.
Krv se uzima u epruvetu za hematološke pretrage s antikoagulansom (epruveta s ljubičastim čepom). Preporuka je da se uzima 3 mL krvi iz kubitalne vene za analizu krvne grupe i dodatnih 3 mL krvi u novu istovrsnu epruvetu za test križne probe. Ako kubitalna vena nije dostupna, krv se može uzeti iz druge dostupne vene.
Krv se uzima u epruvetu za hematološke pretrage s antikoagulansom (epruveta s ljubičastim čepom).
Preporuka je da se uzima:
- 3 mL krvi iz kubitalne vene za analizu krvne grupe
- dodatnih 3 mL krvi u novu istovrsnu epruvetu za test križne probe.
Ako kubitalna vena nije dostupna, krv se može uzeti iz druge dostupne vene.
Križna proba
Križna proba je test u kojem se ispituje reakcija između bolesnikova seruma i davateljevih eritrocita. Križna proba posljednja je provjera kompatibilnosti davatelja i primatelja u ABO sustavu krvnih grupa. Radi se uvijek kad u krvnom pripravku ima više od 5 mL eritrocita. Križna proba završava indirektnim antiglobulinskim testom kojim se otkrivaju IgG i IgM protutijela. Da bi se pripravak mogao dati, rezultat indirektnoga antiglobulinskog testa mora biti negativan.
Križna proba test je u kojem se ispituje reakcija između bolesnikova seruma i davateljevih eritrocita.
Križna proba posljednja je provjera kompatibilnosti davatelja i primatelja u ABO sustavu krvnih grupa.
Radi se uvijek kad u krvnom pripravku ima više od 5 mL eritrocita.
Križna proba završava indirektnim antiglobulinskim testom kojim se otkrivaju IgG i IgM protutijela.
Da bi se pripravak mogao dati, rezultat indirektnoga antiglobulinskog testa mora biti negativan.
Priprema za primjenu krvnih pripravaka
Krvni se pripravak nakon obrade i križne probe donosi s izdatnicom na odjel gdje sve pozorno treba pripremiti za transfundiranje. Priprema se bolesnik, pribor i krvni pripravak.
Krvni se pripravak nakon obrade i križne probe donosi s izdatnicom na odjel.
Tamo sve pozorno treba pripremiti za transfundiranje.
Priprema se:
- bolesnik
- pribor
- krvni pripravak.
Važno je napomenuti da se krvni pripravci čuvaju na temperaturama koje su preniske za transfundiranje (osim koncentrata trombocita) pa se prije primjene treba prilagoditi temperatura pripravka.
Važno je napomenuti da se krvni pripravci čuvaju na temperaturama koje su preniske za transfundiranje (osim koncentrata trombocita).
Stoga se prije primjene treba prilagoditi temperatura pripravka.
Klikom na karticu doznajte što je sve potrebno pripremiti od pribora za davanje krvi i krvnih pripravaka te kako osigurati intravaskularni pristup.
Pribor koji se priprema za davanje krvi i krvnih pripravaka razlikuje se od pribora za davanje infuzije samo u dvije stavke:
- sistem za davanje krvi i krvnih pripravaka sadrži dvostruku komoru i ugrađen filtar od 170 do 260 mikrona
- intravaskularna kanila mora biti širine minimalno 19 gaugea.
Kliknite na karticu.
Doznajte što je sve potrebno pripremiti od pribora za davanje krvi i krvnih pripravaka te kako osigurati intravaskularni pristup.
Pribor koji se priprema za davanje krvi i krvnih pripravaka razlikuje se od pribora za davanje infuzije samo u dvije stavke:
- sistem za davanje krvi i krvnih pripravaka sadrži dvostruku komoru i ugrađen filtar od 170 do 260 mikrona
- intravaskularna kanila mora biti širine minimalno 19 gaugea.
1. zadatak
Na sistemu za transfuziju, koji se nalazi s desne strane vidljiv je ugrađen filter. Filter sprječava prolazak krutih čestica (ugrušak) kroz sistem i ulazak u krvotok što može uzrokovati emboliju.
Na sistemu za transfuziju, koji se nalazi s desne strane vidljiv je ugrađen filter.
Filter sprječava:
- prolazak krutih čestica (ugrušak) kroz sistem
- ulazak krutih čestica u krvotok što može uzrokovati emboliju.
Važno je znati!
- Transfuzija kroz jedan sistem ne smije trajati duže od šest sati.
- Fiziološka otopina jedina je otopina koja se smije dodavati u eritrocite.
- Lijekovi se ne smiju dodavati niti u krv, niti u sustav za transfuziju kroz koji se krv primjenjuje kao ni otopine glukoze, glukosaline i Ringerova otopina jer štetno djeluju na stanice krvi, uzrokuju hemolizu ili skraćuju život eritrocita u krvotoku.
Važno je znati!
- Transfuzija kroz jedan sistem ne smije trajati duže od šest sati.
- Fiziološka otopina jedina je otopina koja se smije dodavati u eritrocite.
- Lijekovi se ne smiju:
- dodavati u krv
- dodavati u sustav za transfuziju kroz koji se krv primjenjuje.
- Također se ne smiju davati otopine glukoze, glukosaline i Ringerova otopina:
- štetno djeluju na stanice krvi
- uzrokuju hemolizu
- skraćuju život eritrocita u krvotoku.
Provjera krvnog pripravka
Po donošenju krvi ili krvnog pripravka na odjel prvo treba napraviti administrativnu provjeru podataka, koja se nalazi na zahtjevnici za transfuzijsko liječenje, nalazu i etiketi na dozi krvnog pripravka i nalazu bolesnikove krvne grupe ako je ima od prije. Sve to treba usporediti s podatcima dobivenim u razgovoru s bolesnikom ili s podatcima na njegovoj temperaturnoj listi ili s drugim podatcima prema kojima se identificira bolesnika.
Po donošenju krvi ili krvnog pripravka na odjel prvo treba napraviti administrativnu provjeru podataka.
Ona se nalazi na:
- zahtjevnici za transfuzijsko liječenje
- nalazu i etiketi na dozi krvnog pripravka
- nalazu bolesnikove krvne grupe ako je ima od prije.
Sve to treba usporediti s:
- podatcima dobivenim u razgovoru s bolesnikom
- podatcima na njegovoj temperaturnoj listi
- drugim podatcima prema kojima se identificira bolesnika.
2. zadatak
Zbog veće sigurnosti i opasnosti od zamjene krvnih pripravaka, postupak provjere, odgovara li određeni pripravak bolesniku za kojeg je naručen, uvijek moraju provjeravati dvije osobe nezavisno jedna od druge. Provjereni pripravak mora dati medicinska sestra / medicinski tehničar koja/koji je sudjelovala/sudjelovao u provjeri određenog pripravka.
Zbog veće sigurnosti i opasnosti od zamjene krvnih pripravaka, postupak provjere, odgovara li određeni pripravak bolesniku za koji je naručen, uvijek moraju provjeravati dvije osobe nezavisno jedna od druge.
Provjereni pripravak mora dati medicinska sestra / medicinski tehničar koja/koji je sudjelovala/sudjelovao u provjeri određenog pripravka.
Kliknite na karticu i doznajte koji su uvjeti za pripremu krvnih pripravaka.
- Krvni pripravak koji se čuva u hladnjaku na temperaturi od 2 °C do 6 °C treba zagrijati prije transfundiranja.
- Zagrijava se ostavljanjem na sobnoj temperaturi do 30 minuta prije transfundiranja.
- Ne smije stajati izvan hladnjaka duže od jednog sata prije primjene.
Kliknite na karticu.
Doznajte koji su uvjeti za pripremu krvnih pripravaka.
- Krvni pripravak koji se čuva u hladnjaku na temperaturi od 2 °C do 6 °C treba zagrijati prije transfundiranja.
- Zagrijava se ostavljanjem na sobnoj temperaturi do 30 minuta prije transfundiranja.
- Ne smije stajati izvan hladnjaka duže od jednog sata prije primjene.
Nakon usporedbe podataka na krvnom pripravku i ostale prateće dokumentacije, potrebno je provjeriti je li plastična vrećica u kojoj se nalazi krvni pripravak neoštećena. Neoštećenost vrećice najbolje se provjerava pritiskom dlana na dozu koju se položi na stol pokriven bijelom staničevinom. Provjerava se izgled krvnog pripravka provjerom boje, izgleda eritrocita i plazme. Provjerava se pojava agregata kojeg ne smije biti u koncentratu trombocita. Svakako treba provjeriti rok trajanja pripravka. Ako se utvrde bilo kakve nepravilnosti, pripravak se ne smije primijeniti.
Nakon usporedbe podataka na krvnom pripravku i ostale prateće dokumentacije, potrebno je provjeriti je li plastična vrećica u kojoj se nalazi krvni pripravak neoštećena.
Neoštećenost vrećice najbolje se provjerava pritiskom dlana na dozu koju se položi na stol pokriven bijelom staničevinom.
Provjerava se:
- izgled krvnog pripravka provjerom boje
- izgleda eritrocita i plazme.
Provjerava se pojava agregata kojeg ne smije biti u koncentratu trombocita.
Svakako treba provjeriti rok trajanja pripravka.
Ako se utvrde bilo kakve nepravilnosti, pripravak se ne smije primijeniti.
Provjera krvi ili krvnog pripravka
Zagrijavanje krvnih pripravaka
Krvni pripravci ostavljaju se 30 minuta na sobnoj temperaturi jer većina bolesnika dobro podnosi ako je temperatura pripravka pri transfundiranju oko 22 °C. Krvni pripravci ne smiju se zagrijavati na radijatoru, peći, vrućoj kupki, jer pri porastu temperature iznad 42 °C dolazi do hemolize eritrocita, denaturacije proteina i oštećenja ostalih stanica krvi.
Krvni pripravci ostavljaju se 30 minuta na sobnoj temperaturi jer većina bolesnika dobro podnosi ako je temperatura pripravka pri transfundiranju oko 22 °C.
Krvni pripravci ne smiju se zagrijavati na radijatoru, peći, vrućoj kupki.
Razlog tomu činjenica je da pri porastu temperature iznad 42 °C, dolazi do:
- hemolize eritrocita
- denaturacije proteina
- oštećenja ostalih stanica krvi.
Kliknite na karticu i doznajte na koje se načine krvni pripravak smije zagrijavati.
Krvni se pripravak smije zagrijavati:
- u grijačima napravljenim samo za tu namjenu
- u vodenoj kupelji zagrijanoj na 37 °C
- na sobnoj temperaturi.
Kliknite na karticu.
Doznajte na koje se načine krvni pripravak smije zagrijavati.
Krvni se pripravak smije zagrijavati:
- u grijačima napravljenim samo za tu namjenu
- u vodenoj kupelji zagrijanoj na 37 °C
- na sobnoj temperaturi.
Najbolji izbor venskog pristupa za primjenu krvi i krvnih pripravaka površinske su vene u kubitalnoj jami ili CVK u potključnu venu, zbog brzog protoka kroz te vene, što smanjuje opasnost od nastanka tromba. Ako navedeni pristup nije moguć, transfuzija se daje u dostupnu venu. Sve o venepunkciji pročitajte u DOS-u Osnovni postupci u zdravstvenoj njezi, u jedinici Uvođenje intravenske kanile.
Najbolji izbor venskog pristupa za primjenu krvi i krvnih pripravaka su:
- površinske vene u kubitalnoj jami
- CVK u potključnu venu zbog brzog protoka kroz te vene, što smanjuje opasnost od nastanka tromba.
Ako navedeni pristup nije moguć, transfuzija se daje u dostupnu venu.
Sve o venepunkciji pročitajte u DOS-u Osnovni postupci u zdravstvenoj njezi, u jedinici Uvođenje intravenske kanile.
Važno je znati!
- Za transfuzijsko liječenje odgovoran je liječnik.
- Medicinska sestra / medicinski tehničar može primijeniti transfuziju pod liječnikovim nadzorom.
Važno je znati!
- Za transfuzijsko liječenje odgovoran je liječnik.
- Medicinska sestra / medicinski tehničar može primijeniti transfuziju pod liječnikovim nadzorom.
Prije početka primjene krvnog pripravka treba uz krevet bolesnika ponoviti postupak identifikacije primatelja i za njega pripremljene doze krvi ili krvnog pripravka. Neposredno prije primjene vrećicu sa sadržajem treba pažljivo okretati kako bi se sadržaj promiješao i postao homogen. Zatim se na vrećicu postavi sustav za transfuziju, polagano se ispuni sadržajem tako da se ispuste svi mjehurići zraka.
Prije početka primjene krvnog pripravka treba uz krevet bolesnika ponoviti postupak identifikacije primatelja i za njega pripremljene doze krvi ili krvnog pripravka.
Neposredno prije primjene vrećicu sa sadržajem treba pažljivo okretati kako bi se sadržaj promiješao i postao homogen.
Zatim se na vrećicu postavi sustav za transfuziju, polagano se ispuni sadržajem tako da se ispuste svi mjehurići zraka.
Biološka proba
Biološka proba promatranje je i kontrola bolesnika za vrijeme prvih 15 do 30 minuta davanja transfuzije. Radi se kako bi se pravodobno reagiralo ako nastane neka od transfuzijskih reakcija. Za to vrijeme liječnik mora biti uz bolesnika. U početku se krvni pripravak transfundira polagano. U slučaju neželjene reakcije, simptomi su nerijetko blaži poslije primanja manje količine pripravka.
Biološka proba promatranje je i kontrola bolesnika za vrijeme prvih 15 do 30 minuta davanja transfuzije.
Radi se kako bi se pravodobno reagiralo ako nastane neka od transfuzijskih reakcija.
Za to vrijeme liječnik mora biti uz bolesnika.
U početku se krvni pripravak transfundira polagano.
U slučaju neželjene reakcije simptomi su nerijetko blaži poslije primanja manje količine pripravka.
Medicinska sestra / medicinski tehničar tijekom davanja transfuzije bolesniku:
- treba prilagoditi brzinu transfuzije i pritom stalno promatrati bolesnika kako bi se na vrijeme uočili prvi znakovi ranih transfuzijskih reakcija
- prati polagano transfundiranje prvih 30 mL koncentrata stanica ili 50 mL krvi, jer se vrlo brzo nakon početka transfuzije mogu uočiti rane i teške transfuzijske reakcije
-
nakon prvih 15 do 30 minuta, medicinska sestra / medicinski tehničar i dalje prati stanje bolesnika:
- svakih 30 minuta nakon početka davanja transfuzije
- pri svakom ubrzanju transfuzije
- poslije isteka transfuzije:
- mjeri temperaturu
- mjeri tlak
- promatra bolesnika
- zapisuje sve opažene promjene.
Za vrijeme davanja transfuzije, bolesnika treba pokriti i utopliti posebno pri davanju većeg volumena krvi temperature oko 22 °C. Takva temperatura pripravka može uzrokovati pothlađivanje bolesnika, zimicu i tresavicu.
Medicinska sestra / medicinski tehničar tijekom davanja transfuzije bolesniku:
- treba prilagoditi brzinu transfuzije i pritom stalno promatrati bolesnika kako bi se na vrijeme uočili prvi znakovi ranih transfuzijskih reakcija
- prati polagano transfundiranje prvih 30 mL koncentrata stanica ili 50 mL krvi jer se vrlo brzo nakon početka transfuzije mogu uočiti rane i teške transfuzijske reakcije
-
nakon prvih 15 do 30 minuta medicinska sestra / medicinski tehničar i dalje prati stanje bolesnika:
- svakih 30 minuta nakon početka davanja transfuzije
- pri svakom ubrzanju transfuzije
- poslije isteka transfuzije:
- mjeri temperaturu
- mjeri tlak
- promatra bolesnika
- zapisuje sve opažene promjene.
Za vrijeme davanja transfuzije, bolesnika treba pokriti i utopliti posebno pri davanju većeg volumena krvi temperature oko 22 °C. Takva temperatura pripravka može uzrokovati pothlađivanje bolesnika, zimicu i tresavicu.
Medicinska sestra / medicinski tehničar treba obratiti pozornost da:
- transfundiranje jedne doze krvnog pripravka ne smije trajati duže od četiri sata
- brzina davanja transfuzije mora biti manja od 100 kapi u minuti
- jedna doza krvi ili koncentrata eritrocita mora se primijeniti u roku dva sata od početka transfundiranja.
Medicinska sestra / medicinski tehničar treba obratiti pozornost da:
- transfundiranje jedne doze krvnog pripravka ne smije trajati duže od četiri sata
- brzina davanja transfuzije mora biti manja od 100 kapi u minuti
- jedna doza krvi ili koncentrata eritrocita mora se primijeniti u roku dva sata od početka transfundiranja.
Primjena transfuzije dokumentira se u postojećem formularu kako bismo imali potrebne podatke u slučaju poslijetransfuzijske reakcije. Plastičnu vrećicu i sistem za transfuziju, kojim je davan pripravak, treba čuvati dva dana prema protokolu ustanove nakon čega je potrebno sve baciti.
Primjena transfuzije dokumentira se u postojećem formularu kako bismo imali potrebne podatke u slučaju poslijetransfuzijske reakcije.
Plastičnu vrećicu i sistem za transfuziju, kojim je davan pripravak, treba čuvati dva dana prema protokolu ustanove nakon čega je potrebno sve baciti.
Poslijetransfuzijske reakcije
Poslijetransfuzijske neželjene reakcije reakcije su koje mogu nastati kao posljedica razlika u sastavu krvi ili krvnih sastojaka primatelja i davatelja, a mogu nastati i zbog pogrešaka u radu. Na uzroke poslijetransfuzijskih reakcija možemo djelovati, ali ih ne možemo u potpunosti izbjeći. Poslijetransfuzijske reakcije možemo podijeliti prema uzroku ili vremenu nastanka.
Poslijetransfuzijske neželjene reakcije reakcije su koje mogu nastati:
- kao posljedica razlika u sastavu krvi ili krvnih sastojaka primatelja i davatelja
- zbog pogrešaka u radu.
Na uzroke poslijetransfuzijskih reakcija možemo djelovati, ali ih ne možemo u potpunosti izbjeći.
Poslijetransfuzijske reakcije možemo podijeliti prema uzroku ili vremenu nastanka.
Podjela transfuzijskih reakcija prema uzroku
Poslijetransfuzijska reakcija nastaje kad bolesnik dobije krv ili krvni sastojak drugačijeg sastava od njegova. Razvija se neželjena reakcija između protutijela primatelja (bolesnika) i antigena davatelja.
Poslijetransfuzijska reakcija nastaje kad bolesnik dobije krv ili krvni sastojak drugačijeg sastava od njegova.
Razvija se neželjena reakcija između protutijela primatelja (bolesnika) i antigena davatelja.
Kliknite na karticu i doznajte kako se mogu smanjiti poslijetransfuzijske reakcije nastale zbog razlike u sastavu krvi ili krvnih sastojaka između bolesnika i davatelja.
Mogu se smanjiti:
- prijetransfuzijskim testiranjem
- davanjem transfuzija krvi što sličnijih imunogenetskim značajkama bolesnika i davatelja.
Kliknite na karticu.
Dpznajte kako se mogu smanjiti poslijetransfuzijske reakcije nastale zbog razlike u sastavu krvi ili krvnih sastojaka između bolesnika i davatelja.
Mogu se smanjiti:
- prijetransfuzijskim testiranjem
- davanjem transfuzija krvi što sličnijih imunogenetskim značajkama bolesnika i davatelja.
Previše poslijetransfuzijskih reakcija nastaje zbog pogrešaka u radu. U više od 50 % slučajeva akutne hemolitičke poslijetransfuzijske reakcije uzrokovane su nekim od najčešćih pogrešaka u radu:
Previše poslijetransfuzijskih reakcija nastaje zbog pogrešaka u radu.
U više od 50 % slučajeva akutne hemolitičke poslijetransfuzijske reakcije uzrokovane su nekim od najčešćih pogrešaka u radu:
- zamjene bolesnika od kojeg se uzima uzorak
- zamjene bolesnika koji mora primiti transfuziju
- pogrešno upisano ime i prezime na etiketi
- zamjena uzoraka za testiranje
- zamjena laboratorijskih rezultata
- zamjena doze krvi koju mora primiti bolesnik
- neadekvatna priprema krvi
- prebrzo davanje transfuzije
- davanje pregrijane ili pothlađene krvi.
- zamjene bolesnika od kojeg se uzima uzorak
- zamjene bolesnika koji mora primiti transfuziju
- pogrešno upisano ime i prezime na etiketi
- zamjena uzoraka za testiranje
- zamjena laboratorijskih rezultata
- zamjena doze krvi koju mora primiti bolesnik
- neadekvatna priprema krvi
- prebrzo davanje transfuzije
- davanje pregrijane ili pothlađene krvi.
Kliknite na karticu i doznajte kako se mogu smanjiti poslijetransfuzijske reakcije nastale zbog posljedica pogrešaka u radu.
Mogu se smanjiti:
- pridržavanjem radnih uputa
- edukacijom djelatnika.
Kliknite na karticu.
Doznajte kako se mogu smanjiti poslijetransfuzijske reakcije nastale zbog posljedica pogrešaka u radu.
Mogu se smanjiti:
- pridržavanjem radnih uputa
- edukacijom djelatnika.
Simptomi poslijetransfuzijskih reakcija
Poslijetransfuzijske reakcije imaju brojne simptome koji nisu specifični za određenu reakciju. Mnogi su simptomi prisutni kod većine poslijetransfuzijskih reakcija, a razlikuju se po učestalosti. Teži i burniji simptomi obilježja su uglavnom ranih, a ujedno i težih reakcija, dok se isti simptomi, ali u blažem obliku obično javljaju kod odgođenih poslijetransfuzijskih reakcija.
Težina poslijetransfuzijske reakcije ovisi o vrsti krvnog pripravka, količini transfundiranoga inkompatibilnog pripravka, brzini davanja transfuzije, stanju bolesnika i terapiji koju dobiva. Bolesnik u besvjesnu stanju ne može ukazati na promjene koje bi osjetio da je pri svijesti pa reagira kasnije što posljedično ima lošiju prognozu zbog količine danog pripravka.
Poslijetransfuzijske reakcije imaju brojne simptome koji nisu specifični za određenu reakciju.
Mnogi su simptomi prisutni kod većine poslijetransfuzijskih reakcija, a razlikuju se po učestalosti.
Teži i burniji simptomi obilježja su uglavnom ranih, a ujedno i težih reakcija.
Isti simptomi, ali u blažem obliku, obično se javljaju kod odgođenih poslijetransfuzijskih reakcija.
Težina poslijetransfuzijske reakcije ovisi o:
- vrsti krvnog pripravka
- količini transfundiranoga inkompatibilnog pripravka
- brzini davanja transfuzije
- stanju bolesnika i terapiji koju dobiva.
Bolesnik u besvjesnu stanju ne može ukazati na promjene koje bi osjetio da je pri svijesti pa reagira kasnije.
To posljedično ima lošiju prognozu zbog količine danog pripravka.
Akutne transfuzijske reakcije
Akutna poslijetransfuzijska hemolitička reakcija
Akutna poslijetransfuzijska hemolitička reakcija nastaje nakon transfuzije inkompatibilnim krvnim pripravkom tj. pripravkom krive krvne grupe.
Akutna poslijetransfuzijska hemolitička reakcija nastaje nakon transfuzije inkompatibilnim krvnim pripravkom tj. pripravkom krive krvne grupe.
Simptomi akutne poslijetransfuzijske hemolitičke reakcije vrlo su burni i nastupaju vrlo brzo nakon početka davanja transfuzije. Počinju sa žarenjem na mjestu venepunkcije ili duž vene. Javlja se crvenilo lica, zabrinutost i nelagoda uz povišenu temperaturu. Manifestira se i blagom tresavicom, osjećajem pritiska u prsima te često prisutnom glavoboljom.
Simptomi akutne poslijetransfuzijske hemolitičke reakcije vrlo su burni i nastupaju vrlo brzo nakon početka davanja transfuzije.
Počinju sa žarenjem na mjestu venepunkcije ili duž vene.
Javlja se:
- crvenilo lica
- zabrinutost
- nelagoda uz povišenu temperaturu.
Manifestira se i:
- blagom tresavicom
- osjećajem pritiska u prsima
- često prisutnom glavoboljom.
Intervencije medicinske sestre / medicinskog tehničara pri sumnji na akutnu PTHR:
- prekinuti davanje transfuzije
- intravaskularna kanila mora ostati u veni
- hitno pozvati liječnika (ne ostavljati bolesnika)
- uzeti uzorak krvi za imunohematološka ispitivanja
- primijeniti ordiniranu terapiju i postupke
- mjeriti puls, krvni tlak i diurezu.
Intervencije medicinske sestre / medicinskog tehničara pri sumnji na akutnu PTHR:
- prekinuti davanje transfuzije
- intravaskularna kanila mora ostati u veni
- hitno pozvati liječnika (ne ostavljati bolesnika)
- uzeti uzorak krvi za imunohematološka ispitivanja
- primijeniti ordiniranu terapiju i postupke
- mjeriti puls, krvni tlak i diurezu.
Stanje bolesnika s akutnom PTHR životno je ugrožavajuće – pojavljuje se hipotenzija, poremećaji zgrušavanja (DIK) te oštećenje bubrega praćeno oligurijom, anurijom i kolapsom cirkulacije nakon čega bolesnik umire.
Stanje bolesnika s akutnom PTHR životno je ugrožavajuće:
- pojavljuje se hipotenzija
- poremećaji zgrušavanja (DIK)
- oštećenje bubrega praćeno oligurijom, anurijom i kolapsom cirkulacije nakon čega bolesnik umire.
3. zadatak
Pseudohemolitička reakcija
Pseudohemolitička reakcija ili lažna hemolitička reakcija s razaranjem eritrocita ne nastaje zbog davanja inkompatibilnoga transfuzijskog pripravka već zbog:
Pseudohemolitička reakcija ili lažna hemolitička reakcija s razaranjem eritrocita ne nastaje zbog davanja inkompatibilnoga transfuzijskog pripravka već zbog:
- neadekvatne temperature krvnog pripravka
- preniska temperatura pripravka pri davanju
- previsoka temperatura pripravka pri davanju
- neadekvatnih postupaka s krvnim pripravkom (nastaje oštećenje eritrocita)
- grijanje krvnog pripravka na previsokoj temperaturi
- davanje pripravka duže od četiri sata
- držanje pripravka eritrocita duže od pola sata na odjelu prije primjene.
- neadekvatne temperature krvnog pripravka
- preniska temperatura pripravka pri davanju
- previsoka temperatura pripravka pri davanju
- neadekvatnih postupaka s krvnim pripravkom (nastaje oštećenje eritrocita)
- grijanje krvnog pripravka na previsokoj temperaturi
- davanje pripravka duže od četiri sata
- držanje pripravka eritrocita duže od pola sata na odjelu prije primjene.
Kliknite na karticu i doznajte koji su znakovi i simptomi pseudohemolitičke reakcije.
Znakovi i simptomi pseudohemolitičke reakcije vrlo su slični onima akutne hemolitičke reakcije, ali puno su blaži (žarenje na mjestu venepunkcije ili duž vene, crvenilo lica, zabrinutost i nelagoda uz povišenu temperaturu, javlja se blaga tresavica, osjećaj pritiska u prsima, glavobolja).
Kliknite na karticu i doznajte koje su zadaće medicinske sestre / medicinskog tehničara pri sumnji na pseudohemolitičku reakciju.
Zadaće medicinske sestre / medicinskog tehničara pri sumnji na pseudohemolitičku reakciju:
- s bolesnikom se postupa isto kao i u akutnoj hemolitičkoj reakciji.
Alergijsko-anafilaktička reakcija
Alergijsko-anafilaktička reakcija nastaje zbog reakcije bolesnikovih protutijela na antigen. Simptomi kao što su stridor, dispneja, piskanje, urtikarija, svrbež, hipotenzija uz bronhospazam i edem gornjih dišnih putova ukazuju na alergijsku reakciju.
Alergijsko-anafilaktička reakcija nastaje zbog reakcije bolesnikovih protutijela na antigen.
Simptomi koji ukazuju na alergijsku reakciju su:
- stridor
- dispneja
- piskanje
- urtikarija
- svrbež
- hipotenzija
- bronhospazam
- edem gornjih dišnih putova.
Kliknite na karticu i doznajte koje su intervencije medicinske sestre / medicinskog tehničara pri sumnji na alergijsko-anafilaktičku reakciju.
Medicinska sestra / medicinski tehničar pri sumnji na alergijsko-anafilaktičku reakciju treba:
- prekinuti davanje transfuzije
- intravaskularna kanila mora ostati u veni
- pozvati liječnika
- provesti postupke prema uputi liječnika.
Kliknite na karticu.
Doznajte koje su intervencije medicinske sestre / medicinskog tehničara pri sumnji na alergijsko-anafilaktičku reakciju.
Medicinska sestra / medicinski tehničar pri sumnji na alergijsko-anafilaktičku reakciju treba:
- prekinuti davanje transfuzije
- intravaskularna kanila mora ostati u veni
- pozvati liječnika
- provesti postupke prema uputi liječnika.
4. zadatak
Febrilna reakcija
Febrilna reakcija javlja se kod osoba koje su prije primile više transfuzija ili kod žena koje su bile trudne više puta. Simptomi febrilnih reakcija počinju s porastom temperature za više od 1 °C koju često prate zimica i tresavica. Uz glavobolju se javljaju i slabost, klonulost, bol u leđima, dispneja, cijanoza i hipotenzija. Simptomi se javljaju tijekom transfuzije pa sve do 4 sata nakon prestanka davanja pripravaka.
Zadaće medicinske sestre / medicinskog tehničara pri sumnji na febrilnu reakciju:
Febrilna reakcija javlja se kod:
- osoba koje su prije primile više transfuzija
- žena koje su bile trudne više puta.
Simptomi febrilnih reakcija počinju s porastom temperature za više od 1 °C koju često prate zimica i tresavica.
Uz glavobolju se javljaju i:
- slabost
- klonulost
- bol u leđima
- dispneja
- cijanoza
- hipotenzija.
Simptomi se javljaju tijekom transfuzije pa sve do 4 sata nakon prestanka davanja pripravaka.
Zadaće medicinske sestre / medicinskog tehničara pri sumnji na febrilnu reakciju:
- prekinuti davanje transfuzije
- intravaskularna kanila mora ostati u veni
- obavijestiti liječnika
- uzeti uzorak krvi i poslati ga na odjel transfuzije
- davati bolesniku ordiniranu terapiju
- mjeriti vitalne funkcije
- promatrati bolesnika
- provoditi postupke njege bolesnika s visokom temperaturom.
- prekinuti davanje transfuzije
- intravaskularna kanila mora ostati u veni
- obavijestiti liječnika
- uzeti uzorak krvi i poslati ga na odjel transfuzije
- davati bolesniku ordiniranu terapiju
- mjeriti vitalne funkcije
- promatrati bolesnika
- provoditi postupke njege bolesnika s visokom temperaturom.
Preopterećenje krvnog optoka
Preopterećenje krvotoka kao komplikacija javlja se nakon davanja velikih količina transfundiranog pripravka. Može se manifestirati nakon brzog davanja krvi, kod starijih osoba s oslabljenim srcem te kod srčanih bolesnika. Simptomi i znakovi mogu nastati naglo tijekom davanja transfuzije, a mogu se javiti i do 24 sata nakon transfuzije. Očituju se tahikardijom i/ili aritmijom, ortopnejom, padom tlaka, nabreklim venama vrata, cijanozom i iskašljavanjem pjenušavog sadržaja.
Preopterećenje krvotoka kao komplikacija javlja se nakon davanja velikih količina transfundiranog pripravka.
Može se manifestirati:
- nakon brzog davanja krvi
- kod starijih osoba s oslabljenim srcem
- kod srčanih bolesnika.
Simptomi i znakovi mogu nastati naglo tijekom davanja transfuzije, a mogu se javiti i do 24 sata nakon transfuzije.
Očituju se:
- tahikardijom i/ili aritmijom
- ortopnejom
- padom tlaka
- nabreklim venama vrata
- cijanozom
- iskašljavanjem pjenušavog sadržaja.
Kliknite na karticu i doznajte koje su intervencije medicinske sestre / medicinskog tehničara u prevenciji komplikacije u vezi preopterećenja krvotoka.
- davanje male količine krvi ili puštanje transfuzije da teče do 60 kapi u minuti
- smještanje bolesnika u polusjedeći položaj za vrijeme davanja pripravka.
Klinkite na karticu i doznajte koje su zadaće medicinske sestre / medicinskog tehničara pri pojavi simptoma preopterećenja krvotoka.
- prekinuti davanje transfuzije
- intravaskularnu kanilu obavezno ostaviti u veni
- obavijestiti liječnika
- promatrati bolesnika
- provoditi propisane postupke.
Odgođene transfuzijske reakcije
Odgođene transfuzijske reakcije pojavljuju se najranije 24 sata od davanja transfuzije. Ako se jave nekoliko mjeseci ili godina kasnije, često se ne povezuju s transfuzijom, jer bolesnik ne navede da je primao transfuziju.
Odgođene transfuzijske reakcije pojavljuju se najranije 24 sata od davanja transfuzije.
Ako se jave nekoliko mjeseci ili godina kasnije, često se ne povezuju s transfuzijom, jer bolesnik ne navede da je primao transfuziju.
Kliknite na karticu i doznajte kako se manifestira odgođena hemolitička transfuzijska reakcija.
Ako je bolesnik ranije dobivao transfuziju, može se dogoditi da se u sljedećoj transfuziji eritrocita nalaze antigeni na koje je već prije bio senzibiliziran. Reakcija se javlja u roku od 24 sata do 28 dana s blažim simptomima u vidu povišene temperature. Teški simptomi javljaju se vrlo rijetko.
Kliknite na karticu i dooznajte koje se zarazne bolesti mogu manifestirati kroz odgođenu transfuzijsku reakciju.
Prenosi se virusna infekcija HIV-a, hepatitis B i/ili C te neke druge bakterijske infekcije. Simptomi će se javiti ovisno o inkubaciji određene bolesti.
Poslijetransfuzijska purpura
Poslijetransfuzijska purpura javlja se rijetko. Zbog aktiviranja antitrombocitnih antitijela koja razaraju vlastite i transfundirane trombocite, nastaje trombocitopenija koja se može prepoznati po krvarenju. Zbog toga pripada težim poslijetransfuzijskim komplikacijama, iako se bolesnici spontano oporavljaju u roku dva tjedna. Uzrok nastanka nije poznat.
Poslijetransfuzijska purpura javlja se rijetko.
Zbog aktiviranja antitrombocitnih antitijela koja razaraju vlastite i transfundirane trombocite, nastaje trombocitopenija koja se može prepoznati po krvarenju.
Zbog toga pripada težim poslijetransfuzijskim komplikacijama, iako se bolesnici spontano oporavljaju u roku dva tjedna.
Uzrok nastanka nije poznat.
Medicinska sestra / medicinski tehničar ima odgovornu zadaću u transfuzijskom liječenju bolesnika. Medicinska sestra / medicinski tehničar stalno je uz bolesnika pa je uz pravilnu identifikaciju i uzimanje uzoraka, dobru pripremu bolesnika, pribora i pripravka važno rano prepoznavanje simptoma i znakova poslijetransfuzijskih reakcija. Medicinska sestra / medicinski tehničar pravodobno će reagirati samo uz pridržavanje smjernica o transfuzijskom liječenju.
Medicinska sestra / medicinski tehničar ima odgovornu zadaću u transfuzijskom liječenju bolesnika.
Medicinska sestra / medicinski tehničar stalno je uz bolesnika pa je uz pravilnu identifikaciju i uzimanje uzoraka, dobru pripremu bolesnika, pribora i pripravka važno rano prepoznavanje simptoma i znakova poslijetransfuzijskih reakcija.
Medicinska sestra /medicinski tehničar pravodobno će reagirati samo uz pridržavanje smjernica o transfuzijskom liječenju.
Provjerite usvojeno znanje
Završetak
Liječnik je bolesniku ordinirao davanje dviju doza koncentrata eritrocita.
- Razmislite koji su vaši zadatci nakon što liječnik ordinira davanje krvnog pripravka.
- Na temelju usvojenoga znanja u digitalnom alatu Sutori izradite redoslijed sestrinskih postupaka od trenutka kad liječnik ordinira do trenutka kad se završi davanje krvnog pripravka.
- Vaš plan usporedite s ostalim učenicima u razredu.
Liječnik je bolesniku ordinirao davanje dviju doza koncentrata eritrocita.
- Razmislite koji su vaši zadatci nakon što liječnik ordinira davanje krvnog pripravka.
- Na temelju usvojenoga znanja u digitalnom alatu Sutori izradite redoslijed sestrinskih postupaka od trenutka kad liječnik ordinira do trenutka kad se završi davanje krvnog pripravka.
- Vaš plan usporedite s ostalim učenicima u razredu.