Komunikacija s bolesnikom
Uvod
Promislite i odgovorite na pitanja.
Promislite.
Odgovorite na pitanja.
- Znate li komunicirati? Komunicirati učimo cijeli život.
- Kakav efekt vaše riječi ostavljaju na sugovornika? Efekt može biti pozitivan, negativan ili neutralan.
- Što kad vaše riječi govore jedno, a govor vašeg tijela govori nešto drugo? Komunikacija može biti verbalna i neverbalna.
Komunikacija između dvoje sugovornika
- Znate li komunicirati?
- Komunicirati učimo cijeli život.
- Kakav efekt vaše riječi ostavljaju na sugovornika?
- Efekt može biti pozitivan, negativan ili neutralan.
- Što kad vaše riječi govore jedno, a govor vašeg tijela govori nešto drugo ?
- Komunikacija može biti verbalna i neverbalna.
- Možete li bolesnom čovjeku komunikacijom pružiti podršku, umanjiti strah, shvatiti ga, aktivno ga slušati?
Mnogobrojnim je istraživanjima dokazano da su komunikacijske vještine povezane s ishodom liječenja, bolesnikovim zadovoljstvom liječenjem i boljom suradljivošću bolesnika.
- Možete li bolesnom čovjeku komunikacijom pružiti podršku, umanjiti strah, shvatiti ga, aktivno ga slušati?
- Mnogobrojnim je istraživanjima dokazano da su komunikacijske vještine povezane s:
- ishodom liječenja
- bolesnikovim zadovoljstvom liječenjem
- boljom suradljivošću bolesnika.
Što je komunikacija?
Kliknite na karticu i saznajte što je to komunikacija.
Komunikacija je razmjena informacija, ideja i osjećaja verbalnim sredstvima, bilo uporabom govora, pismenim putem (korištenjem tiskanih ili digitalnih medija), vizualnim putem uporabom simbola, karata, grafikona ili pak neverbalnim putem, odnosno govorom tijela, gestama, tonom ili visinom glasa itd.
Što je komunikacija?
Komunikacija je razmjena informacija, ideja i osjećaja verbalnim sredstvima, bilo:
- uporabom govora
- pismenim putem (korištenjem tiskanih ili digitalnih medija)
- vizualnim putem uporabom simbola, karata, grafikona
- neverbalnim putem, odnosno govorom tijela, gestama, tonom ili visinom glasa itd.
Emocije su ključni čimbenik u funkcioniranju svake osobe, osobito u . Emocije su odraz odrastanja, samokontrole, snažan su unutarnji pokretač, a utječu na komunikaciju i vanjsko ponašanje osobe.
Emocije su ključni čimbenik u funkcioniranju svake osobe, osobito u .
Emocije su odraz odrastanja, samokontrole, snažan su unutarnji pokretač, a utječu na komunikaciju i vanjsko ponašanje osobe.
1. zadatak
Medicinska sestra / medicinski tehničar trebala/trebao bi u komunikaciji s bolesnikom moći prepoznati potrebe i emocije pa i u situacijama kad ih pacijenti neće jasno izreći i izraziti.
Medicinska sestra / medicinski tehničar trebala/trebao bi u komunikaciji s bolesnikom moći prepoznati potrebe i emocije pa i u situacijama kad ih pacijenti neće jasno izreći i izraziti.
Vrste komunikacije
U svakodnevnoj komunikaciji i komunikaciji u medicini upotrebljava se verbalna i neverbalna komunikacija.
U svakodnevnoj komunikaciji i komunikaciji u medicini upotrebljava se verbalna i neverbalna komunikacija.
Kliknite na karticu i pročitajte značajke verbalne komunikacije.
Komunikacija koju pojedinac ostvaruje govorom, riječima, a osnovni komunikacijski alat je jezik.
Verbalna komunikacija ostvaruje se u više oblika: govorenje, slušanje, čitanje i pisanje.
Kliknite na karticu i pročitajte značajke neverbalne komunikacije.
Komunikacija koju pojedinac ostvaruje bez riječi, neverbalnim znakovima (mimikom, gestama, govorom tijela...)
Oblici neverbalne komunikacije
2. zadatak
Saznajte više o neverbalnoj komunikaciji koja se sastoji od mnoštvo znakova od kojih svaki ima svoje značenje.
Prostorna distancija
Prostorna distancija je prostor oko tijela, odnosno naša udaljenost u odnosu na druge ljude. Važna je za svaku osobu jer je štiti od stresa i prevelikog broja informacija, te je pokazatelj stupnja bliskosti. Medicinska sestra / medicinski tehničar svakodnevno ulazi u intimnu zonu bolesnika što može izazvati nelagodu kod bolesnika i medicinske sestre / medicinskog tehničara. Stoga medicinska sestra / medicinski tehničar treba biti educirana/educiran i potrebljavati adekvatne komunikacijske vještine popraćene prikladnim i podržavajućim neverbalnim znakovima.
Prostorna distancija je prostor oko tijela, odnosno naša udaljenost u odnosu na druge ljude.
Važna je za svaku osobu jer je štiti od stresa i prevelikog broja informacija.
Pokazatelj je stupnja bliskosti.
Medicinska sestra / medicinski tehničar svakodnevno ulazi u intimnu zonu bolesnika što može izazvati nelagodu kod bolesnika i medicinske sestre / medicinskog tehničara.
Stoga medicinska sestra / medicinski tehničar treba biti educiran/educirana i upotrebljavati adekvatne komunikacijske vještine popraćene prikladnim i podržavajućim neverbalnim znakovima.
Neverbalni znakovi
Medicinska sestra / medicinski tehničar u komunikaciji s bolesnikom promatra neverbalne znakove; geste, ton glasa, izgled, držanje tijela, kontakt očima, dodir.
Medicinska sestra / medicinski tehničar u komunikaciji s bolesnikom promatra neverbalne znakove:
- geste
- ton glasa
- izgled
- držanje tijela
- kontakt očima
- dodir.
Geste
Geste ili pokreti rukama često olakšavaju komunikaciju, a kod gluhonijemih ljudi znakovni jezik potpuno zamjenjuje verbalnu komunikaciju.
Ton glasa
Ton glasa - spuštanje ili podizanje glasa, ubrzani ili usporeni govor, stanke, naglašavanje pojedinih riječi dio su neverbalne komunikacije kojom se izražavaju emocije, pokazuju stajališta, osobine ličnosti i potiče ili mijenja verbalna komunikacija.
Vanjski izgled
Vanjski izgled - odjeća koju nosimo, frizura, naš osobni stil, služe nam za samopredstavljanje. Izgledom pokazujemo kako sebe percipiramo i kako bismo željeli da nas i drugi vide.
Držanje tijela
Držanje tijela - način na koji stojimo ili sjedimo može biti pokazatelj onoga što osjećamo. Otvoreni položaj ruku i nogu pokazuje naklonost. Prekrižene ruke i noge pokazuju nesigurnost, oprez.
Kontakt očima i pogled
Kontakt očima i pogled vrlo su moćni neverbalni znakovi. Širom otvorene oči i proširene zjenice pokazatelj su uzbuđenja, upućuju na interes i emocije sugovornika. Skrivanje pogleda znak je neiskrenosti, nesigurnosti ili neugode.
Dodir
Dodir sugovornika pokazuje našu naklonost, bliskost, ugodnost, ali katkad i dominiranje.
Geste ili pokreti rukama često olakšavaju komunikaciju.
Kod gluhonijemih ljudi znakovni jezik potpuno zamjenjuje verbalnu komunikaciju.
Ton glasa -
- spuštanje ili podizanje glasa
- ubrzani ili usporeni govor
- stanke
- naglašavanje pojedinih riječi
To su sve oblici neverbalne komunikacije kojom se:
- izražavaju emocije
- pokazuju stajališta
- pokazuju osobine ličnosti
- potiče ili mijenja verbalna komunikacija.
Vanjski izgled -
- odjeća koju nosimo
- frizura
- naš osobni stil
SlužI nam za samopredstavljanje.
Izgledom pokazujemo kako sebe percipiramo i kako bismo željeli da nas i drugi vide.
Držanje tijela -
- način na koji stojimo ili sjedimo
Ono može biti pokazatelj onoga što osjećamo.
Otvoreni položaj ruku i nogu pokazuje naklonost.
Prekrižene ruke i noge pokazuju nesigurnost, oprez.
Kontakt očima i pogled vrlo su moćni neverbalni znakovi.
Širom otvorene oči i proširene zjenice:
- pokazatelj su uzbuđenja
- upućuju na interes i emocije sugovornika.
Skrivanje pogleda znak je neiskrenosti, nesigurnosti ili neugode.
Dodir sugovornika pokazuje našu naklonost, bliskost, ugodnost, ali katkad i dominiranje.
Komunikacijski proces
3. zadatak
Elementi komunikacijskog procesa:
- pošiljatelj – osoba koja šalje poruku i kodira je (čini je razumljivom primatelju poruke putem simbola)
- informacije – poruke koje se prenose
- kanal – sredstvo kojim se prenosi poruka (govor, pisanje, vid, miris, dodir, zvuk...)
- primatelj – osoba koja prima poruku, dekodira poruku (čini je razumljivom za sebe)
- povratna informacija (potvrđuje ili ne potvrđuje da je primatelj primio poruku i shvatio je).
U svakoj komunikaciji pojavljuju se komunikacijske zapreke ili šumovi. Komunikacijski šum je sve ono što ometa komunikaciju, čini prepreku u komunikaciji ili iskrivljuje poruku čime se umanjuje učinak komunikacije.
Komunikacijske vještine
Uspješna komunikacija uključuje poznavanje komunikacijskih vještina, poput: empatije, aktivnog slušanja, vještine postavljanja pitanja i asertivnosti.
Uspješna komunikacija uključuje poznavanje komunikacijskih vještina, poput:
- empatije
- aktivnog slušanja
- vještine postavljanja pitanja
- asertivnosti.
Značajke asertivne komunikacije
Klikom na karticu saznajte značajke asertivne komunikacije.
- aktivno slušanje
- jasno i direktno iznošenje svojih stajališta i osjećaja
- predlaganje rješenja
- poštivanje sugovornika
- pozitivno izricanje prigovora (kritika)
- pohvale sugovorniku
- spremnost na kompromis
- spremnost ispričati se kada se pogriješi
- kontrola negativnih osjećaja
- korištenja "Ja poruka" - ove poruke govore o nama, našim osjećajima, stavovima i razmišljanjima, usmjerene su na nas, a ne na sugovornika
Kliknite na karticu.
Saznajte značajke asertivne komunikacije.
- aktivno slušanje
- jasno i direktno iznošenje svojih stajališta i osjećaja
- predlaganje rješenja
- poštivanje sugovornika
- pozitivno izricanje prigovora (kritika)
- pohvale sugovorniku
- spremnost na kompromis
- spremnost ispričati se kad se pogriješi
- kontrola negativnih osjećaja
- korištenja "Ja poruka" - ove poruke govore o nama, našim osjećajima, stavovima i razmišljanjima, usmjerene su na nas, a ne na sugovornika
Komunikacija u zdravstvu
Medicina 21. stoljeća medicina je usmjerena na bolesnika u svim njegovim aspektima; organskim, psihološkim, socijalnim i duhovnim. Komunikacija između bolesnika i zdravstvenih djelatnika najvažnija je vještina u medicinskoj praksi na putu uspješnog postavljanja dijagnoze, liječenja, provođenja zdravstvene njege te uspostave odnosa s bolesnikom.
Medicina 21. stoljeća medicina je usmjerena na bolesnika u svim njegovim aspektima:
- organskim
- psihološkim
- socijalnim
- duhovnim.
Komunikacija između bolesnika i zdravstvenih djelatnika najvažnija je vještina u medicinskoj praksi na putu:
- uspješnog postavljanja dijagnoze
- liječenja
- provođenja zdravstvene njege
- uspostave odnosa s bolesnikom.
Svaki je bolesnik individua sa svojim jedinstvenim sklopom karakternih osobina, osjećaja, stavova i životnih navika koji čine njegovu osobnost.
Svaki je bolesnik individua sa svojim jedinstvenim sklopom:
- karakternih osobina
- osjećaja
- stavova
- životnih navika koji čine njegovu osobnost.
4. zadatak
Zapreke u komunikaciji
Postoje skupine osoba koje iz različitih razloga zahtijevaju poseban pristup, bilo zbog postojanja određenih barijera, bilo zbog samih uvjeta rada i prirode bolesti. Kod takvih osoba dolazi do otežane komunikacije. To su:
- osobe s oštećenjem sluha
- osobe s oštećenjem vida
- osobe s oštećenjem govora
- osobe starije životne dobi
- agresivne osobe.
Postoje skupine osoba koje iz različitih razloga zahtijevaju poseban pristup:
- zbog postojanja određenih barijera
- zbog samih uvjeta rada i prirode bolesti.
Kod takvih osoba dolazi do otežane komunikacije.
To su:
- osobe s oštećenjem sluha
- osobe s oštećenjem vida
- osobe s oštećenjem govora
- osobe starije životne dobi
- agresivne osobe.
Komunikacija s osobama oštećena sluha
Osoba s oštećenjem sluha može biti gluha ili nagluha, te se može koristiti govornim ili znakovnim jezikom. Gluhe ili nagluhe osobe mogu se koristiti slušnim aparatom ili kohlearnim implantatom.
Osoba s oštećenjem sluha može biti gluha ili nagluha.
Može se koristiti govornim ili znakovnim jezikom.
Gluhe ili nagluhe osobe mogu se koristiti slušnim aparatom ili kohlearnim implantatom.
U komunikaciji s osobama oštećena sluha potrebno je:
- obraćati se izravno gluhoj osobi, ne pratnji
- prema potrebi koristiti se olovkom i papirom
- bolesniku prići sprijeda da lakše uoči sugovornika
- prije početka komunikacije privući mu pažnju (dodir, paljenje ili gašenje svjetla)
- odabrati mjesto za komunikaciju bez pozadinske buke
- uspostaviti kontakt očima
- govoriti treba samo jedna osoba, normalnim glasom i tonom, a ne vikati
- rečenice trebaju biti jasne i kratke te se treba koristiti književnim jezikom
- koristiti i prirodne geste
- provjeriti je li osoba razumjela informaciju.
U komunikaciji s osobama oštećena sluha potrebno je:
- obraćati se izravno gluhoj osobi, ne pratnji
- prema potrebi koristiti se olovkom i papirom
- bolesniku prići sprijeda da lakše uoči sugovornika
- prije početka komunikacije privući mu pažnju (dodir, paljenje ili gašenje svjetla)
- odabrati mjesto za komunikaciju bez pozadinske buke
- uspostaviti kontakt očima
- govoriti treba samo jedna osoba, normalnim glasom i tonom, a ne vikati
- rečenice trebaju biti jasne i kratke te se treba koristiti književnim jezikom
- koristiti i prirodne geste
- provjeriti je li osoba razumjela informaciju.
Komunikacija s osobama s oštećenjem vida
Slijepa/slabovidna osoba usmjerena je na zvukove koje čuje tijekom komunikacije jer ne može uočiti neverbalne znakove.
Slijepa/slabovidna osoba usmjerena je na zvukove koje čuje tijekom komunikacije jer ne može uočiti neverbalne znakove.
Kod slijepih/slabovidnih osoba potrebno je:
- obratiti se osobi imenom i prezimenom, predstaviti se i ponuditi pomoć
- ne govoriti preglasno ili prenaglašeno
- ako želimo dodirnuti slijepu osobu treba najaviti razloge dodirivanja/manipulacije
- ponuditi pomoć kod kretanja tako da budemo sa strane osobe te da nas može primiti iznad lakta
- voditi slijepu osobu tako da kod kretanja bude pola koraka iza vodiča
- ukloniti ili izbjegavati na putu sve prepreke (pragovi, stolice)
- dati detaljne informacije o prostoru i događajima (stepenice, dijagnostičke pretrage)
- kod slabovidnih osoba treba upotrebljavati veliki slovni font, ponuditi povećalo ili snimiti upute.
Kod slijepih/slabovidnih osoba potrebno je:
- obratiti se osobi imenom i prezimenom, predstaviti se i ponuditi pomoć
- ne govoriti preglasno ili prenaglašeno
- ako želimo dodirnuti slijepu osobu, treba najaviti razloge dodirivanja/manipulacije
- ponuditi pomoć kod kretanja tako da budemo sa strane osobe te da nas može primiti iznad lakta
- voditi slijepu osobu tako da kod kretanja bude pola koraka iza vodiča
- ukloniti ili izbjegavati na putu sve prepreke (pragovi, stolice)
- dati detaljne informacije o prostoru i događajima (stepenice, dijagnostičke pretrage)
- kod slabovidnih osoba treba upotrebljavati veliki slovni font, ponuditi povećalo ili snimiti upute.
Komunikacija s osobama oštećena govora
Gubitak govora, govornog izražavanja riječima ili razumijevanja govora naziva se afazija.
Prilikom komunikacije s osobom oštećena govora, potrebno je:
Gubitak govora, govornog izražavanja riječima ili razumijevanja govora naziva se afazija.
Prilikom komunikacije s osobom oštećena govora, potrebno je:
- osobi osigurati dovoljno vremena, ne požurivati, ne završavati rečenice, niti ispravljati riječi
- osigurati osobi senzorna pomagala (naočale, slušni aparat) i ostala pomagala (zubnu protezu)
- govoriti normalnim glasom služeći se kratkim rečenicama, u govoru koristiti stanke
- upotreba gesti (palac gore za da, palac dolje za ne)
- buku svesti na minimum
- postavljati gdje je to moguće pitanja zatvorenog tipa
- osobi osigurati dovoljno vremena, ne požurivati, ne završavati rečenice, niti ispravljati riječi
- osigurati osobi senzorna pomagala (naočale, slušni aparat) i ostala pomagala (zubnu protezu)
- govoriti normalnim glasom služeći se kratkim rečenicama, u govoru koristiti stanke
- upotreba gesti (palac gore za da, palac dolje za ne)
- buku svesti na minimum
- postavljati gdje je to moguće pitanja zatvorenog tipa
Komunikacija s agresivnim osobama
Najčešći razlozi agresivnosti osobe tijekom zdravstvene skrbi su bol, zloupotreba alkohola ili psihoaktivnih tvari, strah, nemoć, tjeskoba, frustracija zbog nekog odricanja u bolesti, nerealna očekivanja ishoda liječenja ili prethodna loša iskustva zdravstvene skrbi.
Prilikom komunikacije s agresivnom osobom potrebno je:
Najčešći razlozi agresivnosti osobe tijekom zdravstvene skrbi su:
- bol
- zloupotreba alkohola ili psihoaktivnih tvari
- strah
- nemoć
- tjeskoba
- furstracija zbog nekog odricanja u bolesti
- nerealna očekivanja ishoda liječenja
- prethodna loša iskustva zdravstvene skrbi.
Prilikom komunikacije s agresivnom osobom potrebno je:
- ostati miran, prijateljski raspoložen, empatično slušati osobu, razumjeti njezine osjećaje i potrebe
- medicinska sestra / medicinski tehničar treba govoriti polako, sniziti ton, prilagoditi svoj govor tijela - otvoren i pozitivan govor tijela (primjeren osmjeh, kimanje glavom i kontakt očima)
- kontak očima ne smije biti dugotrajan jer ga osoba može protumačiti kao agresiju
- u razgovoru s osobom postavljati otvorena pitanja kako bi objasnila što je uzrokovalo ljutnju
- ako se radi o psihičkom bolesniku s agresijom, treba razgovarati sa sigurne udaljenosti, držeći se dalje od kutova prostorije i ne okretati leđa bolesniku.
- ostati miran
- prijateljski raspoložen
- empatično slušati osobu
- razumjeti njezine osjećaje i potrebe
- medicinska sestra / medicinski tehničar treba:
- govoriti polako
- sniziti ton
- prilagoditi svoj govor tijela - otvoren i pozitivan govor tijela (primjeren osmjeh, kimanje glavom i kontakt očima)
- kontak očima ne smije biti dugotrajan jer ga osoba može protumačiti kao agresiju
- u razgovoru s osobom postavljati otvorena pitanja kako bi objasnila što je uzrokovalo ljutnju
- ako se radi o psihičkom bolesniku s agresijom, treba razgovarati sa sigurne udaljenosti, držeći se dalje od kutova prostorije i ne okretati leđa bolesniku.
Komunikacija s osobama starije životne dobi
Osobe starije životne dobi mogu imati višestruka oštećenja, poput oštećenja sluha, vida, demencije, a prisutna je i pojačana briga o vlastitom zdravlju i suočavanju sa smrtnošću.
Osobe starije životne dobi mogu imati višestruka oštećenja, poput oštećenja sluha, vida, demencije.
Prisutna je i pojačana briga o vlastitom zdravlju i suočavanju sa smrtnošću.
Tijekom komunikacije s osobom starije životne dobi potrebno je:
- procijeniti komunikacijske vještine osoba starije životne dobi
- pokazati poštovanje, biti strpljiv i odvojiti dovoljno vremena za komunikaciju
- odabrati mirno, udobno mjesto za komunikaciju i izbjegavati ometanje
- zauzeti položaj u razini lica osobe starije životne dobi, održavati kontakt očima
- govoriti sporije, jasnije, glasnije (ne vikati), te ako je potrebno, ponoviti rečeno i rezimirati najvažnije informacije
- služiti se kratkim, jednostavnim riječima i rečenicama ako osoba ima neka senzorna oštećenja
- aktivno slušati osobu uz upotrebu govora tijela poput potvrdnog kimanja glavom
- prikladna upotreba dodira, poput ruke postavljene na rame ili držanje ruke osobe starije životne dobi
- dati jasne pisane upute, koje će osoba moći kasnije pregledati u miru i manje stresnom okruženju
Tijekom komunikacije s osobom starije životne dobi potrebno je:
- procjena komunikacijskih vještina osoba starije životne dobi
- pokazati poštovanje, biti strpljiv i odvojiti dovoljno vremena za komunikaciju
- odabrati mirno, udobno mjesto za komunikaciju i izbjegavati ometanje
- zauzeti položaj u razini lica osobe starije životne dobi, održavati kontakt očima
- govoriti sporije, jasnije, glasnije (ne vikati), te ukoliko je potrebno, ponoviti rečeno i rezimirati najvažnije informacije
- služiti se kratkim, jednostavnim riječima i rečenicama ako osoba ima neka senzorna oštećenja
- aktivno slušati osobu uz upotrebu govora tijela poput potvrdnog kimanja glavom
- prikladna upotreba dodira, poput ruke postavljene na rame ili držanje ruke osobe starije životne dobi
- dati jasne pisane upute, koje će osoba moći kasnije pregledati u miru i manje stresnom okruženju
Provjerite usvojeno znanje
Tko želi znati više
Stilovi komunikacije
Postoji nekoliko načina ili stilova izražavanja. Koji ćemo stil komunikacije odabrati i češće koristiti, ovisi o različitim faktorima.
Postoji nekoliko načina ili stilova izražavanja.
Koji ćemo stil komunikacije odabrati i češće koristiti, ovisi o različitim faktorima.
Agresivni stil komunikacije
Osobe s agresivnim stilom komunikacije izražavaju svoje misli i osjećaje na način koji je najčešće socijalno neprihvatljiv, manipulativan ili ugrožava prava drugih ljudi.
Agresivno ponašanje najčešće ima za cilj uspostavljanje kontrole nad ljudima i situacijama, demonstraciju moći ili postizanje pobjede nad drugom osobom.
Osoba takvog stila komunikacije najčešće zahtijeva i naređuje, optužuje i nalazi krivce, ne priznaje svoje greške, kritizira osobu, a ne njezino ponašanje, ne sluša, prekida sugovornika, govori glasno, ima agresivnu gestikulaciju i „zuri“ u sugovornika.
Pasivan stil komunikacije
Osobe koje koriste pasivan stil komuniciranja stavljaju drugoga, odnosno sugovornika ispred sebe i ispred svojih želja.
Rijetko će reći što žele, misle i osjećaju.
Rijetko će izreći svoje mišljenje i odustaju od svojih prava.
Dugoročno gledano, takve osobe osjećaju očaj zbog nemogućnosti izražavanja vlastitih stavova, misli i emocija.
Često osjećaju bijes, ali ga potiskuju jer je to za njih zabranjena emocija, osjećaju se nemoćno i često krive same sebe.
Vjeruju da ih drugi ljudi ne poštuju, da ih zanemaruju i nerijetko se osjećaju kao žrtve.
Pasivno-agresivni stil komunikacije
Osobe za koje je karakterističan pasivno-agresivni stil komunikacije koriste mješavinu prvih dvaju stilova.
Pasivno-agresivna komunikacija označava indirektnu agresiju, koju bismo mogli pobliže objasniti izrazom „pričati jedno, a raditi drugo“.
Takav oblik ponašanja karakterizira pasivno suprotstavljanje zahtjevima radnog i socijalnog okruženja, koje je praćeno tvrdoglavošću, odugovlačenjem, neefikasnošću i mrzovoljnošću.
Asertivni stil komunikacije
Istraživanja su pokazala da se asertivnost kao oblik ponašanja može naučiti, no mora ga se učiti više nego druge oblike ponašanja.
Agresivnost, pasivnost i asertivnost prirodne su forme ponašanja i jako je važan prikladan odabir najkonstruktivnijeg ponašanja u određenoj životnoj situaciji.
Završetak
- S pomoću digitalnog alata Conceptboard izradite umnu mapu unutar tima (dva do tri učenika) čiji je središnji pojam komunikacija s bolesnikom.
- Organizirajte se tako da jedan učenik razgovara s bolesnikom, a dvoje učenika prate njihovu verbalnu i neverbalnu komunikaciju.
- Nakon završetka komunikacije, učenici koji su pratili komunikacijski proces, izrađuju umnu mapu s podpojmovima u koju unose svoja zapažanja:
- verbalna komunikacija / komunikacijske vještine kod učenika
- neverbalna komunikacija (kod učenika i bolesnika)
- vaši dojmovi kao promatrača o tijeku komunikacije
- zadovoljstvo bolesnika komunikacijom.
- Dvoje učenika, koji su pratili prvu komunikaciju između jednog učenika i bolesnika, pojedinačno trebaju sudjelovati u komunikaciji s drugim bolesnicima.
- Na kraju usporedite i procijenite uspješnost komunikacije s bolesnikom tako što ćete ispuniti 2. tablicu.
- S pomoću digitalnog alata Conceptboard izradite umnu mapu unutar tima (dva do tri učenika) čiji je središnji pojam komunikacija s bolesnikom.
- Organizirajte se tako da jedan učenik razgovara s bolesnikom, a dvoje učenika prate njihovu verbalnu i neverbalnu komunikaciju.
- Nakon završetka komunikacije, učenici koji su pratili komunikacijski proces, izrađuju umnu mapu s podpojmovima u koju unose svoja zapažanja:
- verbalna komunikacija / komunikacijske vještine kod učenika
- neverbalna komunikacija (kod učenika i bolesnika)
- vaši dojmovi kao promatrača o tijeku komunikacije
- zadovoljstvo bolesnika komunikacijom.
- Dvoje učenika, koji su pratili prvu komunikaciju između jednog učenika i bolesnika, pojedinačno trebaju sudjelovati u komunikaciji s drugim bolesnicima.
- Na kraju usporedite i procijenite uspješnost komunikacije s bolesnikom tako što ćete ispuniti 2. tablicu.