Osim trzanjem, po žičanome se glazbalu može svirati i gudalom. Otuda im i potječe naziv gudaća glazbala.
Odgovori na sljedeća pitanja.
Razlikujemo četiri veličine gudaćih glazbala. To su: violina, viola, violončelo i kontrabas.
Violina se sastoji od triju osnovnih dijelova: glave, vrata i tijela.
Na glavi se nalazi zavinuti dio nazvan puž. Osim puža tu se nalaze ključevi ili vijci kojima se zatežu žice. Koliko ima ključeva?
Preko vrata zategnute su četiri žice različite visine tona.
Što misliš zašto žice zvuče različito, a jednake su dužine?
Različite su debljine i zategnutosti.
Dio vrata na kojemu prstima violinisti pritišću žice naziva se hvataljka. Na gornjemu dijelu vrata nalazi se most ili pražić koji podiže žice kako ne bi bile naslonjene na samu hvataljku.
Tijelo je violine šuplje iznutra, a sastoji se od gornje, donje i bočnih dasaka. U unutrašnjosti se nalazi spojnica koja povezuje gornju i donji dasku zvana dušica. Ona učvršćuje glazbalo iznutra i prenosi titraje s gornje na donju dasku. Na gornjoj dasci nalaze se dva f-otvora i podbradak te konjić i žičnjak.
Konjić je dio koji drži žice u zraku. Znaš li da on nije pričvršćen za violinu? Njega drži napetost žica.
Razmisli
Od kojega do kojega dijela zvuči žica kad ju se zatitra? Između kojih dijelova ona titra?
Žica titra između konjića i pražića.
Što je gudalo?
Gudalo ima vrh, štap, strune, žabicu i vijak.
Imenuj tri životinje po kojima se nazivaju neki dijelovi violine.
Puž, žabica i konjić.
Vijak služi za zatezanje struna. Znaš li da su strune izrađene od konjskoga repa? Same dlake konjskoga repa na žicama ne zvuče dobro, stoga ih je prije sviranja potrebno premazati posebnom smolom nazvanom kalofonij.
Kad strunama prelazimo preko žice, ona počinje titrati i stvarati ton. Pogledaj kako to izgleda.
Pogledaj sljedeća dva videozapisa. Opiši načine sviranja na violini.
Po čemu se ti načini sviranja razlikuju?
U prvome videozapisu svira se gudalom, a u drugome trzanjem prstima po žicama.
Postoji više tehnika sviranja na violini, a najpoznatije su arco (gudalom) i pizzicato (prstima). Osim njih violinisti mogu svirati i sul ponticelo (gudalom blizu konjića), sul tasto (gudalom blizu hvataljke), col legno (drvenim dijelom gudala), spiccato (poskakivanje gudalom), ricochet (poskakivanje gudalom koje se kreće u jednome smjeru) i mnogim drugim tehnikama. One su nastajale tijekom vremena kako bi skladateljima i interpretima pružile raznovrsne zvukovne boje.
Violina može imati u skladbama solističku, komornu ili orkestralnu ulogu.
Pogledaj sljedeće videozapise. Odredi ulogu violine u njima.
Osim u klasičnoj glazbi violina je svoju ulogu pronašla i u folklornoj i u popularnoj glazbi.
Poslušaj sljedeće primjere. Odredi što im je zajedničko, a što različito.
Znaš li?
Postoje različite veličine violina ovisno o veličini violinista. Kad djeca započinju sa sviranjem violine, odredi im se dužina ruke i dobiju veličinu violine prema njoj. Tako postoje sljedeće veličine violine: osminka, četvrtinka, polovinka i cijela violina. Danas se izrađuju i manje violine jer djeca započinju sa sviranjem violine u sve ranijoj dobi.