Društvena stratifikacija i kastinski sustav

Društvene nejednakosti prisutne su u nekome obliku u svim društvima. Nejednakosti postoje na osnovi spola, roda, zdravstvenih i socijalnih uvjeta, ekonomske moći, rasne, nacionalne i vjerske pripadnosti, obrazovanja, ugleda, zanimanja i sl. Društvene nejednakosti nastaju u određenim društvenim odnosima, a odnosi između pojedinaca, društvenih grupa i institucija odvijaju se prema formalnim i neformalnim pravilima. Neravnomjerna raspodjela resursa i nejednaka dostupnost mogućnostima i pravima utječe na društveni položaj  pojedinaca ili grupa.

Oblik društvene nejednakosti koji se odnosi na različito rangirane društvene skupine čiji je hijerarhijski odnos ukorijenjen u društveno-povijesnim razlozima naziva se društvena stratifikacija. Povijesni primjeri su robovlasnički, feudalni, klasni i kastinski sustavi. Iako svaki od navedenih sustava predstavlja stabilnu i strukturiranu nejednakost među skupinama, klasni sustavi najfluidniji su odnosno moguće je mijenjati pripadnost klasi jer se temelji na materijalnoj, ekonomskoj moći. Primjer zatvorenoga sustava u kojemu ne postoji mogućnost promjene društvenoga položaja jer je određen rođenjem i religijskom pripadnosti jesu kaste u Indiji.

Hijerarhija kasta (naziv kasta dolazi od španjolske i portugalske riječi casta što označava rod, rasu, klan ili pleme) temelji se na međusobnoj odijeljenosti i ne postoji mogućnost društvene pokretljivosti. Iako teško uspijevaju promijeniti svoj položaj, ponekim pojedincima to uspijeva u današnje vrijeme, ali takvi su slučajevi i dalje rijetkost.

Ovakav stratifikacijski sustav koji nalazimo u Indiji vezan je za religiju hinduizam. Prema njihovome vjerovanju moguće je promijeniti pripadnost određenoj kasti samo ponovnim rođenjem odnosno reinkarnacijom. Hindusi vjeruju da svojim dobrim djelima za života i pokajanjima mogu ostvariti bolji položaj u društvu tek ponovnim rođenjem odnosno postizanjem oslobođenja lanca samsare uz odbacivanje svjetovnih, materijalnih i tjelesnih žudnji i želja. Većina hinduističkoga stanovništva i danas se pridržava strogih pravila koja su zapisana u priručniku Manuovi zakoni, a koji su prije dvije tisuće godina napisali brahmani (svećenici). Priručnik za svaku kastu jasno propisuje tko može s kim stupiti u brak, kako održavati higijenu, koga moraju izbjegavati, što smiju jesti itd.

Od početka devedestih godina 20. st. indijsko gospodarstvo počelo je doživljavati rast pa su se za članove najnižih kasti i van kastinskoga sustava nedodirljive otvorile nove prilike. Nedodirljivi su se smatrali duhovno i tjelesno nečistima, bio im je zabranjen ulaz u hramove, a obavljali su najteže i najprljavije poslove. Svoju priliku danas vide u građevinskome, proizvodnome i poljoprivrednome sektoru jer su prljave industrijske grane bliže tradicionalnim zanimanjima najnižih kasta. Obrazovanost je za mnoge i dalje velik problem jer su zbog siromaštva često prisiljeni odustati od škole i početi raditi. Premda se u mnogim dijelovima Indije, pogotovo u ruralnim krajevima, još uvijek strogo drže spomenutih tradicionalnih pravila pa je ugovoren brak i dalje svakodnevna pojava, ipak ih se sve više poziva na vjenčanja drugih kasta, sve više jedu istu hranu i nose odjeću kao i pripadnici viših kasta.

Rodne nejednakosti povijesno su ukorijenjene. Još uvijek u većini društava svijeta muškarci posjeduju veću moć i bogatstvo od žena. I dok se promjene u zapadnim zemljama svijeta kreću prema boljemu, u zemljama poput Indije, u kojoj je položaj svih pojedinaca određen rođenjem, biti ženom posebno je teško. Premda Indija bilježi visok gospodarski rast, istraživanja su pokazala da su nedostatak obrazovanja i loš zdravstveni sustav pogubni i opasni za žene prvenstveno zbog problema ženskoga feticida, čedomorstva i trgovine ljudima. Najveći postotak trgovine ljudima događa se upravo u Indiji, a među prostitutkama je oko 40 posto djece. Iako zakonom zabranjeno, i dalje je značajno prisutno seksualno ropstvo, prisilan rad, prisilan brak i prosjačenje.

Nasilan prekid trudnoće također je protuzakonit, ali većina Indijaca smatra da je žensko dijete prokletstvo zbog raznih društvenih i gospodarskih razloga. Vjeruju da su sinovi vredniji i zaslužuju više mogućnosti jer mogu voditi brigu o svojim obiteljima, a uz kćeri postoji stalna zabrinutost za njihovu sigurnost zbog rizika od seksualnoga zlostavljanja i silovanja. Posebno je veliki problem školovanje djevojaka u ruralnim sredinama. Uglavnom su slabije obrazovane od muškaraca, a često i vrlo rano napuštaju školovanje. Dok u urbanim sredinama žene rade poslove jednako kao i muškarci, u ruralnim dijelovima rade na poljoprivrednim dobrima. Takve žene su manje obrazovane pa imaju i nižu razinu pismenosti te manje poznaju svoja prava. Zlostavljanja žena u obiteljskim i radnim sredinama često prolaze nekažnjeno i u korist muškaraca zbog loše provedbe zakona.