Bitka kod Eknoma
Uvod
Tijekom Prvoga punskog rata vodilo se više značajnih pomorskih bitaka. Rimska je republika upravo tijekom sukoba s Kartagom izgradila svoju ratnu mornaricu. Kako se u sukobu Rima s Kartagom radilo ponajprije o srazu kopnene s pomorskom vojnom silom, rimska se država morala odlučiti na rizičan korak, a to je bilo pobijediti Kartagu njezinim oružjem. Bitka kod Eknoma zauzima posebno mjesto jer su, osim po snagama angažiranima s obje strane i po dramatičnosti zbivanja, pobjeda rimskoga brodovlja i težak poraz Kartage označili konačan slom kartaške pomorske sile.
Povijesni izvori za proučavanje Bitke
Glavni izvor za istraživanje Punskih ratova grčki je povjesničar Polibije iz Megalopola. Njegovo jedino sačuvano djelo Historije u 40 knjiga obuhvaćalo je razdoblje od 264. do 146. g. pr. Kr., a u središtu interesa bila mu je politička povijest, preciznije rimski vojni uspjesi. Vezano uz njih Polibije je dao i povijesni prikaz naroda u zemljama koje je Rim osvojio. Tako je Polibijev rad u osnovi predstavljalo i prvu, uvjetno rečeno, povijest Sredozemlja. Na žalost, samo je prvih pet knjiga Polibijeva djela sačuvano u cijelosti, a ostale su sačuvane samo u fragmentima.
Polibijev je prikaz bitke toliko detaljan da se teško oteti dojmu kako je pred sobom morao imati podroban opis bitke sastavljen od osobe koja je u bitki ili osobno sudjelovala ili bila promatračem. Pročitaj sljedeći citati iz Polibijeve Historije i zaključi postoji li mogućnost da je sam Polibije bio očevidac bitke: Ima li se na umu toliki broj vojnika i brodova, onda je jasno da je ne samo one koji su bili prisutni i sve svojim očima gledali, nego i one koji su o svemu slušali morala zapanjiti veličina sukoba i bogatstvo i snaga obiju država.
Tijek Prvoga punskog rata
Povjesničar Vladimir Posavec u članku Bitka kod Eknoma – najveća pomorska bitka antike piše:
Prvi punski rat otpočeo je 264. pr. Kr. rimskim uplitanjem u zbivanja na Siciliji, koju je Kartaga smatrala svojom interesnom sferom. Konkretan povod ratu bio je grad Mesena, smješten na sicilskoj obali Mesinskoga tjesnaca. Od početka rata do Bitke kod Eknoma vođeno je nekoliko velikih bitaka na kopnu i na moru. (...) Novosagrađena rimska flota, nakon početnih neuspjeha i jednoga poraza kod Liparskih otoka, ostvarila je 260. pr. Kr. pod zapovjedništvom konzula Gaja Duilija veličanstvenu pomorsku pobjedu kod rta Mile, najsjevernijega rta Sicilije u blizini Mesinskoga tjesnaca. (...) Stoga su Rimljani porinuli u more 330 novih ratnih brodova s palubom koji su u kasno proljeće doplovili u Mesenu, odakle je flota obišavši Siciliju sa zapadne strane doplovila do Eknoma na južnoj strani otoka, južno od Akraganta, gdje su već bile koncentrirane prilično jake rimske kopnene snage na Siciliji. Kartaška je moćna flota s 350 ratnih brodova u međuvremenu isplovila i stigla do Lilibeja na zapadnoj obali Sicilije, a odatle otplovila i usidrila se u Herakleji Minojskoj, na južnoj obali zapadno od Akraganta.
Prema Polibijevim navodima rimske su snage ukupno raspolagale s oko 140 000 vojnika pri čemu je svaki od brodova imao po 300 veslača i 120 legionara. Kartažani su vlastite pripreme prilagodili borbi na moru i Polibije zaključuje, ravnajući se po broju brodova, da su kartaške snage morale brojiti više od 150 000 ljudi. Polibijevi podatci o broju vojnika i mornara najvjerojatnije potječu od Fabija Piktora i nedvojbeno ih treba smatrati višestruko uvećanima od stvarnoga broja.
Bitka
Svjesni da će ploviti otvorenim morem i da Kartažani raspolažu brzim brodovima, rimski su zapovjednici na svaki način nastojali osigurati cijelu flotu, a osobito transportne brodove nakrcane konjima i drugom opremom. Rimska je flota razvrstana u četiri eskadre u obliku klina pri čemu su prva i druga eskadra činile njegov vrh.
Iz bojnoga je poretka razvidno da je sredina flote, treća eskadra opterećena transportnim brodovima, činila najslabije pokretni dio cijele formacije, dok su prve dvije eskadre imale namjenu bojnoga djelovanja u slučaju kartaškoga napada do kojega je ubrzo i došlo. Četvrta je eskadra, osim uloge strateške rezerve, trebala štititi treću s transportnim brodovima.
Bitka je otpočela rimskim napadom na centar kartaške flote jer su rimski konzuli uočili kako je bojni red kartaških brodova tanak i razvučen. Kartažani u centru počeli su se povlačiti, a rimski su ih brodovi progonili. Kartaški brodovi su se na znak zapovjednika Hamilkara okrenuli i napali svoje progonitelje.
Sukob je praktički riješen tamo gdje je i počeo jer su prva i druga rimska eskadra uspjele pobijediti Hamilkarove brodove koji su napustili bojište i dali se u bijeg.
Posljedice
Polibije ne donosi brojčane podatke o broju poginulih, ranjenih i nestalih, ali zato navodi broj izgubljenih i zarobljenih brodova. Rimljani su izgubili 24 broda, a Kartažani 30. Nijedan rimski brod s posadom nije zarobljen, ali su zato Rimljani zarobili 64 kartaška broda. U slučaju zarobljenih kartaških brodova Polibije ne navodi jesu li zarobljeni s posadom, ali to pouzdano znamo za onih pedeset brodova za koje navodi da su zarobljeni u posljednjoj etapi sukoba uz sicilsku obalu. Ukupni kartaški gubitci, ako je vjerovati Polibiju, iznosili su 94 broda i vjerojatno isto toliko brodskih posada. Pretpostavimo li da se radilo o prosječno 300 veslača po brodu, kartaški su gubitci u ljudstvu morali premašivati brojku od barem 30 000, a zacijelo su bili i znatno veći. Rimski su gubitci bili značajno manji. Prema Polibijevim navodima na rimskim je brodovima bilo po 300 veslača i 120 legionara pa se ugrubo procijenjena brojka za rimsku stranu kreće negdje oko vjerojatnih 11 000 ljudi.
Polibije opisuje daljnje posljedice: Nakon toga Rimljani su se ponovno opskrbili dodatnim zalihama hrane, popravili zarobljene brodove i pobrinuli se za posade onako kako su zaslužile svojim pobjedama, a onda su isplovili u pravcu Libije. (...) Povijest nije zabilježila veću pojedinačnu tragediju na moru od one koja se desila tom prilikom, a krivnju za nju ne treba pripisivati toliko zloj sreći koliko rimskim komandantima …
Zaključi što su bile posljedice Bitke kod rta Eknoma. Posljedice podijeli na kratkoročne i dugoročne. Razmisli što se događalo u nastavku Prvoga punskog rata.
