Dijagnostički postupci i priprema bolesnika oboljelih od bolesti živčanog sustava za dijagnostičke postupke
Uvod
Najvažniji dio dijagnostike bolesti živčanog sustava je uzimanje anamneze bolesnika, od toga kada su tegobe počele do toga kakav utjecaj tegobe imaju na svakodnevni život. Pri tome je važno pažljivo slušati bolesnika koji će svojim riječima opisati sve simptome koje ima. Neurološki pregled koji obavlja liječnik, neizostavan je dio dijagnostike neuroloških bolesti.
Možda je najzanimljiviji dio neurološkog pregleda ispitivanje refleksa. Na videu ispod vidite kako izgleda ispitivanje patelarnog refleksa, a kako on nastaje pročitajte na kartici ispod.
Najvažniji dio dijagnostike bolesti živčanog sustava je uzimanje anamneze bolesnika.
Anamnezom treba ispitati sve od kada su tegobe počele do toga kakav utjecaj tegobe imaju na svakodnevni život.
Pri uzimanju anamneze je važno pažljivo slušati bolesnika koji će svojim riječima opisati sve simptome koje ima.
Neurološki pregled koji obavlja liječnik neizostavan je dio dijagnostike neuroloških bolesti.
Možda je najzanimljiviji dio neurološkog pregleda ispitivanje refleksa.
Na videu ispod vidite kako izgleda ispitivanje patelarnog refleksa.
Kako nastaje patelarni refleks, pročitajte na kartici ispod.
Neurološki pregled
Neurološki pregled počinje već ulaskom bolesnika u ordinaciju. Liječnik od ulaza promatra njegov hod, posturu i komunikaciju. Prvo se uzimaju anamnestički podatci, a ako bolesnik ne može sam dati podatke, tada liječnik uzima heteroanamnezu od člana obitelji koji je u pratnji bolesnika.
Neurološki pregled počinje već ulaskom bolesnika u ordinaciju.
Liječnik od ulaza promatra njegov hod, posturu i komunikaciju.
Prvo se uzimaju anamnestički podatci.
Ako bolesnik ne može sam dati podatke, tada liječnik uzima heteroanamnezu od člana obitelji koji je u pratnji bolesnika.
Važan dio neurološke anamneze je kako bolesnik komunicira, koje podatke navodi o bolesti, razumije li što mu se govori i kako se ponaša.
Medicinska sestra/tehničar sudjeluje u pregledu bolesnika tako da mu pomogne u razodijevanju, skidanju cipela i čarapa. Započinje komunikaciju s bolesnikom i promatra ga kako bi prikupila podatke koji će joj kasnije trebati za planiranje intervencija, npr. bolesnik koji otežano hoda trebat će pomoć oko samozbrinjavanja.
Medicinska sestra/tehničar pomaže bolesniku pri kretanju ako postoji potreba i provodi intervencije za prevenciju pada.
Medicinska sestra/tehničar:
- sudjeluje u pregledu bolesnika
- pomaže bolesniku u razodijevanju, skidanju cipela i čarapa
- započinje komunikaciju s bolesnikom i promatra ga
- prikupilja podatke koji će joj kasnije trebati za planiranje intervencija (npr. bolesnik koji otežano hoda trebat će pomoć oko samozbrinjavanja)
- pomaže bolesniku pri kretanju ako postoji potreba
- provodi intervencije za prevenciju pada.
Pomoć bolesniku pri kretanju
Medicinska sestra/tehničar priprema pribor koji je potreban liječniku kod neurološkog pregleda. Kako biste saznali koji pribor je potrebno pripremiti, pogledajte video i kliknite na karticu ispod njega.
Ispitivanje motorike trupa i ekstremiteta
Medicinska sestra/tehničar mora utvrditi stupanj samostalnosti bolesnika u obavljanju svakodnevnih aktivnosti samozbrinjavanja kako bi mogla planirati intervencije prilagođene bolesniku.
Tijekom neurološkog pregleda liječnik izvodi neke testove na bolesniku koji će i medicinskoj sestri/tehničaru biti korisni u procjeni stanja bolesnika.
Medicinska sestra/tehničar mora utvrditi stupanj samostalnosti bolesnika u obavljanju svakodnevnih aktivnosti samozbrinjavanja.
Utvrđivanjem stupnja samostalnosti mogu se planirati intervencije prilagođene bolesniku.
Tijekom neurološkog pregleda liječnik izvodi neke testove na bolesniku.
Testovi koje izvede liječnik i medicinskoj sestri/tehničaru bit će korisni u procjeni stanja bolesnika.
Potrebne su nam sljedeće informacije:
- koja ruka bolesnika je dominantna (desna ili lijeva)
- postojeće deformacije i abnormalnosti u držanju i pokretljivosti glave, vrata i trupa
- postojeće deformacije i abnormalnosti građe ili smetnje u pokretljivosti ekstremiteta (aktivna i pasivna pokretljivost).
Ispitivanje motorike trupa i ekstremiteta radi se provjerom sposobnosti koordinacije, pravilnog i svrhovitog izvođenja složenih motoričkih radnji te testovima mišićne snage i promatranjem promjena na mišićnoj masi.
Ispitivanje motorike trupa i ekstremiteta radi se:
- provjerom sposobnosti koordinacije, pravilnog i svrhovitog izvođenja složenih motoričkih radnji
- testovima mišićne snage i promatranjem promjena na mišićnoj masi.
Provjera sposobnosti koordinacije, pravilnog i svrhovitog izvođenja složenih motoričkih radnji:
- na gornjim ekstremitetima se koordinacija ispituje testom prst – nos s otvorenim i zatvorenim očima
- na donjim ekstremitetima to je test peta – koljeno.
Test prst - nos
Provjera sposobnosti koordinacije, pravilnog i svrhovitog izvođenja složenih motoričkih radnji
Na gornjim ekstremitetima se koordinacija ispituje testom prst - nos.
Test se izvodi s otvorenim i zatvorenim očima
Na donjim ekstremitetima izvodi se test peta - koljeno.
Koordinacija se ispituje i hodanjem sa zatvorenim očima u ravnoj liniji i testom stajanja. Veći poremećaj koordinacije u hodu zove se ataksija, a manji distaksija.
Promotriti treba i eventualnu hiperkinezu, nevoljne mišićne aktivnosti (fascikulacije, tremor, nistagmus).
Eventualna oštećenja živčanih puteva i brzina provođenja impulsa radi se ispitivanjem refleksa.
Koordinacija se ispituje i hodanjem sa zatvorenim očima u ravnoj liniji i testom stajanja.
Veći poremećaj koordinacije u hodu zove se ataksija.
Manji poremećaj koordinacije u hodu zove se distaksija.
Promotriti treba i :
- hiperkinezu
- nevoljne mišićne aktivnosti (fascikulacije, tremor, nistagmus).
Oštećenja živčanih puteva i brzina provođenja impulsa radi se ispitivanjem refleksa.
Tijekom pregleda liječnik ispituje reflekse bolesnika.
Najčešće se ispituju kornealni, mandibularni, radijalni, bicepsov, patelarni, ahilov, trbušni i plantarni refleks.
Refleksi mogu biti odsutni, slabi, normalni, pojačani.
Najteži oblik je pojava klonusa:
- skupa nehotičnih i ritmičkih stezanja i opuštanja mišića.
Posebnu važnost ima tzv. Babinskijev refleks (video desno) koji je znak oštećenja kortikospinalnog puta.
Na podražaj tabana tupim predmetom kod pozitivnog refleksa palac se isteže prema gore.
Babinskijev refleks
Posebnu važnost ima tzv. Babinskijev refleks (video desno).
Ovaj refleks je znak oštećenja kortikospinalnog puta.
Pozitivan Babinskijev refleks:
na podražaj tabana tupim predmetom palac se isteže prema gore.
Ispitivanje osjeta trupa i ekstremiteta
Kod bolesnika se ispituju osjeti dodira, bola i temperature. Bolesnika treba pripremiti i objasniti mu da za vrijeme ispitivanja mora imati zatvorene oči, odnosno da prati upute liječnika jer nam je potrebna njegova suradnja.
Kod bolesnika se ispituju osjeti dodira, bola i temperature.
Bolesnika treba pripremiti i objasniti mu da za vrijeme ispitivanja mora imati zatvorene oči.
Bolesniku treba objasniti da mora pratiti upute liječnika jer nam je potrebna njegova suradnja.
Pri ispitivanju osjeta uspoređuju se:
- lijeva i desna strana tijela
- gornji i donji dijelovi tijela.
Osjet dodira ispituje se smotuljkom vate ili prstom na koži.
Osjet bola ispituje se ubodom iglica u kožu.
Osjet temperature ispituje se epruvetama s toplom i hladnom vodom.
Kod bolesnika sa subarahnoidalnim krvarenjem i meningitisom javlja se zakočenost šije.
Pozitivni su znakovi Kernig i Brudzinski što znači da su pozitivni znakovi podražaja moždanih ovojnica.
Laboratorijske pretrage kod bolesnika oboljelih od bolesti živčanog sustava
Kod neuroloških bolesnika rade se sve "uobičajene" pretrage kao i kod većine bolesnika oboljelih od kroničnih bolesti.
Liječnik će odrediti koje dodatne pretrage treba napraviti kod pojedinog bolesnika.
Likvor ili cerebrospinalna tekućina normalno je bistra, bezbojna, sterilna tekućina koja služi kao tekući zaštitni omotač oko mozga i leđne moždine. K tome ona regulira tlak u lubanji i kralježničnoj moždini. Izgled likvora ovisi o patološkim procesima pa može biti opalescentan, crven, žut, zelen, povećane gustoće. Uzorak cerebrospinalne tekućine (likvora) dobije se lumbalnom punkcijom. Odmah po punkciji uzorak treba dostaviti u laboratorij.
U likvoru se određuje broj i vrsta stanica, mogu se raditi i mikrobiološke, citološke i druge pretrage.
Likvor ili cerebrospinalna tekućina
Normalno je bistra, bezbojna, sterilna tekućina.
Likvor služi kao tekući zaštitni omotač oko mozga i leđne moždine.
Likvor regulira tlak u lubanji i kralježničnoj moždini.
Izgled likvora ovisi o patološkim procesima.
Likvor može biti opalescentan, crven, žut, zelen, povećane gustoće.
Uzorak cerebrospinalne tekućine (likvora) dobije se lumbalnom punkcijom.
Odmah po punkciji uzorak treba dostaviti u laboratorij.
U likvoru se određuje broj i vrsta stanica, a mogu se raditi i mikrobiološke, citološke i druge pretrage.
Lumbalna punkcija je postupak kod kojeg se specijalnom iglom ulazi u lumbalni subarahnoidalni prostor između trećeg i četvrtog ili četvrtog i petog lumbalnog kralješka. Postupak se izvodi u strogo aseptičnim uvjetima, a potrebna je dobra psihička i fizička priprema bolesnika.
Lumbalna punkcija:
postupak kod kojeg se specijalnom iglom ulazi u lumbalni subarahnoidalni prostor između trećeg i četvrtog ili četvrtog i petog lumbalnog kralješka
postupak se izvodi u strogo aseptičnim uvjetima
potrebna je dobra psihička i fizička priprema bolesnika za izvođenje ovog zahvata.
Svrha lumbalne punkcije može biti:
- dijagnostička: pregled likvora mikroskopski, laboratorijske pretrage likvora, mjerenje likvorskog tlaka, davanje kontrasta u dijagnostičke svrhe
- terapijska: aplikacija lijekova.
Svrha lumbalne punkcije može biti:
dijagnostička
- pregled likvora mikroskopski, laboratorijske pretrage likvora, mjerenje likvorskog tlaka, davanje kontrasta u dijagnostičke svrhe;
terapijska
- aplikacija lijekova.
Bolesnika treba pripremiti za zahvat kao što je lumbalna punkcija. To uključuje psihičku i fizičku pripremu te pripremu dokumentacije. U tablici ispod možete vidjeti što je uključeno u pripremu bolesnika.
Bolesnika treba pripremiti za zahvat kao što je lumbalna punkcija.
To uključuje psihičku i fizičku pripremu te pripremu dokumentacije.
U tablici ispod možete vidjeti što je uključeno u pripremu bolesnika.
Lumbalna punkcija
Riješite zadatak i na taj način ponovite obrađeno gradivo.
Nakon zahvata bolesnik mora mirovati 24 sata, od toga 2 sata na ravnoj podlozi bez jastuka kako bi se prevenirale i smanjile neželjene popratne pojave lumbalne punkcije.
Nakon zahvata bolesnik mora mirovati 24 sata.
2 sata bolesnik miruje na ravnoj podlozi bez jastuka.
Mirovanjem na ravnoj podlozi preveniramo i smanjujemo neželjene popratne pojave lumbalne punkcije.
Instrumentalne pretrage kod bolesnika s bolestima živčanog sustava
Razvojem tehnologije došlo je do velikog napretka u medicini glede pretraga živčanog sustava. Danas postoji niz pretraga koje se temelje na bilježenju električnih impulsa našeg živčanog sustava.
Razvojem tehnologije došlo je do velikog napretka u medicini glede pretraga živčanog sustava.
Danas postoji niz pretraga koje se temelje na bilježenju električnih impulsa našeg živčanog sustava.
Elektrodijagnostičke pretrage
Koje elektrodijagnostičke pretrage poznajete? Promotrite kratice – koju pretragu predstavljaju?
Elektroencefalografija
Elektroencefalografija (EEG) je metoda registriranja bioelektrične aktivnosti mozga pomoću elektroda (19 + 2 uzemljenje) pričvršćenim na kožu lubanje pomoću posebne gumene kape (slika desno) i aparata koji pojačavaju vrlo malene razlike potencijala kao cerebralne ritmove i prikazuju ih u obliku kontinuiranih krivulja.
Zapis električnih potencijala zove se elektroencefalogram. Elektroencefalogram prikazuje aktivnost određenih moždanih regija, a krivulje se razlikuju prema frekvenciji, amplitudi i obliku vala.
Elektroencefalografija (EEG):
metoda registriranja bioelektrične aktivnosti mozga pomoću elektroda (19 + 2 uzemljenje) i aparata.
Elektrode su pričvršćene na kožu lubanje pomoću posebne gumene kape (slika desno).
Aparati pojačavaju vrlo malene razlike potencijala kao cerebralne ritmove i prikazuju ih u obliku kontinuiranih krivulja.
Zapis električnih potencijala zove se elektroencefalogram.
Elektroencefalogram prikazuje aktivnost određenih moždanih regija.
Krivulje se razlikuju prema:
- frekvenciji, amplitudi i obliku vala.
U elektroencefalogramu razlikujemo nekoliko vrsta valova:
- alfa-valovi: (8-14 Hz) javljaju se u budnom i relaksirajućem stanju
- beta-valovi: (12-30 Hz) javljaju se pri povećanoj aktivnosti
- theta-valovi: (4-7 Hz) potencijalno su patološki, ali ne nužno, pojavljuju se kad tonemo u san ili se budimo
- delta-valovi: (1-3 Hz) patološki su u budnom stanju.
Ova pretraga se koristi u dijagnostici i praćenju bolesnika s epilepsijom, kod upalnih procesa mozga, tumora mozga, trauma glave, degenerativnih procesa središnjeg živčanog sustava, metaboličkih poremećaja, demencija i glavobolja.
Prije snimanja EEG-a potrebna je priprema bolesnika. Kako biste saznali što sve treba pripremiti, kliknite na karticu ispod slike.
U elektroencefalogramu razlikujemo nekoliko vrsta valova:
alfa-valovi
- (8-14 Hz)
- javljaju se u budnom i relaksirajućem stanju
beta valovi
- (12-30 Hz)
- javljaju se pri povećanoj aktivnosti
theta-valovi
- (4-7 Hz)
- potencijalno, ali ne nužno, su patološki
- pojavljuju se kad tonemo u san ili se budimo
delta-valovi
- (1-3 Hz)
- patološki su u budnom stanju.
Ova pretraga se koristi u dijagnostici i praćenju:
- bolesnika s epilepsijom
- kod upalnih procesa mozga
- tumora mozga
- trauma glave
- degenerativnih procesa središnjeg živčanog sustava
- metaboličkih poremećaja
- demencija
- glavobolja.
Prije snimanja EEG-a potrebna je priprema bolesnika.
Kako biste saznali što sve treba pripremiti, kliknite na karticu ispod teksta.
Psihička priprema: bolesniku treba objasniti da je pretraga bezbolna, neškodljiva i da se može ponavljati koliko puta želimo. Kako nam je potrebna suradnja bolesnika tijekom izvođenja pretrage, treba mu objasniti način izvođenja.
Fizička priprema: za ovu pretragu bolesnik mora biti sit, mora imati opranu kosu bez laka, gela, pjene i sl. na kosi. Bolesnici koji nose periku moraju je skinuti. Neki lijekovi mogu utjecati na promjenu valova pa bolesnici koji uzimaju lijekove koji djeluju na središnji živčani sustav moraju ih prestati uzimati 24 sata prije pretrage. Ako se EEG radi u hitnosti i bolesnik nije obustavio uzimanje lijekova, tada treba o tome obavijestiti liječnika koji očitava EEG.
Trajanje snimanja jednog EEG-a traje od 20 do 30 minuta.
Psihička priprema
Bolesniku treba objasniti da je pretraga bezbolna, neškodljiva i da se može ponavljati koliko puta želimo.
Kako nam je potrebna suradnja bolesnika tijekom izvođenja pretrage, treba mu objasniti način izvođenja.
Fizička priprema
Za ovu pretragu bolesnik mora biti sit. Mora imati opranu kosu bez laka, gela, pjene i sl. na kosi.
Bolesnici koji nose periku moraju je skinuti.
Neki lijekovi mogu utjecati na promjenu valova.
Bolesnici koji uzimaju lijekove koji djeluju na središnji živčani sustav moraju ih prestati uzimati 24 sata prije pretrage.
Ako se EEG radni u hitnosti i bolesnik nije obustavio uzimanje lijekova, o tome treba obavijestiti liječnika koji očitava EEG.
Trajanje snimanja:
od 20 do 30 minuta.
Elektromiografija
Elektromiografija (EMG) je pretraga kojom se registriraju električni potencijali mišića kratkim uvođenjem tanke igle elektrode. Ispituje se električna aktivnost mišića u relaksaciji i kontrakciji. Pretraga se provodi kod bolesnika s neuromišićnim poremećajima i živčanim oštećenjima te se utvrđuje stanje i stupanj oporavka pojedinog mišića.
Pripremu bolesnika za navedene pretrage možete vidjeti ako kliknete na karticu ispod slike.
Elektromiografija (EMG):
pretraga kojom se registriraju električni potencijali mišića kratkim uvođenjem tanke igle elektrode. Ispituje se električna aktivnost mišića u relaksaciji i kontrakciji.
Pretraga se provodi kod bolesnika s neuromišićnim poremećajima i živčanim oštećenjima.
Utvrđuje se stanje i stupanj oporavka pojedinog mišića.
Pripremu bolesnika za navedene pretrage možete vidjeti ako kliknete na karticu ispod teksta.
Elektromiografija EMG
Bolesniku treba objasniti pretragu i upozoriti ga da je rad s igla elektrodama bolan za njega, odnosno da će osjetiti laganu bol pri aplikaciji igle u mišić.
Tijekom pretrage traži se suradnja bolesnika, odnosno da opušta ili kontrahira određene mišiće.
Za pretragu bolesnik ne smije biti natašte.
Pretraga se ne radi kod bolesnika koji imaju jake bolove.
Ne radi se ni kod bolesnika starijih od 75 godina, osim kod sumnje na progresivnu bolest.
Kontraindicirana je kod težih poremećaja koagulacije krvi.
Elektromiografija EMG
Bolesniku treba objasniti pretragu.
Upozoriti bolesnika da je rad s igla elektrodama bolan.
Treba reći da će osjetiti laganu bol pri aplikaciji igle u mišić.
Tijekom pretrage traži se suradnja bolesnika.
Bolesnik mora prema uputi opuštati ili kontrahirati određene mišiće.
Za pretragu bolesnik ne smije biti natašte.
Pretraga se ne radi kod bolesnika koji imaju jake bolove.
Pretraga se ne radi kod bolesnika starijih od 75 godina, osim kod sumnje na progresivnu bolest.
Kontraindicirana je kod težih poremećaja koagulacije krvi.
Elektroneurografija
Elektroneurografija (ENG) je metoda mjerenja odgovora mišića i živaca na električnu stimulaciju i određivanje brzine provodljivosti živaca, upotrebom registracijskih površinskih i/ili igla elektroda.
Priprema bolesnika je ista kao za elektromiografiju.
Elektroneurografija (ENG):
metoda mjerenja odgovora mišića i živaca na električnu stimulaciju
određivanje brzine provodljivosti živaca upotrebom registracijskih površinskih i/ili igla elektroda.
Priprema bolesnika je ista kao za elektromiografiju.
Elektromioneurografija
Elektromioneurografija (EMNG) je elektrofiziološka pretraga funkcije mišića i perifernih živaca koja otkriva njihovo oštećenje ili bolest.
To je kombinacija EMG i ENG te je i priprema bolesnika identična.
Elektromioneurografija (EMNG):
elektrofiziološka pretraga funkcije mišića i perifernih živaca koja otkriva njihovo oštećenje ili bolest.
To je kombinacija EMG i ENG te je i priprema bolesnika identična.
Evocirani potencijali
Evocirani potencijali (EP) je pretraga koja bilježi promjene moždanih električnih potencijala izazvanih osjetnim podražajem: vidnim, slušnim i osjetom dodira.
Neuroradiološke pretrage
U neuroradiološke pretrage spadaju:
- rentgenske snimke lubanje
- rentgenske snimke kralježnice
- kompjuterizirana (računalna) tomografija mozga (CT)
- kompjuterizirana (računalna) tomografija kralježnične moždine
- mijelografija
- cerebralna angiografija.
Rentgenske snimke lubanje i kralježnice
CT mozga
Slojevito snimanje mozga pomoću rotirajućeg snopa rentgenskih zraka. Podatci se računalno obrađuju i dobije se detaljan prikaz struktura mozga. Tom pretragom se dobro prikazuju tumori, traumatska oštećenja, hematomi, ishemije i degenerativne promjene. Bolesnik tijekom snimanja mora biti potpuno miran. Ako to ne može, tada se pretraga radi u anesteziji. Treba provjeriti boji li se bolesnik zatvorenih prostora. Bolesnikova kosa treba biti čista bez ukosnica ili nekih drugih metalnih predmeta.
Slojevito snimanje mozga pomoću rotirajućeg snopa rentgenskih zraka.
Podatci se računalno obrađuju i dobije se detaljan prikaz struktura mozga.
Tom pretragom se dobro prikazuju tumori, traumatska oštećenja, hematomi, ishemije i degenerativne promjene.
Bolesnik tijekom snimanja mora biti potpuno miran.
Ako bolesnik ne može biti miran, pretraga se radi u anesteziji.
Treba provjeriti boji li se bolesnik zatvorenih prostora.
Bolesnikova kosa treba biti čista bez ukosnica ili nekih drugih metalnih predmeta.
Kompjuterizirana (računalna) tomografija kralježnične moždine
Kompjuterizirana (računalna) tomografija kralježnične moždine radi se bez kontrasta i služi u dijagnostici patoloških promjena subokcipitalnog i slabinskog područja i često se kombinira sa kontrastnim pretragama.
Sve prethodno navedene pretrage rade se bez kontrasta i, kako je navedeno, nije potrebna neka posebna priprema bolesnika za njih. Međutim, za neke pretrage bolesniku se daje kontrast. Jedna od takvih pretraga je mijelografija o kojoj nešto više možete saznati ako kliknete na karticu ispod slike.
Kompjuterizirana (računalna) tomografija kralježnične moždine:
radi se bez kontrasta
služi u dijagnostici patoloških promjena subokcipitalnog i slabinskog područja
često se kombinira s kontrastnim pretragama.
Sve prethodno navedene pretrage rade se bez kontrasta i nije potrebna neka posebna priprema bolesnika za njih.
Za neke pretrage bolesniku se daje kontrast.
Jedna od takvih pretraga je mijelografija o kojoj nešto više možete saznati ako kliknete na karticu ispod teksta.
Mijelografija
Mijelografija je pretraga u kojoj se pomoću kontrastnog sredstva rentgenski prikazuje cijeli spinalni kanal. Kontrastno sredstvo se unosi u spinalni kanal putem lumbalne punkcije, a prolazak kontrasta se prati na ekranu. Pretraga se izvodi u radiološkom kabinetu.
Prije pretrage bolesnika treba upoznati s načinom i razlogom izvođenja pretrage. Bolesnik mora biti natašte, prije pretrage mora isprazniti mjehur i treba dobiti premedikaciju.
Nakon pretrage bolesnik mora 24 sata mirovati u povišenom položaju. Mora popiti oko 2 litre tekućine kako bi se kontrast što prije odstranio iz organizma. Medicinska sestra/tehničar mu mora kontrolirati vitalne funkcije.
Moguće komplikacije su: glavobolja, pojava boli u leđima, alergijske reakcije, porast temperature, mučnina, povraćanje, epileptični napadaj. Medicinska sestra/tehničar mora poznavati komplikacije, promatrati bolesnika i o njima na vrijeme obavijestiti liječnika.
Mijelografija
Mijelografija:
pretraga u kojoj se pomoću kontrastnog sredstva rentgenski prikazuje cijeli spinalni kanal.
Kontrastno sredstvo se unosi u spinalni kanal putem lumbalne punkcije.
Prolazak kontrasta se prati na ekranu. Pretraga se izvodi u radiološkom kabinetu.
Prije pretrage bolesnika treba upoznati s načinom i razlogom izvođenja pretrage. Bolesnik mora biti natašte.
Prije pretrage bolesnik mora isprazniti mjehur.
Bolesnik treba dobiti premedikaciju.
Nakon pretrage bolesnik mora 24 sata mirovati u povišenom položaju.
Mora popiti oko 2 litre tekućine kako bi se kontrast što prije odstranio iz organizma.
Medicinska sestra/tehničar mu mora kontrolirati vitalne funkcije.
Moguće komplikacije su:
- glavobolja, pojava boli u leđima, alergijske reakcije, porast temperature, mučnina, povraćanje, epileptični napadaj.
Medicinska sestra/tehničar mora poznavati komplikacije, promatrati bolesnika i o njima na vrijeme obavijestiti liječnika.
Cerebralna angiografija
Cerebralna angiografija je metoda prikaza moždanih arterija pomoću kontrasta. Kontrastno sredstvo se unosi pomoću katetera u točno određenoj količini i koncentraciji perkutanom punkcijom u a. carotis communis ili kroz a. femoralis. Nakon toga radi se slijed rentgenskih snimaka i prati se raspoređivanje kontrasta kroz arterije mozga. Danas se rjeđe radi cerebralna angiografija, zamjenjuje je magnetska rezonancija (MRI). Pomoću cerebralne angiografije mogu se otkriti i lokalizirati cirkulacijski poremećaji, anomalije krvnih žila, krvarenja, apscesi, tumori i druge patološke promjene u mozgu. Za pretragu je potrebna priprema bolesnika koju možete vidjeti ako kliknete na karticu ispod slike.
Cerebralna angiografija:
metoda prikaza moždanih arterija pomoću kontrasta.
Kontrastno sredstvo se unosi pomoću katetera u točno određenoj količini i koncentraciji perkutanom punkcijom u a. carotis communis ili kroz a. femoralis.
Nakon toga radi se slijed rentgenskih snimaka.
Prati se raspoređivanje kontrasta kroz arterije mozga.
Danas se cerebralna angiografija rjeđe radi jer je zamjenjuje magnetska rezonancija (MRI).
Pomoću cerebralne angiografije mogu se otkriti i lokalizirati:
- cirkulacijski poremećaji, anomalije krvnih žila, krvarenja, apscesi, tumori i druge patološke promjene u mozgu.
Za pretragu je potrebna priprema bolesnika koju možete vidjeti ako kliknete na karticu ispod slike.
Snimka krvnih žila mozga pomoću cerebralne angiografije
Psihička priprema: bolesnika treba upoznati s pretragom, načinom izvođenja i postupkom nakon pretrage. Bolesnik potpisuje suglasnost za izvođenje pretrage (Informirani pristanak).
Fizička priprema:
- bolesnik mora biti natašte
- treba obrijati mjesto predviđeno za ubod (medicinska sestra/tehničar)
- bolesnik dobiva premedikaciju 30 min prije pretrage po odredbi liječnika
- s bolesnikom poslati kompletnu medicinsku dokumentaciju (RTG srca i pluća, EKG, Kg i Rh faktor, koagulogram, nalaz interniste, anamnestički podatak o nepostojanju alergije i ostale nalaze prema liječničkoj odredbi)
- kontrola vitalnih znakova prije pretrage
- bolesnik mora skinuti nakit i eventualna pomagala (slušni aparat, zubalo, kontaktne leće, ukosnice).
Nakon pretrage:
- bolesnik mora mirovati 24 sata
- poticati bolesnika da pije što više tekućine
- pratiti vitalne znakove, neurološke znakove, izlučine, vanjski izgled, procjena boli, ubodno mjesto
- prepoznati neželjene popratne pojave rentgenskog kontrastnog sredstva
- izvijestiti liječnika o svim promjenama kod bolesnika.
Nuklearnomedicinske metode pretraga
Nuklearnomedicinske pretrage koje ćemo spomenuti jesu:
- magnetna rezonancija (MR)
- pozitronska emisijska tomografija (PET)
- kompjutorizirana tomografija emisijom pojedinačnoga fotona (SPECT).
Magnetna rezonancija
Magnetna rezonancija mozga je neinvazivna dijagnostička metoda tomografskog prikaza mozga i medule spinalis pod utjecajem stabilnog, vanjskog magnetnog polja. Bolesnik nije izložen zračenju i to je prednost.
Nedostatak ove pretrage je što može poremetiti rad ugrađenog srčanog elektrostimulatora i može destabilizirati metalne zglobne umetke. Kod bolesnika koji imaju neke metalne umetke je kontraindicirana.
Magnetna rezonancija:
neinvazivna dijagnostička metoda tomografskog prikaza mozga i medule spinalis pod utjecajem stabilnog, vanjskog magnetnog polja.
Prednost ove pretrage je što bolesnik nije izložen zračenju.
Nedostatak ove pretrage:
- može poremetiti rad ugrađenog srčanog elektrostimulatora
- može destabilizirati metalne zglobne umetke.
Kod bolesnika koji imaju neke metalne umetke je kontraindicirana.
Pozitronska emisijska tomografija
Kompjuterizirana tomografija emisijom pojedinačnog fotona
Ultrazvučne metode pretraga
Ultrazvučne metode su neinvazivne, poštedne za bolesnika te se koriste i u neurologiji za otkrivanje lokaliziranih patoloških tvorbi i oštećenja kao što su tumori, hematomi, ciste i suženja krvnih žila.
Ultrazvučne metode:
neinvazivne, poštedne za bolesnika.
Koriste se i u neurologiji za otkrivanje lokaliziranih patoloških tvorbi i oštećenja:
- tumori, hematomi, ciste i suženja krvnih žila.
U neurologiji se najčešće koristi doppler karotidnih arterija i doppler vertebralnih arterija za procjenu protoka krvi kroz navedene žile.
Koristi se još i transkranijalni doppler (TCD) kako bi se dobio uvid u brzinu kojom krv teče kroz arterije mozga.
Za ultrazvučne pretrage nije potrebna posebna priprema bolesnika, ali ga je potrebno obavijestiti zašto i kako se radi pretraga.
U neurologiji se najčešće koristi:
- doppler karotidnih arterija
- doppler vertebralnih arterija.
Ove pretrage se koriste za procjenu protoka krvi kroz navedene žile.
Transkranijalni doppler (TCD):
koristi se kako bi se dobio uvid u brzinu kojom krv teče kroz arterije mozga
za ultrazvučne pretrage nije potrebna posebna priprema bolesnika
potrebno obavijestiti bolesnika zašto i kako se radi pretraga.
Završetak
Provjerite u bolnici u svojem mjestu ili vama najbližoj bolnici koje od laboratorijskih i instrumentalnih pretraga obrađenih unutar jedinice se izvode.
Potražite na web stranicama bolnice upute za pacijente za navedene pretrage.
Zapišite svoja saznanja u zajednički dokument na Google Disku i raspravite o njima s kolegama u razredu.
Donesite zajednički zaključak o tome jesu li pacijenti dovoljno informirani o pretragama i njihovom načinu izvođenja.