Cijelo jedno razdoblje u pretpovijesti čovječanstva naziva se željezno doba. Čovjek poznaje željezo od najstarijih vremena. Velik broj arheoloških nalaza – perle nađene kod El Gerzeha u Egiptu iz 3 300. godine prije Krista, oruđe pronađeno u Keopsovoj piramidi i komad željeza nađen u egipatskom grobu – dokaz su da je meteorno željezo bilo poznato od davnina.
Prije otprilike 3 000 godina čovjek je paljenjem vatre u jamama od ilovače koja je sadržavala željeznu rudu došao do prvih uzoraka proizvedenog željeza. Tako je dobio spužvasto željezo koje se može kovati.
Željezni stup u Delhiju visok 7,21 m, mase 6,5 t, promjera 410 mm (pri dnu), a kojega je podigao budistički maurijski vladar Chandragupta II. (375. – 414.), dokazuje da je u Indiji obrada željeza bila vrlo dobro razvijena.
Iako je navedeni stup star više od 1600 godina, nije zahrđao, i to zahvaljujući suhoj i toploj klimi.
Željezo se, naime, tijekom dana zagrije toliko da se noću na njemu ne može kondenzirati vlaga iz zraka.
Željezo je najvažniji metal današnjice – temelj je suvremene tehnologije pa ima izuzetno značenje za razvoj materijalne kulture. Primjenjuje se najčešće u obliku čelika, a manje kao sirovo ili lijevano željezo. Relativno je rasprostranjen element. Nalazi se u sastavu Sunca, nekih zvijezda te u sastavu Mjesečevih stijena.