Pročitaj tekst.
Kad je rijeka postala žuta
Kroz jedan gradić je tekla bistra rijeka.
Jednog dana je rijeka postala žuta.
To se nije svidjelo građanima.
Htjeli su saznati zašto je rijeka požutjela.
Poslali su Martina da to otkrije.
Martin je krenuo uzvodno.
Naišao je na jedan mlin.
U mlinu je bio mlinar koji je mljeo šafran.
- Zašto melješ šafran? – pitao je Martin.
- Zato što volim žuto. – odgovorio je mlinar.
Martin mu je rekao da su građani ljuti.
Mlinar je obećao da neće više mljeti šafran.
Martin je krenuo nizvodno prema gradu.
Ubrzo je vidio da rijeka postaje crvena.
Martin se vratio u mlin.
Mlinar je sada mljeo ljuske crvenog luka.
Martin se naljutio i odveo ga u grad.
Ali grad nije imao zatvor.
Zato ga nisu mogli zatvoriti.
Mlinara nisu mogli ni osloboditi.
Bojali su se da će opet početi bojiti rijeku.
Zato su mu predložili da boji kuće.
Mlinar je sad bojio kuće.
Boje je pravio od kamenčića, cvijeća i trave.
Grad je bio sve ljepši. Svi su bili zadovoljni.
(prema ulomku iz romana S. Lovrenčić Esperel – grad malih čuda)
(šafran – žuti proljetni cvijet; uzvodno – uz vodu, prema izvoru rijeke; nizvodno – niz vodu, od izvora prema moru; mljeti – sitniti nešto)