Muriel Barbery, O gramatici, duboka misao br. 10
Prisjeti se jezičnih sadržaja koje si dosad učio/učila i objasni kako ti je znanje o nekome jezičnom pojmu ili problemu pomoglo u svakodnevnoj komunikaciji. Zašto je važno poznavati osnovna jezična pravila?
Čitanje i gramatika
Poslušaj zvučni zapis teksta.
O GRAMATICI
DUBOKA MISAO BR. 10
Gramatika
Sloj svijesti
Koji vodi k ljepoti
Glavni lik romana jest sredovječna kućepaziteljica u otmjenoj zgradi s osam raskošnih stanova u otmjenoj pariškoj četvrti. Ona glumi običnu poluobrazovanu ženu, a potajno čita filozofsku literaturu, slušajući pritom ozbiljnu glazbu, a sve to ne bi li je stanari ostavili na miru. S vremenom razvija odnose s pojedinim stanarima, a osobito s Palomom, vrlo nadarenom i svestranom dvanaestogodišnjakinjom.
...Ukratko, jutros sam imala francuski kod nje. Već samo po sebi, tlaka. Francuski s gđom Maigre [megre] svodi se na dug niz tehničkih vježbi, radilo se o gramatici ili čitanju štiva. Po njoj, reklo bi se da je štivo napisano samo zato da bismo prepoznali likove, pripovjedača, mjesta radnje, zavrzlame, vrijeme zbivanja, itd. Mislim da njoj nikada nije palo napamet da je štivo napisano, prije svega, da bude pročitano i da izazove osjećaje kod čitatelja. Zamislite da nam ona nikada nije postavila pitanja: „Je li vam se svidio taj tekst / ta knjiga?ˮ Iako je to jedino pitanje koje bi dalo smisao proučavanju narativnih gledišta ili gradnje pripovijesti… A da ne govorim o činjenici kako je duh učenika koledža, po mom mišljenju, otvoreniji prema književnosti negoli duh gimnazijalaca ili studenata. Objasnit ću: u našoj dobi, u ono malo što nam predaju s ushićenjem i dirnu u prave žice (one o ljubavi, o pobuni, o žeđi za novim, itd.) imamo sve šanse da uspijemo. (…)
Ja ne volim Achillea [ahileja], ali u ovom slučaju složila sam se kad je postavio pitanje. Mislim da se nametnulo samo po sebi. „Ali čemu služi gramatika?ˮ upitao je. „Vi biste to morali znatiˮ, odgovorila je gospođa-ipak-nisam-plaćena-da-vas-tome--učim. „E, pa neˮ, odgovorio je Achille po prvi put iskreno, „nitko se nikad nije potrudio da nam to objasni.ˮ (…)
Ja vjerujem da je gramatika put do ljepote. Kad govoriš, kad čitaš ili kad pišeš, jako dobro osjećaš jesi li oblikovao lijepu rečenicu ili je upravo čitaš. Sposoban si prepoznati lijep rečenični sklop ili lijep stil. Ali kad učiš gramatiku, pristupaš jednoj drugoj dimenziji jezične ljepote. Baviti se gramatikom znači skinuti ljusku jeziku, promatrati kako je načinjen, na neki način vidjeti ga golog. I to je ono prekrasno, zato kažemo: „Kako je to dobro složeno, kako je to dobro skockano!ˮ, „Kako je to čvrsto, domišljato, bogato i istančano!ˮ Mene ushićuje i sama spoznaja da postoji više vrsta riječi i da ih treba poznavati da bi se moglo zaključivati o njihovoj uporabi i mogućim sukladnostima. Nalazim da nema ništa ljepše, na primjer, od temeljne ideje jezika da postoje imenice i glagoli. Kad imate to, već imate srž svakog iskaza. To je veličanstveno, ne? Imenice, glagoli…
(ulomci iz romana Otmjenost ježa, prevela Zora Suton)
Za kraj...
Riješi kviz i provjeri svoje poznavanje hrvatske gramatike.