Kako se Holmes u svojemu detektivskom poslu često bavio zagonetkama, riješi ih i ti nekoliko tako što ćeš otkriti i upisati rješenje.

Osmisli i ti zagonetke ili pitalice za druge učenike u razredu i procijeni koliko su uspješni u rješavanju.

Poslušaj zvučni zapis teksta.

Riješi kviz znanja u kojemu ćeš provjeriti razumijevanje pročitanoga ulomka iz čitanke.

Istraži na mrežnoj stranici zanimljivosti o brojnim ekranizacijama priče o Sherlocku Holmesu.

Kakve kriminalističke priče najviše voliš čitati? Gledaš li detektivske serije i filmove? Navedi obilježja kriminalističkoga i detektivskoga romana ili filma.

Pregledaj galeriju fotografija i s pomoću njih osmisli kriminalističku priču. Svoju priču pročitaj razrednome odjelu.

Pročitaj ulomak romana Nedjeljni prijatelj Jurice Pavičića te riješi zadatke.

Bio je to pristojni, nenametljivo fini građanski kvart.

Ležao je neposredno ispod Marjanske šume koja je u to doba noći, pred samu zoru, mirovala nepronično tamna i teška. Prve spinutske kuće od Marjana je dijelila samo žičana ograda i asfaltna cesta koja je četvrt obrubljivala s juga. Sa sjeverne strane, spinutske su se kuće rijedile prema moru i postupno miješale sa skladištima sportske lučice, sportskim igralištima, veslačkim klubom i paviljonima trgovačke škole koja je ležala bliže moru. Između tog priobalnog dijela i guste marjanske crnogorice ležao je kao jezičac uski pojas urednih građanskih kuća.

Barbir je volio tu četvrt, premda ju je slabo poznavao. Spinutsko naselje nije bilo tako razvikano kao četvrti smještene uz more s južne strane poluotoka, s pogledom na otoke i Italiju. U ovom kvartu kuće su bile jednokatnice ili dvokatnice, diskretno ograđenih okućnica. Geometrijska arhitektura šezdesetih odavala je epohu kad se četvrt naseljavala. Odavala je i stanovništvo. Bila je to smjesa niže komunističke elite, starosjedilaca koji su u ovom kraju pred rat imali polja i tehnomenadžerskog staleža iz vremena industrijalizacije. Naselje je odavalo inženjerski, jednostavan, funkcionalan duh nerazmetljive raskoši. Ljudi koji su ovdje živjeli bili su povlašteni u doba kad se time nije bilo prilično razmetati.

Blizu mora, blizu Marjana i četvrt sata oštrijeg hoda od centra, četvrt je bila jedna od najboljih u Splitu. Postkomunistička elita ju je, međutim, izbjegavala. Novi poduzetnici, političari i špekulanti očito su zazirali od kvarta koji im je vonjao previše crveno. A možda ih je odbijala i diskretna jednoobraznost spinutskih vila među kojima bi svaka trokatnica bila dočekana s neodobravanjem. Barbir nije znao pravi razlog, ali novi bogataši nisu se naseljavali u Spinut.

Osim jednog. On je sad ležao tu, u svojoj sobi, mrtav.

Ivan Bilać ubijen je negdje između ponoći i jedan sat, u svojoj vlastitoj kući. Suprugu i dvoje djece predškolske dobi odveo je tog popodneva svojim tamnim Fordom scorpio na selo, u ladanjsku kuću. Tamo su trebali provesti produženi vikend. Bilać je tamo i večerao sa supruginim roditeljima. Nakon večere uputio se autom natrag u Split, jer je ujutro imao važan sastanak u upravi tiskare. Ono što njegova obitelj nije znala jest da je imao dogovoren još jedan sastanak, ali te iste večeri. Mlada riba, nešto više od dvadeset godina, neuvjerljivo zblajhana plavuša. Barbir je kad ju je vidio pomislio kako odaje priznanje samo njenim vitkim nogama. Vrata Bilaćeve kuće prema dogovoru su bila otvorena. Ženska je ušla unutra i vidjela ovo isto što je Barbir vidio noćas. U šoku je otprhnula susjedima koji su nakon četvrt sata histeričnog ridanja povezali konce i zvali policiju.

Barbira su probudili oko tri, tri i četvrt. Vozač je stigao po njega nakon desetak minuta. Rekli su mu ime ubijenog – Ivan Bilać – i Barbiru nije trebao arhiv ni istraživački rad da bi saznao o kome je riječ. Bilaćeva slika vjerojatno nikad nije izišla u novinama, ali je u Splitu svatko znao tko je on i kako izgleda.