Deborah Ellis,
Na kabulskoj tržnici
Razmišljam
Znaš li da oko 70% djevojčica i žena živi ispod granice siromaštva? Mnogima su od njih uskraćena temeljna prava, poput prava na slobodno kretanje ili prava na obrazovanje. Na svijetu živi oko 130 milijuna djevojčica od šest do sedamnaest godina koje ne idu u školu. Pokušaj imenovati barem nekoliko razloga za uskraćivanje obrazovanja djevojčicama. Razgovaraj o njima s prijateljima iz razreda. Neki od tih razloga skrivaju se pod brojkama na fotografiji koja slijedi.
Slušam i razumjem
Poslušaj tekst Na kabulskoj tržnici, ulomak iz romana Djevojčica iz Afganistana spisateljice Debore Ellis. Razmisli o Parvaninu iskustvu, a potom odgovori na pitanja.
NA KABULSKOJ TRŽNICI
Roman Djevojčica iz Afganistana govori o jedanaestogodišnjoj djevojčici Parvani iz Afganistana, države u kojoj su u ratnim sukobima na vlast došli talibani (pripadnici jedne vjerske skupine). Talibanska vlast zabranila je slobodno kretanje ženama, djevojkama i djevojčicama, a strogo je kažnjavala i visoko obrazovane ljude, osobito ako su se školovali izvan Afganistana, u nekoj od zemalja zapadne Europe. U romanu pratimo život djevojčice Parvane i njezine obitelji u teškim godinama talibanske vlasti i rata u Afganistanu.
„Ja mogu pročitati to pismo jednako dobro kao i otacˮ, šaptala je Parvana u nabore svoga čadora. „Pa, gotovo jednako dobro.ˮ
Te se riječi nije usudila izreći naglas. Čovjek koji je sjedio pored njenog oca ne bi želio čuti njen glas. Kao ni itko drugi na kabulskoj tržnici. Parvana je bila ondje samo kako bi pomogla ocu hodati do tržnice i natrag kući nakon posla. Sjedila je poprilično straga na pokrivaču, glave i većeg dijela lica pokrivena čadorom.
Ustvari, nije uopće trebala biti vani. Talibani su naredili svim djevojčicama i ženama u Afganistanu da ostanu unutar svojih kuća. Čak su djevojčicama zabranili da odlaze u školu. Parvana je morala napustiti svoj šesti razred, a njenoj sestri Nooriji nije bilo dopušteno pohađanje srednje škole. Njihova je majka izbačena s posla, radila je kao spisateljica za kabulsku radiopostaju. Sad su već više od godine dana one bile zatočene u jednoj sobi, zajedno s petogodišnjom Maryam i dvogodišnjim Alijem.
Parvana je svakoga dana uspijevala izaći na nekoliko sati kako bi pomogla ocu hodati. Uvijek joj je bilo drago izaći, premda je to značilo višesatno sjedenje na pokrivaču prostrtom na tvrdoj zemlji tržnice. Barem je mogla nešto raditi. Čak se navikla obuzdati jezik i skriti lice.
Bila je sitna za svojih jedanaest godina. Kao malena djevojčica, obično je mogla biti vani bez posljedica i ispitivanja.
„Ova djevojčica mi pomaže pri hodanjuˮ, govorio bi njen otac svakom talibanu koji bi pitao, pokazujući na svoju nogu. Izgubio je potkoljenicu u bombardiranju škole u kojoj je predavao. I njegova je nutrina bila nekako ozlijeđena. Često je bio umoran.
„Kod kuće nemam sina, osim djetešcetaˮ, objašnjavao bi. Parvana bi spustila oca na pokrivač i pokušala se pričiniti što manjom. Bojala se pogledati u vojnike. Vidjela je što su činili, posebno ženama, kako su bičevali i tukli onoga za koga su smatrali da treba biti kažnjen.
Sjedeći na tržnici dan za danom, vidjela je mnogo. Kad su talibani bili u blizini, više od svega željela je biti nevidljivom.
Sad je mušterija tražila od njenog oca da mu ponovo pročita pismo. „Polako čitaj, tako da ga mogu zapamtiti za svoju obitelj.ˮ
Parvani bi bilo drago da dobije pismo. Nedavno je u Afganistanu ponovo započela isporuka pošte, nakon što je godinama bila prekinuta zbog rata. Mnogi su od njenih prijatelja napustili zemlju s obiteljima. Mislila je kako su u Pakistanu, ali nije bila sigurna, pa im nije mogla pisati. Njena se obitelj toliko često selila zbog bombardiranja da njeni prijatelji više nisu znali gdje je ona. „Afganistanci prekrivaju zemlju kao što zvijezde prekrivaju neboˮ, često je govorio njen otac.
Otac je završio s drugim čitanjem čovjekova pisma. Mušterija mu zahvali i plati. „Potražit ću te kad bude vrijeme za pisanje odgovoraˮ, reče mu i ode.
(ulomak iz romana Djevojčica iz Afganistana, prevela Lidija Vinković)
Povezujem
Koji od ovih poznatih citata smatraš najznačajnijim? Odaberi jedan, ispiši ga u svojoj bilježnici i potom ga ukrasi.
Stvaram
Pripremi trominutni govor o pravu djevojčica na obrazovanje. Najprije se dobro pripremi, prouči sve dostupne izvore i pažljivo istraži temu na internetu. Napravi bilješke i razmisli koju poruku želiš prenijeti. Pri govorenju poštuj sva pravila: predstavi se na početku, najavi o kojoj ćeš temi govoriti, a na kraju svakako zahvali na pozornosti. Budi odlučan/odlučna i uvjerljiv/uvjerljiva. Čvrsto zastupaj svoje mišljenje i potkrijepi ga argumentima.