Glazbeni susreti 3
-
Glazbeni romantizam
Jesi li ti romantičan? Kako bi opisala/opisao romantičnu osobu? Koja je tvoja jača strana: razum ili emocije? Ili su oboje u ravnoteži i odišeš skladnim ponašanjem?
Romantičko razdoblje je umnogome promijenilo sliku osobnosti i odnosa među ljudima. Znaš li da prije romantizma pojedinci uglavnom nisu ulazili u brak iz ljubavi, već dogovorom kojeg su obvezivali drugi, razumski, nerijetko interesni kriteriji.
U ovome ćeš poglavlju čuti kako je romantički pogled na svijet utjecao na zvuk i izraz glazbe; uvjetovao nastanak novih glazbenih oblika i vrsta (solopjesma, minijatura, simfonijska pjesma), a nasljeđene vrste (simfoniju, koncert, sonatu, komorne vrste, operu) obukao u novo ruho.
Saznat ćeš kako se Wertherov Welthschmerz zrcalio u glazbi 19. stoljeća. -
Jednostavačne glazbene vrste i oblici
Ushit emocije koja je preplavila romantičkog umjetnika zahtijevao je kratku, lapidarnu formu, koja mu u velikoj mjeri omogućuje slobodu i fleksibilnost izraza. Pod utjecajem romantičkih pjesnika nastaju brojne solopjesme i glazbene minijature koje izražavaju ozračje umjetnikovog stanja.
Te pjesme mogu biti s riječima (solopjesme) ili bez riječi (glazbene minijature namijenjene različitim glazbalima). Apstraktni jezik glazbe omogućava skladatelju, intepretu i slušatelju idealnu slobodu izraza, tumačenja i prihvaćanja doživljaja određenog stanja i emocije.
Ukoliko je inspiracija skadatelja zahtijevala široku paletu zvukovnih boja, nastajale su jednostavačne simfonijske pjesme u izvedbi simfonijskog orkestra. Simfonijske su pjesme programskog karaktera i pjevaju glazbalima o prirodi, povijesnim i epskim mitovima, književnim likovima i drugim izvanglazbenim sadržajima.
-
Višestavačne instrumentalne vrste romantizma
Povijesni razvoj i mijena nikada nije omeđena jasnim granicama. Poznate glazbene vrste evoluiraju i obogaćuju se izrazom i odrazom duha novoga vremena.
Simfonija, koja je u razdoblju klasicizma bila isključivo instrumentalna forma, u romantizmu doziva i obogaćuje se zvukovnim bojama pjevačkih glasova. Dramatski prvi stavci sonata klasicizma u razdoblju romantizma nerijetko su lirskoga elegičnog sadržaja te time i ostali stavci mijenjaju uobičajeni redoslijed s obzirom na karakter i oblik. Virtuozitet koncerata proširuje ekspoziciju i kadencu te time i trajanje te instrumentalne vrste.
Komorne vrste razvojem glazbala i njihovim tehničkim predispozicijama donose široku lepezu izvođačkih sastava i instrumentalnih boja.
U ovome ćeš modulu uočiti da su nasljeđene višestavačne instrumentalne vrste klasicima doživjele novi procvat u razdoblju romantizma.
-
Glazbeno - scenske vrste
Glazbeno-scenske su vrste oduvijek odražavale ljudsku težnju za sveobuhvatnim umjetničkim izrazom doživljaja, ideje, emocije. Glazba udružena s drugim umjetnostima pomogla nam je u ostvarenju antičke težnje, poglavito opera - kao glazbeno-scenska vrsta koja udružuje glazbu, književnost, scensku i vizualne umjetnosti.
Prateći razvoj opere možeš opažati kako je razvoj tehnologije podržao stoljetnu težnju da se sve muze ujedine (Gesamtkunstwerk) u izrazu i odrazu zbiljnosti.
Jesmo li danas, u doba digitalne tehnologije blizu ostvarenju toga cilja? Odgovori na to pitanje nakon što proučiš ovo poglavlje koje obrađuje razvoj opere od njena nastanka u razdoblju baroka do danas, operete nastale u razdoblju klasicizma te mjuzikla, omiljene glazbeno-scenske vrste 20. i 21. stoljeća koji se udomaćio i u području filmske glazbe.
-
Glazbeni impresionizam
Izrazito francuski umjetnički stil, impresionizam je nastao u posljednjim desetljećima 19. stoljeća najprije u slikarstvu, da bi se potom proširio na poeziju i glazbu. Impresioniste privlači nestalnost dojmova, igra svjetlosti i fluidna treperavost vodenih površina. Skladateljima impresionizma tonska boja postaje važnija od melodijske linije i jasnoga ritma.
Lirizam, programnost i sklonost minijaturama također su značajke glazbenoga impresionizma.
Stvarajući novi glazbeni jezik, skladatelji proširuje granice durskoga i molskoga tonaliteta i vraćaju se pentatonici, srednjovjekovnim modusima i cjelotonskoj ljestvici, kao bazi razvoja melodije i harmonije. Disonantni i konsonantni akordi više nisu stvarali dramatske odnose napetosti i opuštanja, već su postali slobodni nositelji zvukovnih boja.