Pročitaj tekst.
Ole i Trufa
U šumu je stigla jesen.
Noći su postale hladne i vjetrovite.
Dva lista su ostala na jednoj grančici.
Zvali su se Ole i Trufa.
Ole je bio malo veći i stariji.
Trufa je bila zgodnija i nježnija.
Znali su da će jednog dana i oni otpasti.
Razgovarali su o tome kad bi zapuhao vjetar.
Trufa se žalila da više nije lijepa i zelena, nego smeđa i ružna.
Ole ju je tješio da su sve boje lijepe kad nekog voliš.
Od svih naših moći ljubav je najveća i najljepša.
Odjednom je vjetar snažnije zapuhao.
Ole je zadrhtao i počeo padati prema zemlji.
Trufa ga je dozivala i molila stablo da ga vrati.
Stablo je nije poslušalo.
Ole se pomiješao s lišćem na zemlji.
Trufa ga više nije mogla prepoznati.
Bila je vrlo tužna.
Od umora je uskoro zaspala.
Kad se Trufa probudila, osjećala se drugačije.
Bila je slobodna jer je otpala s grančice.
Osjećala se sretno jer je ležala na zemlji uz Olea.
Povjetarac ih je ponio uvis pa su veselo lepršali jedno oko drugog.
Od svih naših moći ljubav je najveća i najljepša.
(prema tekstu I. B. Singera Ole i Trufa)