Milivoj Matošec, Strah u Ulici lipa
Uspomene
Pokušaj se sjetiti pustolovine koju si doživio/doživjela.
Prisjeti se...
U mnogim knjigama opisane su razne dječje pustolovine, a s nekima si se od njih dosad mogao/mogla susresti. U sljedećemu zadatku provjeri svoje znanje.
U svijetu odraslih
U želji da neki problem riješe bez odraslih, djeca se ponekad ponašaju nepromišljeno, što ih dovodi u opasnosti. Poslušaj ulomak iz romana Strah u Ulici lipa. Riješi zadatke.
Milivoj Matošec: Strah u Ulici lipa
Roman Milivoja Matošeca Strah u Ulici lipa donosi priču o dječaku Mungosu Nevadi koji se pojavljuje u Ulici lipa i počinje strašiti djecu nasilničkim ponašanjem. S vremenom ipak postaje jasno da je Mungos dječak poput ostalih, samo što razočaran postupcima svojih roditelja i okoline traži društvo i naklonost drugih ljudi na pogrešan način.
(...)
Noć je tamna. Zvijezde blijedo žmirkaju, a mjesec još nije izišao. Mungos se oprezno spušta stubama. Pipa nogom prije nego što stane. Mogao bi na ovim stubama skrhati vrat. Evo, nije se sjetio još nečega. Trebao je kupiti džepnu svjetiljku pa se sada ne bi spoticao. Doduše, ima žigice, u džepu su mu, ali ne može sada do žigica. Smeta mu vrećica s hranom. Ipak, sretno je sišao. Čak i dosta tiho. Otvor je tako taman da nalikuje zidu. Čini se da došljak ne može proći, da će udariti glavom i jauknuti. Prošao je. Obuze ga neki nelagodan osjećaj. Taj Alkibijadov podrum ni danju nije ugodan, a noću je neugodan poput grobnice. I zrak je u grobnici valjda isti. Nije li nešto šušnulo? Opet mu se pričinja! Šušnula je vrećica ili je nogom stao na neku slamku. Stavio je vrećicu na pod. Potražio u džepu kutiju sa žigicama. Ponovno mu se učinilo da čuje šum. Sada jasnije nego prije. Šum je došao negdje iz sredine prostorije, odande gdje je najmračnije. A može li se uopće reći da je neko mjesto u tom podrumu mračnije od drugoga? Teško! Bit će da je šišmiš. Jednom ga je već natjerao u bijeg. Drugi put neće. Ne bi pobjegao ni tada, samo da se dosjetio tko mu oblijeće oko glave. Izvadi iz kutijice jedno drvce i upali ga. Bljesne plamičak. Najprije modrikast i zasljepljujući, a kasnije titrav i malen. Podigne ruku sa žigicom. Podigne je i ukoči se. Još bolje, skameni se. Nije više mogao spustiti ruku, nije se mogao pomaknuti, a nije mogao ni kliknuti. Strah mu je stezao grlo. Ono što je ugledao bilo je užasno. Njegova ležaljka se lagano njihala. Nije bila prazna. U njoj se netko nalazio. Duh! Bio je isti kao duhovi koji umotani u ponjave nečujno koračaju tamnim hodnicima. Ovaj nije koračao, ovaj je ležao i njihao se. Činilo se da lebdi umotan u pokrivač od kojega je načinjena ležaljka. Drvce mu dogori do nokata. Bol je bila jača od straha. Bacio je drvce i viknuo. - Hi, hi, hi! - javio se glas iz ležaljke. - Jesi li se opržio? Sada puši! Puši! Zar ne znaš? Tko se opeče, i na hladno puše. Nije duh. Duhovi ne govore. Čovjek. Uljez. Što sad? Da umukne? Da, bit će najbolje. Čuo se šušanj, pa dva-tri koraka. - Gdje si? Nije odgovorio. Lagano se šuljao prema ulazu. - Nemoj pobjeći! Ništa ti neću. Čekao sam te i zadrijemao. Govori li istinu? Kako mu može vjerovati? Ne, ne može. Nešto pod nogom zašušti. Slama! Protrne. Nije pošao prema ulazu. Zbunio se. Sada je od ulaza još dalje nego prije. Čovjek je imao odličan sluh, ili je vidio u mraku kao mačka, ili je bio silno domišljat. Ovako ili onako, pogodio je što se dogodilo. Otkrio je Mungosovu pogrešku. Dugonogi je jasno čuo njegove korake. Čovjek je žurio da mu prepriječi put. - Hi, hi, hi! – smijao se veselo. – Sada ne možeš pobjeći baš da hoćeš. Ja stojim na pravom mjestu. Stojim na pravom mjestu zato što znam da će ti kasnije, kad me upoznaš, biti silno žao što si uopće i pomišljao na bijeg. Mungos se sagne, opipa. Revolver je još uvijek tu. I to nešto vrijedi. Čvrsto stegne držak oružja. - Zašto ništa ne kažeš? – ispitivao je čovjek. – Ili je legao u slamu? Čujem, slama šušti. Nije još vrijeme za spavanje. Hajde, upali žigicu! Nisam te prije dobro vidio. Zašto da ne upali svijeću? Bolje je svjetlo nego ovaj neprobojni mrak. U mraku bi mu se čovjek mogao i prišuljati. Mogao bi ga uhvatiti za vrat. Tko zna što bi sve mogao učiniti! Gurne revolver u džep i zapali žigicu. Kraj ulaza u podrum ugledao je nejasnu sjenu. Potraži izbočeni kamen i svijeću na njemu. Bilo mu je potrebno još jedno drvce da je upali. Kad je plamičak narastao, Mungos odskoči u stranu i brzom kretnjom izvuče revolver. - Ne miči se! - poviče čovjeku.
(ulomak)