Uvod
Oponašanje je jedan od primarnih ljudskih nagona i prvih oblika interakcije s okolinom. Omogućuje nam usvajanje određenih obrazaca ponašanja i prilagodbe, kao i vještina za opstanak.
Odrastanjem, emocionalnim sazrijevanjem i daljnjom socijalizacijom i oponašanje postaje sve sofisticiranije, mijenja svoje oblike, načine i uzore.
Tko su ti uzori? Koje njihove karakteristike nastojiš oponašati? Zašto? Na koji način?
Razmisli i prokomentiraj u razredu. Sudjelujući u nizu aktivnosti upoznat ćeš se i s glazbenicima današnjice koji rado posežu za starim temama i oblicima, dajući im novo ruho.
Pojedine melodije u povijesti egzistiraju u brojnim inačicama, primjerice La Folia je zaživjela u više od 150 različitih inačica u opusima mnogih skladatelja.
Oponašanje nam omogućuje usvajanje određenih obrazaca ponašanja i socijalne prilagodbe, kao i vještina za opstanak.
Koga oponašaju glazbenici i zašto?
Pojedine melodije u povijesti egzistiraju u brojnim inačicama, primjerice La Folia je zaživjela u više od 150 različitih inačica u opusima mnogih skladatelja.
Gledajući sljedeće videozapise upoznat ćeš skladbe koje se melodijski ili harmonijski temelje na temi La Folia (samu temu upoznao si u jedinici: Prvi oblici variranja).
Što je La Folia?
La Folija je harmonijski uzorak na temelju kojega su nastale brojne varijacije tijekom glazbene povijesti. Možemo ju usporediti s dvanaesttaktnim blues harmonijskim uzorkom koji se ponavlja u basovskoj dionici u cijeloj skladbi, a glazbala u ostalim dionicama improviziraju. Prvobitno se naziv odnosio na stari portugalski ples iz XV. stoljeća, u trodobnoj mjeri, koji su plesali muškarci preodjeveni u žene. Godine 1672. francuski skladatelj Jean-Baptiste Lully oblikovao je i melodiju na temelju karakteristične akordne progresije u basu. To glazbeno djelo postalo je temom na koju su brojni skladatelji napisali varijacije u punoj raznolikosti glazbala i orkestracije.
Značajke variranja
U sljedećoj aktivnosti upoznat ćeš koje glazbene sastavnice skladatelji najčešće mijenjaju u varijacijama za razliku od onih koje ostaju nepromijenjene, prepoznatljive u cijelome djelu.
Ponovno poslušaj skladbu uz pomniju analizu. Možeš li pratiti glazbeni oblik teme tijekom cijele skladbe? Po kojim se sastavnicama varijacije međusobno razlikuju?
U variranju glazbene teme skladatelj polazi od jednostavnijih oblika variranja ka složenijima. Tema uvijek ostaje nepromijenjena u najmanje jednoj glazbenoj sastavnici, odnosno varijacije uglavnom zadržavaju nepromijenji oblik i harmonijsku strukturu teme.
Promjene su najčešće melodijske ili ritamske, ali mogu biti i promjene glazbenoga sloga, tonskoga roda (dur i mol), dinamike, tempa, načina artikulacije, zvukovne boje i sl.
Teme s varijacijama mogu biti samostalna djela. Redovito ih nalazimo i kao dio baroknih suita i klasičnoga instrumentalnog ciklusa, a ponekad i scenskih djela.
Varijacije su najčešće melodijske ili ritamske, ali mogu biti i promjene glazbenoga sloga, tonskoga roda (dur i mol), dinamke, tempa, načina artikulacije, zvukovne broje i sl. Pritom uglavnom ne mijenjaju oblik.
Varijacije u djelima baroknih skladatelja
Poslušaj i analiziraj sljedeće skladbe.
Čuješ li glavnu temu u cijelome djelu? U kojoj je skladbi tema u basu? Kako su oblikovane ostale dionice: ponavlja li se melodija i u njima ili je varirana? Jesi li sličan postupak primijetio već ranije u nekim djelima? U kojima?
Tema se u cijelome djelu ponavlja u basovskoj dionici, a gornje dionice donose samostalne varijacije. Sličan postupak oblikovanja djela upoznali smo već kod slušanja skladbi temeljenih na Foliji.
Ovaj se tip varijacija naziva polifonim ili kontrapunktskim varijacijama. Karakteristične su za stvaralaštvo baroknih skladatelja. Posebno se ističu koralne varijacije koje se temelje na melodijama protestantskoga korala, te passacaglie i chaccone, s karakterističnom ostinantnom basovskom dionicom.
Oblik passacaglie i chaccone nalazimo i u glazbeno-scenskim djelima, u završnome dijelu opera 17. i 18. stoljeća te u operama 20. stoljeća.
Poslušaj primjere. U kojemu primjeru možeš pratiti temu (harmonijski uzorak) u basovskoj dionici u cijeloj skladbi?
Razmisli! Zašto u primjeru ekspresionističke opere tema nije prepoznatljiva kroz cijelu skladbu? Raspravite o tome zajedno u razredu.
Muziciraj!
A dio: 2. glas pjeva zadani uzorak (I, V, VI, IV), s ponavljanjem. Zasviraj basovsku dionicu doslovno ponavljajući uzorak, ritmizirajući ga ili improvizirajući uz uporabu Digital Music Laba:
B dio: 1. glas pjeva svoju dionicu s ponavljanjem, 2. glas za to vrijeme ponavlja basovsku dionicu
C dio: 1. i 2. glas nastavljaju pjevati dionice naučene u A i B dijelu. Uzorak se ponavlja u cijelome primjeru. Može biti variran ritmički, s dodanim harmonijskim tonovima ili beat-boxingom (vokalna perkusija ritmiziranjem konsonanata b, k, ts). Za to vrijeme solisti improviziraju melodije (neutralnim slogovima: ba, da, du, dam, va) ili pjevaju već poznate melodije nad zadanim harmonijskim uzorkom, počevši pjevati na C, D, E dio. Prisjeti se pjesama koje se mogu pjevati na slijed akorada u uzorku: I – V – VI – IV (primjerice Con te partiro (Time to Say Goodbye), Someone Like You, With or Without You) ili primjere potraži na internetu.
Harmonijski uzorak I. - V. - VI. - IV.