Dugotrajna imovina je imovina koja se postupno troši i zadržava svoj pojavni oblik tijekom čitavog korisnog vijeka uporabe. Zovemo je još i stalna imovina ili osnovna sredstva, a javlja se u obliku stvari, prava i novca.

U praksi, poduzetnici su često u nedoumici hoće li neku imovinu knjižiti kao dugotrajnu ili kratkotrajnu. Uzmimo na primjer nabavu mobilnog uređaja. Hoćemo li ga knjižiti kao dugotrajnu materijalnu imovinu ili sitan inventar u okviru kratkotrajne imovine ovisi o trošku nabave ovog uređaja. 

Sva ulaganja u dugotrajnu nematerijalnu i materijalnu imovinu, koja još nije u funkciji evidentira se na kontima dugotrajne imovine u pripremi. Nakon završetka nabave, kada postoji vjerojatnost pritjecanja budućih ekonomskih koristi povezanih s nabavljenom imovinom te kada se trošak imovine može pouzdano izmjeriti, konta imovine u pripremi se zatvaraju, a vrijednost prenosi na odgovarajuća konta dugotrajne imovine u upotrebi.