Materijalna imovina
Dugotrajna materijalna imovina
Dugotrajna materijalna imovina je imovina u materijalnom obliku koju poduzetnik posjeduje za korištenje u proizvodnji proizvoda ili prodaji roba i usluga te za iznajmljivanje drugima, a koja ima korisni vijek trajanja dulji od jedne godine.
Dugotrajna materijalna imovina obuhvaća:
- zemljišta,
- građevinske objekte,
- postrojenja i opremu,
- alate,
- pogonski inventar,
- namještaj i transportna sredstva,
- dugotrajnu biološku imovinu i
- ostalu dugotrajnu imovinu.
Vrednovanje dugotrajne materijalne imovine nakon početnog priznavanja vrši se:
- metodom troška - dugotrajna materijalna imovina se amortizira, a sadašnja vrijednost se utvrđuje kao razlika između nabave vrijednosti i ispravka vrijednosti
- metodom revalorizacije - dugotrajna materijalna imovina se iskazuje po revaloriziranoj vrijednost.Primjenjuje se na onu dugotrajnu materijalnu imovinu čija se fer vrijednost nakon početnog priznavanja može pouzdano izmjeriti.
Poduzetnici često nabavu dugotrajne materijalne imovine financiraju iz tuđih sredstava. Pritom su često u nedoumici da li je financirati iz kredita ili uzeti imovinu u najam. Leasing ili najam je sporazum na temelju kojeg najmodavac na najmoprimca prenosi pravo korištenja neke imovine na određeno razdoblju u zamjenu za plaćanje. Prema riziku s kojim davatelj odnosno primatelj leasinga sudjeluju u poslu razlikuje se financijski leasing i operativni leasing.