Pohranjivanje podataka u računalo

Kod i kodiranje

Naučili smo da se podatci na spremnike pohranjuju u binarnom obliku (nizovi nula i jedinica). Svaki znak s tipkovnice predstavljen je jednim bajtom, tj. svaki znak ima svoj binarni kod.

Kombinacija bitova koji predstavljau određeni znak određena je ASCII normom (američka norma za prikazivanje znakova na računalima).

Kada pritisnemo tipku na tipkovnici, sklopovi u računalu znak pretvaraju u binarni kod. Taj postupak nazivamo kodiranje.

Koristeći ASCII tablicu kodirat ćemo riječ Pas. Imajmo na umu da velika i mala slova imaju različite binarne kodove.

Dakle, binarni zapis riječi Pas je 01010000 01100001 01110011.

Vježba: Pokušaj sada kodirati svoje ime i ime najboljeg prijatelja.

Postupak kojim se binarni kod pretvara u slovo ili znak zove se dekodiranje.

Dekodirat ćemo binarni zapis 01000010 01000001 01001010 01010100.

Veličina podataka

Podatci imaju svoju veličinu i zbog toga zauzimaju prostor na spremniku na koji ih pohranjujemo. Isto kao što odjeća zauzima prostor u ormaru.

Osnovna jedinica za veličinu podatka je bajt (B), no danas se podatci mjere u većim jedinicama kao što su megabajt (MB), gigabajt (GB), terabajt (TB).

bajt

1 B

 8 b

kilobajt

 1 KB 1024 B

megabajt

 1 MB 1024 KB

gigabajt

 1 GB 1024 MB

terabajt

 1 TB 1024 GB

petabajt

 1 PB 1024 TB

eksabajt

 1 EB 1024 PB

zetabajt

 1 ZB 1024 EB

jotabajt

 1 YB 1024 ZB

Veličina spremnika mjeri se u istim jedinicama kao i veličina podataka, a nazivamo ju kapacitet spremnika.

Podatci manje veličine zauzimaju manje kapaciteta na spremniku i njihov prijenos s jednog spremnika na drugi je brži. Uređaji (računala, mobiteli) će raditi brže i ako imaju RAM većeg kapaciteta.