Palaču je izgradio car Dioklecijan kao svoj carski ljetnikovac u kojemu je namjeravao provesti starost. Za izbor ove lokacije potaknuli su ga blaga klima, izvori termalnih voda i obilje kamena za gradnju, kao i izvrstan položaj.

Gradnja je bila završena vjerojatno krajem 3. stoljeća. Zbog opasnosti od mogućih naleta barbara sagrađena je po uzoru na vojni logor – u obliku pravokutnika s četiri velike kule na uglovima te četirima vratima (po jedna vrata na svakoj strani). Palača je bila opasana velikim bedemima, a vrata su bila ulazi u palaču – tri vrata s kopnene strane i jedna s morske strane.

Na sjevernoj strani bio je glavni ulaz u palaču – dvostruka Zlatna vrata – Porta Aurea. Na istoku ulazilo se kroz Srebrna vrata, na zapadu kroz Željezna, a na jugu, prema moru, kroz Mjedena vrata.

Prostor palače bio dvjema glavnim ulicama podijeljen na dva dijela. Južni, raskošni dio palače bio je predviđen za carevu rezidenciju i njegovu popratnu državnu svitu. Sjeverni je dio, uz tržnicu, bio namijenjen smještaju carske straže – vojske, posluge, za spremišta i slične prostorije.

Glavne ulice, cardo i decumanus, spajale su se u središtu palače, na mjestu koje se prema jugu pretvaralo u glavni trg – Peristil. To je danas izvrsno sačuvan otvoren prostor ukrašen stupovima povezanim lukovima. Na lijevoj strani Peristila sagrađen je i monumentalni carev mauzolej, danas katedrala sv. Dujma, dok je s desne strane Jupiterov hram.

U samoj palači do danas su ostali sačuvani dijelovi kanalizacijskoga sustava, a palača se opskrbljivala vodom iz rijeke Jadro. Pronađeni su i sačuvani ostatci termi. Prema arheološkim nalazima smatra se da je palaču s okolicom naseljavalo oko 10 tisuća ljudi. Nakon smrti cara Dioklecijana palača je u prvo vrijeme pružala utočište prognanim članovima carske obitelji. Nakon rušenja Salone, početkom 6. stoljeća, dio prognanoga stanovništva sklonio se unutar zidina palače, a palača se postepeno počela pretvarati u jezgru novoga grada. Tako je Dioklecijanova palača prošla nevjerojatan razvoj od mauzoleja poganskoga cara do najstarije katedrale na svijetu.

Dioklecijanov akvedukt sagrađen na području današnjega Solina najbolje je očuvan akvedukt na tlu Hrvatske. Građen je istovremeno kad i Diokelcijanova palača, krajem 3. i početkom 4. stoljeća. Akvedukt je dovodio pitku vodu s izvora rijeke Jadro do Dioklecijanove palače i okolnih naselja. Bio je dug oko 9 km. Oštećen je u vrijeme velike seobe naroda u 6. stoljeću, a obnovljen krajem 19. stoljeća. Njime se koristi i današnji Split.

Uz akvedukt je vezana i jedna zanimljivost. Naime, kapacitet akvedukta iznosio 1500 litara vode u sekundi što je bilo dovoljno za 173 000 stanovnika. Budući da je Dioklecijanova palača s okolicom imala oko 10 000 stanovnika, neki znanstvenici smatraju da se u njoj nalazila carska tkaonica za proizvodnju vunene odjeće za vojsku koja je bila velik potrošač vode.

Razmisli zašto je važno čuvati kulturnu baštinu.