Spartakov ustanak

Zbog teških uvjeta života robovi koji su obavljali naporne poslove često su bježali ili dizali ustanke, a nije bila rijetkost da rob ubije vlasnika. U slučaju ubojstva gospodara bili bi pogubljeni svi robovi u kući. Tijekom 2. i 1. st. pr. Kr. izbila su tri velika robovska rata.

Treći robovski rat

Najpoznatiji i najveći ustanak robova bio je onaj što ga je 73. pr. Kr. poveo gladijator Spartak. Ustanak je krenuo iz gladijatorske škole u Kapui.

Grčki povjesničar Plutarh piše: ... pograbe noževe i ražnjeve iz neke kuhinje pa provališe, a kad su usput naišli na kola koja su prevozila gladijatorsko oružje u drugi grad, razgrabe ga i naoružaju se te potom zaposjednu jedno čvrsto mjesto i sebi izabraše trojicu vođa od kojih je prvi bio Spartak, (...) ne samo velike srčanosti i snage, nego je i umnošću i blagošću bio visoko iznad svoje sudbine.

Opiši početak ustanka robova. Kako je Plutarh opisao Spartaka? Koje osobine mu je pripisao?

Rimljani su podcijenili gladijatorsku vojsku i gubili su bitku za bitkom. Gladijatori su imali dobru borbenu obuku, bili su hrabri i uvijek su birali dobru taktiku za predstojeće bitke. Broj ustanika se s početnih 70 stalno povećavao kako su se priduživali novi robovi i seljaci. Protiv Spartaka su poslana oba konzula s velikim brojem legionara. Spartak je imao namjeru proširiti ga i izvan Apeninskoga poluotoka – na provincije. Na jugu Italije platio je gusarima da njegovu vojsku prebace na Siciliju. Gusari su uzeli novce i pobjegli. Konzul Marko Kras pritisnuo je ustanike na samome jugu Italije, a konzul Pompej mu je pristizao u pomoć.

U Bitki kod rijeke Sele 71. g. pr. Kr. ustanici su hrabro navalili na uvježbanu rimsku vojsku. Spartak je nastojao pod svaku cijenu doći do Krasa kako bi ga ubio. Putem je porazio dva centuriona (rimska zapovjednika) i bio ranjen u nogu.

Konačno, nakon što su ga drugovi ostavili, on (Spartak) je ostao sam, okružen mnogim neprijateljima, još se uvijek branio kada su ga sasjekli.

Plutarh

Spartak je ranjen kopljem u bedro pao na koljeno, držao je štit pred sobom i tako se suprotstavio velikomu broju neprijatelja koji su ga opkolili i ubili. Ostala njegova vojska, koja se više nije borila u redu, ginula je strašno, da se ne može reći broj ubijenih; a Rimljana je palo oko tisuću ljudi. Spartakov leš nije mogao biti pronađen. Mnogi od Spartakovih ljudi su pobjegli poslije bitke u brda i na njih je pošao Kras; ali oni su se podijelili na četiri odreda i borili su se dok nisu svi izginuli. Šest tisuća je zarobljeno i razapeto na križeve pokraj ceste od Kapue pa sve do Rima.

Apijan, rimski povjesničar

Premda Apijan piše o samo 1000 poginulih legionara, povjesničari smatraju da su rimski gubitci u posljednjoj bitki bili znatno veći. Robovska vojska potpuno je uništena. Oko 36 000 ih je stradalo u bitki. Po Krasovoj naredbi 6000 ih je razapeto, a još oko 5000 je kasnije uhvatio i pobio Pompej.

Spartakov ustanak

Uvod

Zbog teških uvjeta života robovi koji su obavljali naporne poslove često su bježali ili dizali ustanke, a nije bila rijetkost da rob ubije vlasnika. U slučaju ubojstva gospodara bili bi pogubljeni svi robovi u kući. Tijekom 2. i 1. st. pr. Kr. izbila su tri velika robovska rata.

Treći robovski rat

Najpoznatiji i najveći ustanak robova bio je onaj što ga je 73. pr. Kr. poveo gladijator Spartak. Ustanak je krenuo iz gladijatorske škole u Kapui.

Grčki povjesničar Plutarh piše: ... pograbe noževe i ražnjeve iz neke kuhinje pa provališe, a kad su usput naišli na kola koja su prevozila gladijatorsko oružje u drugi grad, razgrabe ga i naoružaju se te potom zaposjednu jedno čvrsto mjesto i sebi izabraše trojicu vođa od kojih je prvi bio Spartak, (...) ne samo velike srčanosti i snage, nego je i umnošću i blagošću bio visoko iznad svoje sudbine.

Opiši početak ustanka robova. Kako je Plutarh opisao Spartaka? Koje osobine mu je pripisao?

Rimljani su podcijenili gladijatorsku vojsku i gubili su bitku za bitkom. Gladijatori su imali dobru borbenu obuku, bili su hrabri i uvijek su birali dobru taktiku za predstojeće bitke. Broj ustanika se s početnih 70 stalno povećavao kako su se priduživali novi robovi i seljaci. Protiv Spartaka su poslana oba konzula s velikim brojem legionara. Spartak je imao namjeru proširiti ga i izvan Apeninskoga poluotoka – na provincije. Na jugu Italije platio je gusarima da njegovu vojsku prebace na Siciliju. Gusari su uzeli novce i pobjegli. Konzul Marko Kras pritisnuo je ustanike na samome jugu Italije, a konzul Pompej mu je pristizao u pomoć.

U Bitki kod rijeke Sele 71. g. pr. Kr. ustanici su hrabro navalili na uvježbanu rimsku vojsku. Spartak je nastojao pod svaku cijenu doći do Krasa kako bi ga ubio. Putem je porazio dva centuriona (rimska zapovjednika) i bio ranjen u nogu.

Konačno, nakon što su ga drugovi ostavili, on (Spartak) je ostao sam, okružen mnogim neprijateljima, još se uvijek branio kada su ga sasjekli.

Plutarh

Spartak je ranjen kopljem u bedro pao na koljeno, držao je štit pred sobom i tako se suprotstavio velikomu broju neprijatelja koji su ga opkolili i ubili. Ostala njegova vojska, koja se više nije borila u redu, ginula je strašno, da se ne može reći broj ubijenih; a Rimljana je palo oko tisuću ljudi. Spartakov leš nije mogao biti pronađen. Mnogi od Spartakovih ljudi su pobjegli poslije bitke u brda i na njih je pošao Kras; ali oni su se podijelili na četiri odreda i borili su se dok nisu svi izginuli. Šest tisuća je zarobljeno i razapeto na križeve pokraj ceste od Kapue pa sve do Rima.

Apijan, rimski povjesničar

Premda Apijan piše o samo 1000 poginulih legionara, povjesničari smatraju da su rimski gubitci u posljednjoj bitki bili znatno veći. Robovska vojska potpuno je uništena. Oko 36 000 ih je stradalo u bitki. Po Krasovoj naredbi 6000 ih je razapeto, a još oko 5000 je kasnije uhvatio i pobio Pompej.