Gladijatori

Istraživači ne mogu sa sigurnošću potvrditi tko je započeo s gladijatorskim borbama. Borbe muškaraca bile su dio običaja u Etruriji i Kampanji. Tijekom 3. st. pr. Kr. Rimljani su sa širenjem svoje države preuzeli brojne običaje drugih naroda. Tako su prihvatili i gladijatorske borbe koje uskoro postaju glavna zabava rimskoga puka. Uz više različitih borbi tijekom dana često se dijelio besplatan ručak ili vino.

Riječ gladijator potječe od latinske riječi gladius što znači mač. Gladijatori su u većini slučajeva robovi kupljeni i pripremani isključivo za gladijatorske borbe. Postojali su i profesionalni gladijatori, koji su bili slobodni ljudi i dobrovoljno su se javili za sudjelovanje u gladijatorskim igrama. Gladijatorske škole su svoje učenike podvrgavale vrlo strogomu režimu stalnoga vježbanja i probnih borbi.

Vlasnici gladijatorskih ekipa, nazvani lanista, kupovali su robove gledajući njihovu snagu i ljepotu. Laniste su ulagali velik novac u liječnike, masere i kuhare koji su stalno služili gladijatorima. Zbog te investicije gladijatori su morali pokorno slušati gospodara koji je na neposluh reagirao bičevanjem, batinanjem i drugim kaznama. Vlasnicima gladijatorskih škola bilo je u interesu da gladijatori budu zdravi i spremni za borbe koje su im donosile profit.

Posebna su skupina bili noxii – osuđeni kriminalci (pljačkaši, silovatelji i ubojice). Oni za borbu nisu imali nikakvu pripremu, već su jednostavno bačeni u arenu da se bore jedni protiv drugih. Neki povjesničari smatraju da su noxii bili naoružani, ali su bez oklopa nastupali protiv iskusnih gladijatora. Noxii su mogli biti sigurni da iz arene neći izaći.

Pogledaj videoisječak s prikazom borbe dvojice gladijatora.

Škole su imale spavaonice, kuhinje, blagovaone i, najvažniji dio, arenu za treniranje. Treniralo se koristeći tupo oružje kako bi se izbjegle ozljede. Učitelji su drvenim mačevima pokazivali kako nanijeti ozljedu koja će učinkovito onesposobiti neprijatelja i pritom zabaviti publiku. U međusobnim trening-dvobojima borba se odmah prekidala ukoliko bi se borac ozlijedio. Boračka oprema bila je različita tako da je svaki borac imao određene prednosti, ali i mjesta na kojima je mogao biti lako ranjen.

Iz Hrvatske enciklopedije: Isprva su se borbe izvodile na trgovima, a onda u amfiteatrima; tijekom vremena proširio se običaj održavanja takvih borbi po cijelome Rimskom Carstvu. Uvod u borbe bio je mimohod gladijatora (pompa); u doba Carstva borci bi cara pozdravljali: Ave, Caesar, morituri te salutant: Zdravo,  , pozdravljaju te oni koji će umrijeti. Zatim je slijedila  borba dok trublja ne bi navijestila početak prave borbe. Pobijeđeni borac mogao je biti pošteđen ako su gledatelji mahanjem rupčića ili stisnutom pesnicom na to pristali; ako nisu željeli da bude pošteđen, okrenuli bi palac nadolje. Popularni su pobjednici stjecali slobodu.

Gladijatori su bili zabavljači i njihov cilj nije bio što prije ubiti protivnika, već zabaviti publiku. Od najranijih dana gladijatori su nosili oklope, kacige i oružje rimskih porobljenih neprijatelja. To je Rimljanima bilo zanimljivo, a ujedno i jeftino za gospodare jer se oprema zarobljavala u vojnim pohodima. Gladijatori su se vjerojatno borili bosonogi ili su im stopala bila umotana u nekakve kožne obujke. Metalni oklopi na nogama, tijelu, rukama i glavi su bili neophodni kao dio dramskoga dekora kako bi pojačali zastrašujući izgled boraca. Naravno, ta je oprema štitila borce i ujedno produživala borbu.

Gladijator se mogao prestati boriti ukoliko je dobio rudis, drveni mač slobode. Gladijator se morao dokazati kao iznimno hrabar, vješt i, naravno, pobjednik u nekoliko bitaka. Takvi su gladijatori stekli veliku slavu koja ih je često ponovno dovodila u arenu. Poznat je primjer sirijskoga borca Flamme koji je četiri puta zaradio rudis.

Vrlo se malo zna o sudjelovanju žena u gladijatorskim igrama. U pisanim izvorima pojavljuje se nekoliko zapisa o gladijatorkama tijekom 1. i 2. stoljeća. Car Septimije Sever 200. godine zabranio je sudjelovanje žena u gladijatorskim borbama. Na području grada Londona 1996. godine iskopani su ostatci mlade žene pokopane s nekoliko predmeta koji se povezuju s gladijatorima. Ako je pronađena žena doista bila gladijator, onda pronađeni bogati ostatci oko nje pokazuju da je bila popularna. U londonskome muzeju čuva se i reljef koji pokazuje borbu dviju žena s mačevima.

Gladijatori

Uvod

Istraživači ne mogu sa sigurnošću potvrditi tko je započeo s gladijatorskim borbama. Borbe muškaraca bile su dio običaja u Etruriji i Kampanji. Tijekom 3. st. pr. Kr. Rimljani su sa širenjem svoje države preuzeli brojne običaje drugih naroda. Tako su prihvatili i gladijatorske borbe koje uskoro postaju glavna zabava rimskoga puka. Uz više različitih borbi tijekom dana često se dijelio besplatan ručak ili vino.

Kako se postaje gladijatorom?

Riječ gladijator potječe od latinske riječi gladius što znači mač. Gladijatori su u većini slučajeva robovi kupljeni i pripremani isključivo za gladijatorske borbe. Postojali su i profesionalni gladijatori, koji su bili slobodni ljudi i dobrovoljno su se javili za sudjelovanje u gladijatorskim igrama. Gladijatorske škole su svoje učenike podvrgavale vrlo strogomu režimu stalnoga vježbanja i probnih borbi.

Vlasnici gladijatorskih ekipa, nazvani lanista, kupovali su robove gledajući njihovu snagu i ljepotu. Laniste su ulagali velik novac u liječnike, masere i kuhare koji su stalno služili gladijatorima. Zbog te investicije gladijatori su morali pokorno slušati gospodara koji je na neposluh reagirao bičevanjem, batinanjem i drugim kaznama. Vlasnicima gladijatorskih škola bilo je u interesu da gladijatori budu zdravi i spremni za borbe koje su im donosile profit.

Posebna su skupina bili noxii – osuđeni kriminalci (pljačkaši, silovatelji i ubojice). Oni za borbu nisu imali nikakvu pripremu, već su jednostavno bačeni u arenu da se bore jedni protiv drugih. Neki povjesničari smatraju da su noxii bili naoružani, ali su bez oklopa nastupali protiv iskusnih gladijatora. Noxii su mogli biti sigurni da iz arene neći izaći.

Pogledaj videoisječak s prikazom borbe dvojice gladijatora.

Trening

Škole su imale spavaonice, kuhinje, blagovaone i, najvažniji dio, arenu za treniranje. Treniralo se koristeći tupo oružje kako bi se izbjegle ozljede. Učitelji su drvenim mačevima pokazivali kako nanijeti ozljedu koja će učinkovito onesposobiti neprijatelja i pritom zabaviti publiku. U međusobnim trening-dvobojima borba se odmah prekidala ukoliko bi se borac ozlijedio. Boračka oprema bila je različita tako da je svaki borac imao određene prednosti, ali i mjesta na kojima je mogao biti lako ranjen.

Kruha i igara

Iz Hrvatske enciklopedije: Isprva su se borbe izvodile na trgovima, a onda u amfiteatrima; tijekom vremena proširio se običaj održavanja takvih borbi po cijelome Rimskom Carstvu. Uvod u borbe bio je mimohod gladijatora (pompa); u doba Carstva borci bi cara pozdravljali: Ave, Caesar, morituri te salutant: Zdravo,  , pozdravljaju te oni koji će umrijeti. Zatim je slijedila  borba dok trublja ne bi navijestila početak prave borbe. Pobijeđeni borac mogao je biti pošteđen ako su gledatelji mahanjem rupčića ili stisnutom pesnicom na to pristali; ako nisu željeli da bude pošteđen, okrenuli bi palac nadolje. Popularni su pobjednici stjecali slobodu.

Vrste gladijatora

Gladijatori su bili zabavljači i njihov cilj nije bio što prije ubiti protivnika, već zabaviti publiku. Od najranijih dana gladijatori su nosili oklope, kacige i oružje rimskih porobljenih neprijatelja. To je Rimljanima bilo zanimljivo, a ujedno i jeftino za gospodare jer se oprema zarobljavala u vojnim pohodima. Gladijatori su se vjerojatno borili bosonogi ili su im stopala bila umotana u nekakve kožne obujke. Metalni oklopi na nogama, tijelu, rukama i glavi su bili neophodni kao dio dramskoga dekora kako bi pojačali zastrašujući izgled boraca. Naravno, ta je oprema štitila borce i ujedno produživala borbu.

Kako preživjeti?

Gladijator se mogao prestati boriti ukoliko je dobio rudis, drveni mač slobode. Gladijator se morao dokazati kao iznimno hrabar, vješt i, naravno, pobjednik u nekoliko bitaka. Takvi su gladijatori stekli veliku slavu koja ih je često ponovno dovodila u arenu. Poznat je primjer sirijskoga borca Flamme koji je četiri puta zaradio rudis.

Gladijatorke?

Vrlo se malo zna o sudjelovanju žena u gladijatorskim igrama. U pisanim izvorima pojavljuje se nekoliko zapisa o gladijatorkama tijekom 1. i 2. stoljeća. Car Septimije Sever 200. godine zabranio je sudjelovanje žena u gladijatorskim borbama. Na području grada Londona 1996. godine iskopani su ostatci mlade žene pokopane s nekoliko predmeta koji se povezuju s gladijatorima. Ako je pronađena žena doista bila gladijator, onda pronađeni bogati ostatci oko nje pokazuju da je bila popularna. U londonskome muzeju čuva se i reljef koji pokazuje borbu dviju žena s mačevima.