Kršćanstvo se pojavilo i proširilo na području današnje Hrvatske u 1. stoljeću. Kao i u ostalim dijelovima Rimskoga Carstva za to su bili zaslužni vojnici, trgovci i biskupi. Apostol Pavao u Poslanici Timoteju donosi podatak da je u Dalmaciju poslao svoga učenika Tita.

U dalmatinske gradove dolazili su trgovci sa svih strana. Glavni razlog bili su rudnici srebra i zlata u današnjoj Bosni i Hercegovini. Ruda se trgovačkim putovima dopremala i na istok i na zapad.

O prisutnosti nove vjere govori i podatak da su Dioklecijanova žena i djeca bili kršćani.

Salona je bila dalmatinsko crkveno središte. Prvi biskup bio je Dujam. Prema naredbi cara Dioklecijana umro je mučeničkom smrću zajedno s nekoliko kršćana. Crkveno središte u Panoniji bilo je u Sirmiju, današnjoj Sremskoj Mitrovici u Srbiji.

Na području današnje Hrvatske važno crkveno središte bio je grad Siscija, današnji Sisak. Siscijski biskup Kvirin umro je mučeničkom smrću – Dioklecijan ga je osudio na smrt utapanjem. Gradsko poglavarstvo Siska proglasilo je sv. Kvirina zaštitnikom grada.

Povjesničar Franjo Šanjek piše: Crkveni će Ilirik u 5. stoljeću za barbarskih provala pretrpjeti nenadoknadive gubitke. U Panoniji su nepovratno srušena biskupska sjedišta Cibalae (Vinkovci), Jovia (Ludbreg?) i Mursa (Osijek). Sirmij su razorili Atilini Huni (441. g.), a Salonu (641. g.) Avari. Novi procvat kršćanstva na ovim prostorima povezuje se s postupnim pokrštavanjem Hrvata u 7./8. stoljeću.

Zašto je kršćanstvo gotovo nestalo s hrvatskoga prostora u 5. stoljeću?