Feničani

Feničani su živjeli na istočnoj obali Sredozemnog mora, u podnožju planine Libanona. Bavili su se pomorstvom, stočarstvom i trgovinom. Zemljoradnje gotovo da nije bilo zbog premalo nizina. Feničani su zato izumili terasasti sustav za sadnju biljaka, a za navodnjavanje su se koristili prirodnim tokovima planinskih voda. Na taj način zadovoljavali su svoje potrebe za proizvodnjom hrane.

Fenikija se nikad nije ujedinila u jedinstvenu državu. Činio ju je niz gradova-država. Najznačajniji su fenički gradovi bili Tir, Sidon i Biblos. Svi su bili samostalni, no svi su priznavali vrhovnu vlast egipatskih faraona.

Prisjeti se gdje smo već spominjali slične gradove-države.

Feničani su bili poznati kao dobri pomorci i trgovci. Grčki povjesničar Herodot ovako opisuje način njihove trgovine: Tad su Feničani naselili krajeve koje i danas naseljavaju; odmah su krenuli u dugačke plovidbe i, dopremajući egipatsku i asirsku robu, stizali su, između ostalog, i u Arg. (...) Kad su Feničani stigli u taj Arg, počeli su izlagati svoju robu na prodaju. A petog ili šestog dana nakon dolaska, kad su već gotovo sve rasprodali, na morsku je obalu došla, između mnogih drugih žena, i kraljeva kći: (...) Io, kći Inahova. Žene su se približile krmi i kupovale su onu robu koja im se najviše sviđala, a Feničani su se ohrabrili i krenuli na njih. Mnoge su od žena uspjele pobjeći, a Io je, s nekim drugima, bila zarobljena; ubacili su je u lađu i otplovili su prema Egiptu.

Pitanja za analizu izvora: Tko je autor ovoga povijesnog izvora? Gdje su Feničani nabavljali robu? Kako Herodot opisuje feničke trgovce? Što misliš možemo li vjerovati Herodotu? Koliko je, prema tvojemu mišljenju, njegov prikaz istinit i vjerodostojan?

Već u brončano doba stanovnici grada Tira počeli su proizvoditi tkaninu crvenoljubičaste boje. Povjesničarka Beatrice Caseau smatra da su za proizvodnju samo 1 grama boje morali ubrati i sušiti 10 000 morskih puževa zvanih volak. Tako velike količine potvrđuju i ostatci ljušture koji su u gradu Sidonu oblikovali talog debljine 40 metara. Takvu su posebnu boju, koja ne blijedi na suncu, znali proizvesti samo Feničani, a postupak su tajili od drugih naroda. Ta je boja zbog rijetkosti i visoke cijene simbol kraljevske moći i dostojanstva. Vjerojatno se tirska tkanina plaćala istom težinom u zlatu.

Što misliš kako je iskorištavanje te životinjske vrste djelovalo na njeno preživljavanje uz feničke obale?

Feničani su imali alfabet, glasovno pismo koje se sastojalo od 22 znaka (slova). To je prvo glasovno pismo u povijesti. Bilo je prilagođeno potrebama trgovaca jer je bilo jednostavnije za sastavljanje popisa robe od klinastoga.

Feničani su bili i uspješni obrtnici. Poznavali su i proizvodnju stakla. Kako se dobiva staklo, znalo se u zapadnoj Aziji još u 3. tisućljeću pr. Kr., ali smatra se da su se Feničani prvi koristili puhalicama za oblikovanje stakla. Prodajom staklarskih proizvoda fenički su trgovci također dobro zarađivali.

Smješteni na vrlo dobrome prometnom položaju, fenički su trgovci zaradu povećavali gusarenjem. Naime, napadali su trgovačke brodove bez odgovarajuće zaštite. Zaplijenjeni teret i posadu su prisvajali. Dio zarobljenih mornara obično bi prodali, a dio su ostavili da im služe kao veslači.

Kako bi još više unaprijedili trgovinu, Feničani su na otocima blizu obala i u ušćima rijeka osnivali trgovačke kolonije. To su bile naseobine na stranom tlu, a osnivali su ih na Cipru, duž grčke i talijanske obale te u sjevernoj Africi. Pokraj takve luke Feničani bi na nekoj uzvisini podignuli skladišta i manju utvrdu. Iz novostvorenoga trgovačkog posjeda širili su se dalje. Najpoznatija fenička kolonija bila je Kartaga u sjevernoj Africi koja se u kasnijim razdobljima razvila u snažnu državu.

Feničani

Uvod

Feničani su živjeli na istočnoj obali Sredozemnog mora, u podnožju planine Libanona. Bavili su se pomorstvom, stočarstvom i trgovinom. Zemljoradnje gotovo da nije bilo zbog premalo nizina. Feničani su zato izumili terasasti sustav za sadnju biljaka, a za navodnjavanje su se koristili prirodnim tokovima planinskih voda. Na taj način zadovoljavali su svoje potrebe za proizvodnjom hrane.

Morskim i kopnenim putom bili su povezani s Afrikom i Europom. Kako je veći dio Fenikije ovisio o moru, razvili su brodogradnju i pomorstvo. Smatrani su najboljim pomorcima u Starome svijetu. Od cedrovih stabala gradili su kvalitetne brodove na kojima su plovili Sredozemljem. 

Fenikija se nikad nije ujedinila u jedinstvenu državu. Činio ju je niz gradova-država. Najznačajniji su fenički gradovi bili Tir, Sidon i Biblos. Svi su bili samostalni, no svi su priznavali vrhovnu vlast egipatskih faraona.

Prisjeti se gdje smo već spominjali slične gradove-države.

Trgovci

Feničani su bili poznati kao dobri pomorci i trgovci. Grčki povjesničar Herodot ovako opisuje način njihove trgovine: Tad su Feničani naselili krajeve koje i danas naseljavaju; odmah su krenuli u dugačke plovidbe i, dopremajući egipatsku i asirsku robu, stizali su, između ostalog, i u Arg. (...) Kad su Feničani stigli u taj Arg, počeli su izlagati svoju robu na prodaju. A petog ili šestog dana nakon dolaska, kad su već gotovo sve rasprodali, na morsku je obalu došla, između mnogih drugih žena, i kraljeva kći: (...) Io, kći Inahova. Žene su se približile krmi i kupovale su onu robu koja im se najviše sviđala, a Feničani su se ohrabrili i krenuli na njih. Mnoge su od žena uspjele pobjeći, a Io je, s nekim drugima, bila zarobljena; ubacili su je u lađu i otplovili su prema Egiptu.

Pitanja za analizu izvora: Tko je autor ovoga povijesnog izvora? Gdje su Feničani nabavljali robu? Kako Herodot opisuje feničke trgovce? Što misliš možemo li vjerovati Herodotu? Koliko je, prema tvojemu mišljenju, njegov prikaz istinit i vjerodostojan?

Fenički izumi

Već u brončano doba stanovnici grada Tira počeli su proizvoditi tkaninu crvenoljubičaste boje. Povjesničarka Beatrice Caseau smatra da su za proizvodnju samo 1 grama boje morali ubrati i sušiti 10 000 morskih puževa zvanih volak. Tako velike količine potvrđuju i ostatci ljušture koji su u gradu Sidonu oblikovali talog debljine 40 metara. Takvu su posebnu boju, koja ne blijedi na suncu, znali proizvesti samo Feničani, a postupak su tajili od drugih naroda. Ta je boja zbog rijetkosti i visoke cijene simbol kraljevske moći i dostojanstva. Vjerojatno se tirska tkanina plaćala istom težinom u zlatu.

Što misliš kako je iskorištavanje te životinjske vrste djelovalo na njeno preživljavanje uz feničke obale?

Feničani su imali alfabet, glasovno pismo koje se sastojalo od 22 znaka (slova). To je prvo glasovno pismo u povijesti. Bilo je prilagođeno potrebama trgovaca jer je bilo jednostavnije za sastavljanje popisa robe od klinastoga.

Feničani su bili i uspješni obrtnici. Poznavali su i proizvodnju stakla. Kako se dobiva staklo, znalo se u zapadnoj Aziji još u 3. tisućljeću pr. Kr., ali smatra se da su se Feničani prvi koristili puhalicama za oblikovanje stakla. Prodajom staklarskih proizvoda fenički su trgovci također dobro zarađivali.

Feničke kolonije

Smješteni na vrlo dobrome prometnom položaju, fenički su trgovci zaradu povećavali gusarenjem. Naime, napadali su trgovačke brodove bez odgovarajuće zaštite. Zaplijenjeni teret i posadu su prisvajali. Dio zarobljenih mornara obično bi prodali, a dio su ostavili da im služe kao veslači.

Kako bi još više unaprijedili trgovinu, Feničani su na otocima blizu obala i u ušćima rijeka osnivali trgovačke kolonije. To su bile naseobine na stranom tlu, a osnivali su ih na Cipru, duž grčke i talijanske obale te u sjevernoj Africi. Pokraj takve luke Feničani bi na nekoj uzvisini podignuli skladišta i manju utvrdu. Iz novostvorenoga trgovačkog posjeda širili su se dalje. Najpoznatija fenička kolonija bila je Kartaga u sjevernoj Africi koja se u kasnijim razdobljima razvila u snažnu državu.