Arheološko istraživanje nalazišta u Krapini

Istraživanje Dragutina Gorjanovića Krambergera

Dragutin Gorjanović Kramberger zabilježio je početke istraživanja nalazišta u knjizi Pračovjek iz Krapine.

U  trgovištu Krapini, na pristranku brijega Hušnjakovo (…) nalazi se otvorena špilja, koja je bila ispunjena pijeskom. Taj su pijesak stanovnici Krapine kopali u građevne svrhe pa su tom prilikom mnoge kosti, što su bile u tom pijesku, s neznanja uništene. Prve preostatke životinja, i to nosoroga i bivola, primio sam godine 1895. od učitelja g. Rehorića (...). Godine 1899. posjetio sam Krapinu ... Došavši do stijene, poučio me je sastav onih pruga od pepela, isprženog pijeska i drvenog uglja, da imam pred sobom čitav niz ognjišta, koja su se u toj 8 – 9 metara visokoj pješčanoj stijeni po više puta .  mi je bilo jasno, da je tu negda boravilo biće, koje je vatru ložilo. Ali u blizini takovog ognjišta našao sam i krhotina kremenastog kamenja, što je bilo priređeno za uporabu. Uz to vidio sam i komadiće životinjskih kosti, a izvadio sam a to je onda bilo prvi put – jedan zub kutnjak od čovjeka. Cijenjeni čitalac može sebi zamisliti, kako me je taj pronalaz presenetio!

D. G. Kramberger je o svojim istraživanjima i zaključcima redovito obavještavao javnost pišući stotine raznovrsnih radova. Na taj je način doprinosio razvoju znanosti i shvaćanju razvoja čovjeka. Istraživanja na nalazištu trajala su od 1899. do 1905. godine. Skupljena je velika količina ljudskih i životinjskih ostataka te brojni kameni alati. Procjenjuje se da su nalazi stari oko 130 000 godina.

Kramberger je vjerovao da su Krapinci bili ljudožderi. Do toga je zaključka došao temeljem sljedećih nalaza:

  • pomiješanost ljudskih i životinjskih kostiju
  • sve su kosti razbijene kako bi se došlo do koštane srži
  • neke kosti imaju tragove rezanja ili grebanja što može upućivati na odstranjivanje mesa s kostiju
  • dio kostiju je nagoren.

Arheolozi tu ideju nisu odbacili, premda smatraju da je do razbijanja i miješanja kostiju došlo prirodnim putem tijekom vremena. Stanovnici Krapine dugo su vremena to mjesto koristili kao izvor pijeska. Kopalo se lopatama i pijucima.

Ostatci kostiju krapinskog neandertalca.

Život Krapinca

D. G. Kramberger opisuje: Pračovjek iz Krapine vrlo je često zalazio u onu polušpilju na brijegu Hušnjakovu. Ono mu je zaklonište bilo osobito povoljnog položaja. Okružen gustim šumama punili divljači uz potok, koji je tada vodom i ribom bio obilniji no danas, imao je taj čovjek, tako reći, na dohvatu svoga obitavališta sve, što je za život trebao. No potok Krapinica donosio je i množinu tvrdog kremenog kamenja iz susjednog sjevernijega gorja, a to je valuće čovjek upotrijebio za zgotavljanje svog oruđa. Način, kojim je to činio, bio je jednostavan; no mi bismo ga ipak dosta teško u tom poslu oponašali, jer nam fali ona spretnost, koja mu je bila za taj posao prirođena.

Što možeš zaključiti o razvijenosti svijesti krapinskoga neandertalca? Zašto je odabrao upravo tu lokaciju za život? Slažeš li se sa zaključkom D.G. Krambergera o tome da suvremeni čovjek ne bi mogao živjeti kao neandertalac? Pojasni svoj odgovor.

D. G. Kramberger o korištenju vatre: Već smo u više navrata spomenuli da je pračovjek iz Krapine poznavao vatru i njome se služio bilo da se grije bilo da si ispeče mesa. No pita se, kojim je on načinom došao do vatre? Dvoje je moguće. Ili mu je dadoše prirodne sile: udarac groma u drvo ili ga je znao već sam s pomoću trenja stvarati. ... Čini mi se, da je Krapinac već znao vatru praviti trenjem, tj. brzim kretanjem drvenog vretenca o trupac tvrđeg drva. Našao sam naime u pješčanoj masi špiljice komadić (bukovog) drvca, koje licem svojim daje slutiti na takovo vretence, što je služilo u rečenu svrhu (sl. 12.). Vatru je čovjek ložio u špilji kroz mnoga stogodišta; ognjišta pako ostaviše nam jasne tragove u sprženom pijesku ili kamenju, što ga je čovjek pokraj vatre postavljao da na nj polaže komade mesa. Osim pepela našlo se i komadića pougljenjenog drva. (… ) Tu je on pretežno pravio svoje oruđe, što smo mogli zaključiti po tom, što smo uz gotovo oruđe našli vrlo brojnih kamenih otpadaka. Vatra mu je služila po svoj prilici još i zato, da spriječi – osobito noću – pristup zvjeradi u to njegovo skrovište.

Koji su mogući izvori vatre za neandertalca? Kako je D. G. Kramberger zaključio da je krapinski neandertalac ovladao vještinom korištenja vatre?

Nova saznanja

Ostatci pronađeni na nalazištu Hušnjakovo kontinuirano se istražuju i dolazi se do novih zaključaka.

Grupa arheologa predvođena Davidom Frayerom 2015. godine objavila je rad u kojemu tvrde da je krapinski neandertalac izrađivao nakit. Proučavanjem ostataka orlovih kandži uočili su da su obrađene ljudskom rukom. Na kandžama su pronađene udubljenja na istim mjestima što pokazuje da su bile nanizane u ogrlicu ili narukvicu ili pričvršćene na neki drugi način. To ukazuje na to da su neandertalci razvili viši stupanj različitih vještina kako bi se ulovilo tri ili četiri orla potrebna za izradu nakita. Ostaje pitanje je li taj nakit korišten za ukrašavanje ili u neke religijske svrhe. No to ukazuje i na stupanj razvoja krapinskoga neandertalca.

Na ostatcima čeljusti i zuba vidljivi su tragovi ljudskoga djelovanja. Arheolozi Frayer i Radovčić pretpostavljaju da su krapinski neandertalci na različite način pokušali ukloniti zubobolju. Na četiri zuba pronađeno je šest brazdi koje ukazuju na to da su vjerojatno turpijani komadom kosti.

Na dijelu pronađenih ostataka utvrđena je starost osoba. Pet ostataka ukazuje na osobe starosti između 14 i 16 godina, jedna na osobu starosti od 17 do 19 godina i pet na dvadesetogodišnjake. Takvi nalazi ukazuju na to da su neandertalci živjeli do oko 30. godine života.

Arheološko istraživanje nalazišta u Krapini

Uvod

Tijekom 19. stoljeća u više nalazišta diljem svijeta pronađeni su ostatci čovjeka za kojega tad nije bilo jasno tko je. Dio istraživača smatrao je da se radi o kostima čovjeka koje su izmijenjene zbog koštanih bolesti. Drugi istraživači, koji su prihvatili ideje evolucije, tvrdili su da se radi o pretcima današnjega čovjeka. U toj je raspravi važno mjesto dobilo nalazište Hušnjakovo kraj Krapine.

Istraživanje Dragutina Gorjanovića Krambergera

Dragutin Gorjanović Kramberger zabilježio je početke istraživanja nalazišta u knjizi Pračovjek iz Krapine.

U  trgovištu Krapini, na pristranku brijega Hušnjakovo (…) nalazi se otvorena špilja, koja je bila ispunjena pijeskom. Taj su pijesak stanovnici Krapine kopali u građevne svrhe pa su tom prilikom mnoge kosti, što su bile u tom pijesku, s neznanja uništene. Prve preostatke životinja, i to nosoroga i bivola, primio sam godine 1895. od učitelja g. Rehorića (...). Godine 1899. posjetio sam Krapinu ... Došavši do stijene, poučio me je sastav onih pruga od pepela, isprženog pijeska i drvenog uglja, da imam pred sobom čitav niz ognjišta, koja su se u toj 8 – 9 metara visokoj pješčanoj stijeni po više puta .  mi je bilo jasno, da je tu negda boravilo biće, koje je vatru ložilo. Ali u blizini takovog ognjišta našao sam i krhotina kremenastog kamenja, što je bilo priređeno za uporabu. Uz to vidio sam i komadiće životinjskih kosti, a izvadio sam a to je onda bilo prvi put – jedan zub kutnjak od čovjeka. Cijenjeni čitalac može sebi zamisliti, kako me je taj pronalaz presenetio!

D. G. Kramberger je o svojim istraživanjima i zaključcima redovito obavještavao javnost pišući stotine raznovrsnih radova. Na taj je način doprinosio razvoju znanosti i shvaćanju razvoja čovjeka. Istraživanja na nalazištu trajala su od 1899. do 1905. godine. Skupljena je velika količina ljudskih i životinjskih ostataka te brojni kameni alati. Procjenjuje se da su nalazi stari oko 130 000 godina.

Kramberger je vjerovao da su Krapinci bili ljudožderi. Do toga je zaključka došao temeljem sljedećih nalaza:

  • pomiješanost ljudskih i životinjskih kostiju
  • sve su kosti razbijene kako bi se došlo do koštane srži
  • neke kosti imaju tragove rezanja ili grebanja što može upućivati na odstranjivanje mesa s kostiju
  • dio kostiju je nagoren.

Arheolozi tu ideju nisu odbacili, premda smatraju da je do razbijanja i miješanja kostiju došlo prirodnim putem tijekom vremena. Stanovnici Krapine dugo su vremena to mjesto koristili kao izvor pijeska. Kopalo se lopatama i pijucima.

Ostatci kostiju krapinskog neandertalca.

Život Krapinca

D. G. Kramberger opisuje: Pračovjek iz Krapine vrlo je često zalazio u onu polušpilju na brijegu Hušnjakovu. Ono mu je zaklonište bilo osobito povoljnog položaja. Okružen gustim šumama punili divljači uz potok, koji je tada vodom i ribom bio obilniji no danas, imao je taj čovjek, tako reći, na dohvatu svoga obitavališta sve, što je za život trebao. No potok Krapinica donosio je i množinu tvrdog kremenog kamenja iz susjednog sjevernijega gorja, a to je valuće čovjek upotrijebio za zgotavljanje svog oruđa. Način, kojim je to činio, bio je jednostavan; no mi bismo ga ipak dosta teško u tom poslu oponašali, jer nam fali ona spretnost, koja mu je bila za taj posao prirođena.

Što možeš zaključiti o razvijenosti svijesti krapinskoga neandertalca? Zašto je odabrao upravo tu lokaciju za život? Slažeš li se sa zaključkom D.G. Krambergera o tome da suvremeni čovjek ne bi mogao živjeti kao neandertalac? Pojasni svoj odgovor.

D. G. Kramberger o korištenju vatre: Već smo u više navrata spomenuli da je pračovjek iz Krapine poznavao vatru i njome se služio bilo da se grije bilo da si ispeče mesa. No pita se, kojim je on načinom došao do vatre? Dvoje je moguće. Ili mu je dadoše prirodne sile: udarac groma u drvo ili ga je znao već sam s pomoću trenja stvarati. ... Čini mi se, da je Krapinac već znao vatru praviti trenjem, tj. brzim kretanjem drvenog vretenca o trupac tvrđeg drva. Našao sam naime u pješčanoj masi špiljice komadić (bukovog) drvca, koje licem svojim daje slutiti na takovo vretence, što je služilo u rečenu svrhu (sl. 12.). Vatru je čovjek ložio u špilji kroz mnoga stogodišta; ognjišta pako ostaviše nam jasne tragove u sprženom pijesku ili kamenju, što ga je čovjek pokraj vatre postavljao da na nj polaže komade mesa. Osim pepela našlo se i komadića pougljenjenog drva. (… ) Tu je on pretežno pravio svoje oruđe, što smo mogli zaključiti po tom, što smo uz gotovo oruđe našli vrlo brojnih kamenih otpadaka. Vatra mu je služila po svoj prilici još i zato, da spriječi – osobito noću – pristup zvjeradi u to njegovo skrovište.

Koji su mogući izvori vatre za neandertalca? Kako je D. G. Kramberger zaključio da je krapinski neandertalac ovladao vještinom korištenja vatre?

Nova saznanja

Ostatci pronađeni na nalazištu Hušnjakovo kontinuirano se istražuju i dolazi se do novih zaključaka.

Grupa arheologa predvođena Davidom Frayerom 2015. godine objavila je rad u kojemu tvrde da je krapinski neandertalac izrađivao nakit. Proučavanjem ostataka orlovih kandži uočili su da su obrađene ljudskom rukom. Na kandžama su pronađene udubljenja na istim mjestima što pokazuje da su bile nanizane u ogrlicu ili narukvicu ili pričvršćene na neki drugi način. To ukazuje na to da su neandertalci razvili viši stupanj različitih vještina kako bi se ulovilo tri ili četiri orla potrebna za izradu nakita. Ostaje pitanje je li taj nakit korišten za ukrašavanje ili u neke religijske svrhe. No to ukazuje i na stupanj razvoja krapinskoga neandertalca.

Na ostatcima čeljusti i zuba vidljivi su tragovi ljudskoga djelovanja. Arheolozi Frayer i Radovčić pretpostavljaju da su krapinski neandertalci na različite način pokušali ukloniti zubobolju. Na četiri zuba pronađeno je šest brazdi koje ukazuju na to da su vjerojatno turpijani komadom kosti.

Na dijelu pronađenih ostataka utvrđena je starost osoba. Pet ostataka ukazuje na osobe starosti između 14 i 16 godina, jedna na osobu starosti od 17 do 19 godina i pet na dvadesetogodišnjake. Takvi nalazi ukazuju na to da su neandertalci živjeli do oko 30. godine života.

Muzej krapinskih neandertalaca

Više o nalazištu i Muzeju krapinskih neandertalaca istraži na internetskim stranicama muzeja. Predloži razredu da posjetu muzeju.