Kako analizirati povijesni izvor?

Uvod

Već smo naučili da postoji više vrsta povijesnih izvora. Bez obzira na vrstu, povjesničari ih moraju pažljivo istražiti. Istraživači postavljaju brojna pitanja i na temelju odgovora donose zaključke. Taj proces istraživanja nazivamo analiza izvora.

Primarni i sekundarni izvori

Slijede dva izvora koja govore o povijesnim događajima.

Rat su započeli Atenjani i Peloponežani prekršivši tridesetogodišnje primirje, koje su sklopili iza zauzeća Eubeje. A zašto su ga prekršili, na prvom sam mjestu naveo uzroke i razmirice, da ne bi tko jednom zapitao, iz čega se porodio toliki rat među Helenima. Najistinitijim uzrokom, ali koji se najmanje spominje, držim to, što su Atenjani postajali moćni i zadavali straha Lakedemonjanima te ih natjerali u rat.

Tukidid, Peloponeski rat, I, 18

Uto, dok je trajao taj opasan i naporan konjanički boj, makedonska falanga prijeđe rijeku, te se sraziše obje pješačke vojske. Perzijanci, međutim, ne pružiše niti snažan niti dugotrajan otpor, nego, okrenuvši leđa, pobjegoše svi osim helenskih najamnika; ovi skupivši se na jednome brežuljku, zatražiše od Aleksandra jamstvo da će ih poštedjeti.

Plutarh, Usporedni životopisi III, Aleksandar

Osim što su gornje tekstove napisali različiti autori, oni, kao što čitamo, govore i o različitim temama. Tukidid je pisao o ratu u kojem je i sam sudjelovao te je poznavao brojne osobe o kojima piše. Plutarh je životopis Aleksandra Velikoga pisao gotovo 400 godina nakon njegove smrti. Pisao je na temelju drugih izvora.

Primarni su izvori nastali u vrijeme događaja o kojima svjedoče i njihovi su autori često sudionici ili suvremenici tih događaja. Sekundarni izvori jesu oni koji su nastali nakon događaja o kojima govore. To su radovi nastali na temelju primarnih izvora. Svaki od njih ima svoje prednosti i nedostatke.

	prednosti	nedostatci
Primarni izvor	izvor je stvoren u vrijeme događaja često je to izvorno iskustvo sudionika	svjedoci događaja možda su vidjeli samo dio zbivanja i nemaju dobar pregled cjeline svjedoci i autori mogu biti pristrani u iznošenju događaja
Sekundarni izvor	izvor je često nastao nakon događaja (možda godinama ili stoljećima kasnije) na temelju sjećanja ili drugih izvora pa može biti objektivniji i prikazati događaj u cijelosti	vremenska udaljenost od događaja može dati pogrešnu sliku događaja zbog zaborava uporaba drugih izvora koji nisu objektivni ili kvalitetni može dovesti do iskrivljene slike

Zbog navedenih nedostataka iznimno je važno da povjesničari u svojem istraživačkom radu postupaju kritički – da postavljaju brojna pitanja i pažljivo zaključuju.

Analiza pisanih povijesnih izvora

Sljedeći im je razuman običaj ovakav. Svoje bolesnike iznose na trg: nemaju, naime, liječnika. Prolaznici, ako je netko prebolio isto što i bolesnik ili zna nekoga tko je to prebolio, daju bolesnicima savjete o bolesti; prolaznici daju takve savjete i preporučuju što su sami poduzeli da se izliječe od slične bolesti ili za što znaju da je nekome drugome pomoglo. Nije dozvoljeno proći šutke pokraj bolesnika a ne pitati ga od kakve bolesti boluje.

Herodot o običajima u Babilonu, Povijesti

Za svaki pisani povijesni izvor možemo postaviti brojna pitanja koje je moguće grupirati na sljedeći način:

Tko je autor? – Što znamo o autoru/autorici? U kojim je uvjetima pisao/pisala?
Kada je izvor nastao?– Radi li se o izvoru nastalom u vrijeme događaja? Koliko je vremena prošlo od događaja o kojem se u izvoru piše?
Što je sadržaj?– O kojoj se vrsti izvora radi (pismo, dnevnik, službeni izvještaj, govor, isprava, medijska objava, internetski članak)? O čemu izvor govori? Pojašnjava li samo jedno viđenje ili događaj prikazuje iz više perspektiva? Možemo li doznati je li ovaj izvor izostavio neki dio događaja?
Kako?– Kakav je stil pisanja – objektivan ili subjektivan? Razlikujemo li u izvoru što su činjenice ili što je autorovo/autoričino mišljenje?
Zašto?– Komu je izvor namijenjen (vojnom zapovjedniku, vladaru, građanima)? Zašto je izrađen? Možemo li u izvoru uočiti pristranost? Zastupa li autor posebno mišljenje (npr. neke političke stranke, religije ili druge organizacije)? Može li izvor imati određene posljedice za druge?

Primijeni navedena pitanja na Herodotov izvor. Što o medicini u Babilonu možeš doznati na temelju toga izvora? Analizu možeš uz pomoć infografike ili prezentacijskoga alata prikazati u razredu.

Analiza slikovnih povijesnih izvora

Slike, fotografije i videozapisi odlično dočaravaju događaje i ljude iz prošlosti. Na prvi pogled mogli bismo reći da su uhvatile određeni trenutak ili događaj. No, i slikovnim materijalima moramo pristupiti kritički. Oni su uvijek rezultat pristupa autora. Slikar koji upravlja kistom ili fotograf koji drži kameru stvaraju ono što ćemo vidjeti. Oni mogu prikazati ono što oni žele ili ono što naručitelj želi. Isto tako mogu izbjeći neke druge detalje. U prošlosti i danas slikovni su zapisi služili i za namjerno lažiranje događaja. Prisutnost slikara ili fotografa može utjecati na sam događaj ili čak oni mogu poticati i usmjeravati ljude koje prikazuju. U analizi slikovnih izvora možemo postaviti slična pitanja kao i u analizi pisanih povijesnih izvora.

Jedan ili višestruki izvor?

Hamurabijeva stela kameni je stup star oko 3800 godina.

Ako se radi o kamenom stupu onda je taj izvor sigurno materijalni, zar ne?

No, je li stela samo materijalni povijesni izvor?

Pogledamo li pozorno, možemo uočiti da ima dva dijela. Na gornjem dijelu vidimo reljef koji prikazuje Hamurabija kako stoji ispred boga Šamaša. Na donjem dijelu klinastim pismom zapisana su 282 zakona.