Priče o velikom potopu  nisu rijetke, posebno u civilizacijama koje su se razvile uz velike rijeke. U ovom ćemo modulu proučiti i usporediti mitove o Utnapištimu i o Noi.

Priča o Noi zapisana je u Knjizi Postanka, dijelu Staroga zavjeta, odnosno židovskom i kršćanskom dijelu Biblije. Znanstvenici koji se bave istraživanjem povijesti Biblije ne mogu se složiti kada su tekstovi Staroga zavjeta napisani. Velik ih broj govori o mogućnosti da su napisani između 8. i 5. stoljeća pr. Kr.

U 19. stoljeću otkriven je nalaz Epa o Gilgamešu. Kako bismo doznali osnovne podatke o tome tko je bio Gilgameš, možemo se poslužiti enciklopedijom. Srećom, Hrvatska enciklopedija dostupna je na internetu. Kliknite na poveznicu i u tražilicu upišite pojam koji tražite.

Utnapištim je živio u gradu Šurupaku (Shuruppak) na obali Eufrata. Bogovi Anu, Enlil, Ninurta, Ennugi i Ea odlučili su kazniti grešne ljude tako da im pošalju poplavu. Bog Ea ipak je odlučio pomilovati Utnapištima jer je bio dobar. Savjetovao mu je neka izgradi veliki brod (arku) na kojem će spasiti svoju obitelj i životinje. Kad su bogovi poslali oluju, i sami su se preplašili njezine snage. Oluja je bjesnjela sedam dana. Čovječanstvo je izginulo i to je ražalostilo Utnapištima. Brod se zaustavio na planini Nisir (vjerojatno Pir Omar Gudrun u današnjem Iraku, visine 2743 m). Utnapištim je poslao ptice u potrazi za kopnom. Zatim je prinio žrtvu i prolio vino u slavu boga Ea. Nakon potopa, Utnapištimu i njegovoj ženi bogovi su dopustili da postanu besmrtni.

Bog Jahve odlučio je kazniti zle i iskvarene ljude tako što će poslati potop. Duboka voda sve će ih potopiti. Jedino je Nou odlučio spasiti jer je dobar. Uputio ga je da izgradi velik brod (arku) na kojem će živjeti s obitelji. Naredio mu je da na brod dovede mužjaka i ženku od svake životinjske vrste. Kiša je padala četrdeset dana i noći. Nakon što je Noa na brodu proveo gotovo 150 dana, voda se povukla, a brod se zaustavio na vrhu planine Ararat (planina u današnjoj Turskoj, visine 5137 m). Noa je triput slao goluba prije nego mu je donio maslinovu grančicu, što je bio znak da može na kopno. Na žrtveniku je u znak zahvalnosti žrtvovao Bogu životinje.

Što možeš zaključiti na temelju zamjećenih sličnosti u opisima potopa?

Uz to, danas uz pomoć radija, televizije i interneta možemo vidjeti što se događa u udaljenim mjestima. Veći dio ljudi nekada nije odlazio na daleka putovanja pa je poplava u njihovu selu, gradu ili dolini za njih bila poput kraja svijeta.

Mnogi su narodi u svojim mitovima stvaranja govorili o početcima stvaranja svijeta u vodi (npr. pogledaj digitalne sadržaje Ideje o postanku svijeta i Mit o Izidi i Ozirisu).

Bez vode život zaista nije moguć. Ni biljke, ni životinje, ni ljudi ne mogu preživjeti bez nje. Voda je još značajnija ako živiš na prostoru gdje je ima u ograničenim količinama.

Zbog toga je voda postala i dio religijskih obreda, najčešće obreda pročišćavanja, gdje polijevanje vodom (mala, kontrolirana poplava) predstavlja kraj (ili smrt) dotadašnjega problematičnog ili lošeg života i početak novog.