Olimpijske igre
Uvod
Velike sportske igre održavali su Egipćani i narodi na prostoru Mezopotamije, o čemu svjedoče reljefi na ostatcima njihovih građevina. Poznati su nam i sportovi minojske kulture poput preskoka preko bika, hrvanja i boksa. Homerovi epovi donose nam opise sportskih aktivnosti kao dio pogrebnih svečanosti. U ovoj ćemo jedinici istražiti najpoznatije sportske igre koje su u izmijenjenom obliku održavaju i danas.
Početci igara
Postoji više pogleda na postanak Olimpijskih igara, a svi su povezani s mitologijom. Većina se povjesničara slaže da su prve Olimpijske igre održane 776. g. pr. Kr., premda su vjerojatno održane i ranije.
Grčki putopisac i geograf Pauzanija spominje petero daktila (sitnih mitskih stvorenja starijih od olimpijskih bogova) koji su se utrkivali po Olimpiji kako bi zabavili novorođenoga Zeusa. On je pobjednika okrunio maslinovim vijencem, koji je tako postao simbol mira. I drugi su se olimpijski bogovi pridružili igrama hrvanja, skakanja i trčanja. Pauzanija je svoj putopis napisao 175. godine.
Prema Pindaru Olimpjske igre organizirao je Herkul u čast svojega oca.
Enomaj, kralj Pise, imao je kćer koju nije želio dati proscima. Svakomu je proscu dao priliku da ga pobijedi u utrci kolima s konjskom zapregom. Ako ga pobijedi, može oženiti Hipodamiju. No, Enomaj je imao konje koje mu je poklonio Posejdon. Svakoga je izazivača sustigao i probio kopljem. Hipodamiji se svidio Pelop, jedan od izazivača, i nagovorila je očeva konjušara neka brončane vijke na očevim kolima zamijeni voskom. Tijekom utrke vosak se otopio i kralj je poginuo. Pelop je oženio Hipodamiju. Kako bi se iskupio zbog pogibije Enomaja, Pelop je svake četiri godine na Olimpiji održavao utrke. Prema njemu je nazvan i poluotok.
Prema posljednjem pogledu Olimpijske igre pokrenula su trojica grčkih političara kako bi se ljudi ponovno približili bogovima, zaustavili sukobe i živjeli u miru.
U 5. knjizi Opisa Grčke Pauzanija opisuje mitološki postanak igara i po broju igara navodi pobjednike kako su uvedene nove sportske discipline:
„Ovo mogu dokazati: otkada je počela neprekinuta tradicija Olimpijada, prvo je bila utrka trkača (190 m) [...] Nakon toga, na četrnaestoj svečanosti, dodana je dvostruka utrka (oko 400 m). [...] Na osamnaestim svečanostima sjetili su se petoboja (bacanje diska, skok u dalj, bacanje koplja, trčanje i hrvanje) i hrvanja. [...] Na dvadeset trećoj svečanosti obnovili su nagrade za boksanje [...] Na dvadeset petoj priznali su utrke dvokolica [...] Osme svečanosti nakon toga prihvatili su pankraciju (borba bez pravila osim zabrane ujedanja i udaraca u oči) i utrke konja. [...] Utrka muškaraca u oklopu odobrena je na šezdeset petoj svečanosti, kako bi, pretpostavljam, osigurala vojnički trening. [...] Utrka za dva odrasla konja, zvana synoris (dvokolica s parom), uvedena je na devedeset trećoj svečanosti. [...] Na devedeset devetim svečanostima odlučili su ugostiti natjecanje dvokolica sa ždrijebetom.”
Uz pomoć digitalnog alata poput Sutorija ili u bilježnici izradi lentu vremena s redosljedom uvođenja sportova na olimpijske igre.
Pauzanija spominje i druge sportove koji su bili uvedeni, ali samo kratkotrajno. Izradi lentu vremena na kojoj ćeš označiti godine i sportske discipline koje su uvedene. Popisi pobjednika svjedoče o području s kojeg su dolazili natjecatelji. Većina ih je u početku bila s područja Peloponeza. Tek na 25. igrama (680. g. pr. Kr.) bilježimo prvoga pobjednika izvan toga poluotoka. Kasnije se javljaju i sudionici iz grčkih kolonija po Sredozemlju. Nakon rimskoga osvajanja na igrama sudjeluju natjecatelji iz različitih dijelova rimske države.
Najpopularniji sport bile su utrke dvokolica. Sudjelovalo je i do 40 dvokolica pa su u takvim gužvama nesreće bile česte. Što misliš, koji je dio stanovništva mogao platiti uzdržavanje konja i potrebne opreme za utrke?
Sportske i vjerske svečanosti
Olimpijske igre bile su vjerske svečanosti, posvećene bogu Zeusu, pa su i počinjale svečanim obredima. Sljedećih pet dana odvijale bi se sportske igre. Usred igara Zeusu je bilo žrtvovana hekatomba – žrtva od 100 bikova (premda je taj broj mogao biti i manji).
Prostor Olimpije na kojem su se održavale igre bio je ispunjen različitim hramovima i spomenicima bogovima. Najpoznatiji je Fidijin kip Zeusa opisan u digitalnom obrazovnom sadržaju Sedam svjetskih čuda staroga vijeka.
Tijekom igara polisi iz kojih su dolazili natjecatelji poštovali su odredbu o miru. Bilo je zabranjeno voditi rat i izvršavati smrtne kazne.
RAZMISLI Postoji li veza između svih navedenih sportova i spremnosti za ratne aktivnosti? Argumentiraj svoje razmišljanje.
Sportska oprema
Na 15. olimpijskim igrama (720. g. pr. Kr.) Orsip je tijekom trke izgubio pregaču oko bokova pa je nastavio trčati gol. Njegov su primjer ubrzo počeli slijediti i drugi pa su se od 450. g. pr. Kr. svi sportaši natjecali goli.
Nagrade
Nagrade za pobjednike nisu bile materijalne, nije bilo medalja. Natjecatelji su se borili za slavu. Pobjednici bi obično dobili traku tkanine koja se vezala za ruke ili oko glave. Mogli su dobiti maslinov vijenac i pravo da na Olimpiji postave svoj kip.
Herodot piše o visokome moralu koji su Grci izgrađivali Olimpijskim igrama:
U doba kad su Perzijanci provalili u Grčku, neki Grci prijeđu na njihovu stranu, pa kada su ih doveli pred kralja, Perzijanci ih pitaju što Heleni u to vrijeme rade. Ovi su izjavili da slave olimpijske svečanosti. Na pitanje što je određeno kao nagrada na natjecanjima, Grci im odgovore da se kao nagrada daje vijenac od maslinovih grančica. Kad je jedan Perzijanac čuo da je nagrada vijenac, a ne novac, rekao je: „Teško nama kad nas vodiš u borbu protiv takvih ljudi koji se ne bore za novac nego za slavu.
Aristofan, grčki komediograf, komentirao je nagrađivanje olimpijskih pobjednika:
Zeus je siromašan, a ja ću to jasno dokazati. Na Olimpijskim igrama, koje je on osnovao, i na koje poziva cijelu Grčku svake četiri godine, zašto okrunjuje pobjedničke atlete samo divljom maslinom? Da je bogat, dao bi im zlato.
Što misliš o Aristofanovu komentaru? Što više vrijedi − zlato ili divljenje sugrađana?
Obnova Olimpijskih igara
Antičke Olimpijske igre održavane su do 395. godine, kada su ih Rimljani zabranili. Ponovno su obnovljene tek krajem 19. stoljeća. Više o tome doznat ćeš u sedmome razredu.
Na temelju prikupljenih informacija izradi plakat Olimpijski sportovi antičke Grčke. Predloži razrednu izložbu likovnih radova.