Erupcija vulkana Vezuv 24. kolovoza 79. godine prekinula je život u gradovima Pompeji, Herkulanej, Oplontis i Stabije. Tijekom 22 sata erupcije velike količine pepela, kamenja i lave pokrile su gradove. Mnogi stradali okamenjeni su čekali gotovo 15 stoljeća prije nego su ponovno pronađeni. Arheološka iskapanja traju od 18. stoljeća do danas.

Pisac Plinije Mlađi u dva je pisma Korneliju Tacitu opisao događaje u Pompejima i okolici. Njegov se ujak Plinije Stariji ugušio u Stabiji drugoga dana erupcije Vezuva. Pisma nam izvrsno opisuju događaje u vrijeme te prirodne katastrofe.

Pažljivo pročitaj pisma i potom odgovori na pitanja.

Pismo VI, 16

Plinije svom Tacitu, pozdrav

Tražiš da ti opišem smrt svog ujaka, da bi mogao vjernije prenijeti potomcima. (...) Pepeo je već padao na brodove, vrući i gušći što su bliže prilazili; već i plavci i čak crno kamenje, nagoreno i razlomljeno vatrom; (...) U međuvremenu, s planine Vezuva, svijetlile su na više mjesta široke vatre i visoki plamenovi, čiji sjaj i jasnoća se isticaše u noćnim tminama. On ponavljaše, kako bi umirio strah, da su seljaci ostavili vatre da gore zbog straha i da ostavljena imanja gore zbog napuštenosti. (...) Naime, kuće su se tresle od mnogobrojnih i strašnih podrhtavanja (...)

Pismo VI, 20

(...) Sjeli smo u dvorište koje je dijelilo more od kuće umjerenim prostorom. Dvojim, da li bih to trebao nazvati razboritošću ili nepromišljenošću – imao sam naime 18 godina (...) Mogao si čuti zapomaganje žena, plač djece, viku muškaraca; jedni su tražili roditelje, drugi djecu, treći supružnike, glasovima su se prepoznavali; ovaj se žalio za svoj slučaj, onaj za svoj; bilo je onih koji su iz straha od smrti molili za smrt. Mnogi su podizali ruke k bogovima, više njih je tumačilo da nema više bogova i da je ova noć vječna i posljednja na svijetu. (...) Zdravo.