Kako su živjeli antički Rimljani?

Osnovne informacije o svakodnevici Rimljana doznali smo već iz brojnih primjera u udžbeniku. U ovoj ćemo jedinici istražiti još detalja uz pomoć pisanih izvora, filmova i fotografija. Život u gradu Rimu i diljem rimske države znatno se izmijenio od razdoblja Kraljevstva do Carstva. Robovi su preuzeli sve teže poslove, posebno u poljoprivredi, stočarstvu, rudarstvu. Slobodni su se Rimljani bavili obrtništvom i trgovinom. Rimljanke su radile u uslužnim djelatnostima kao krojačice, frizerke ili primalje.

Pogledaj videoisječke i odgovori na pitanja.

Kako su u istraživači doznali da je Lucije bio bogat?

Na koji su način Rimljani nastojali udobrovoljiti bogove?

Zašto su neki poslovi izmješteni na rubove grada?

Jesu li ti poznati nabrojeni alati koji su bili korišteni prilikom gradnje? Čemu služe?

Radni dan Rimljana počinjao je u zoru i obično trajao oko šest sati. Nakon toga uslijedio je veći obrok, odmor i druženje s prijateljima ili rodbinom. Vrijeme odmora moglo se ispuniti gledanjem gladijatorskih borbi, utrkama kola, odlaskom u javna kupališta ili u kazalište. Dio obrtnika i trgovaca svoje je radnje ponekad otvarao i u večernjim satima. Većina tih aktivnosti bila je često dostupna i siromašnima kako bi se primirili da ne dižu pobune.

Povjesničar Mladen Tomorad u člankuRimski pogrebni običaji (prilagođeno) piše:

Naposljetku se stizalo do mjesta gdje je trebalo postupiti po jednome od dva rimska obreda: spaliti tijelo i potom pokopati ostatke ili ukopati netaknuto tijelo. (...) U Rimu je postojao običaj da se na tjelesne ostatke baci nekoliko šaka zemlje. (…) Zemlja štiti tijelo od mogućih ozljeda i ono se doslovce predaje vlasti podzemnih sila, dok spaljivanje omogućuje duši da se lakše vrati u nebo s kojega se bila spustila. Ima podataka da se pokojniku koji će se spaliti rezao jedan ili više prstiju koji su se zasebno pokapali nespaljeni.

Groblja su gotovo uvijek ležala izvan naseobina jer rimski zakon nije dopuštao ukop u naseljima. U gradu se mogla pokopati samo osoba dostojna velikih počasti, a u samome su Rimu tu povlasticu uživale vestalke. Ukopišta su se pružala duž cesta koje su vodile iz gradova. U Hrvatskoj su bogate nalaze dala rimska groblja u okolici Salone, Jadera i Skardone, a u okolici Zagreba poznato je groblje u Stenjevcu.

Rimljani su držali da njihova duša nastavlja život na onome svijetu te se u njihovim grobovima može naći svakovrsnih priloga koji bi ondje mogli biti potrebni: odjeće, oružja, alata, hrane, svjetiljaka, posuđa, novca, toaletnoga pribora, nakita.

Istraži jesu li se neki od tih običaja zadržali do danas.

Razmisli zašto znamo više o životu bogatijih Rimljana nego o životu siromašnih.

Kako su živjeli antički Rimljani?

Uvod

Osnovne informacije o svakodnevici Rimljana doznali smo već iz brojnih primjera u udžbeniku. U ovoj ćemo jedinici istražiti još detalja uz pomoć pisanih izvora, filmova i fotografija. Život u gradu Rimu i diljem rimske države znatno se izmijenio od razdoblja Kraljevstva do Carstva. Robovi su preuzeli sve teže poslove, posebno u poljoprivredi, stočarstvu, rudarstvu. Slobodni su se Rimljani bavili obrtništvom i trgovinom. Rimljanke su radile u uslužnim djelatnostima kao krojačice, frizerke ili primalje.

Život u rimskome gradu

Pogledaj videoisječke i odgovori na pitanja.

Kako su u istraživači doznali da je Lucije bio bogat?

Na koji su način Rimljani nastojali udobrovoljiti bogove?

Zašto su neki poslovi izmješteni na rubove grada?

Jesu li ti poznati nabrojeni alati koji su bili korišteni prilikom gradnje? Čemu služe?

Jedan dan u životu Rimljana

Radni dan Rimljana počinjao je u zoru i obično trajao oko šest sati. Nakon toga uslijedio je veći obrok, odmor i druženje s prijateljima ili rodbinom. Vrijeme odmora moglo se ispuniti gledanjem gladijatorskih borbi, utrkama kola, odlaskom u javna kupališta ili u kazalište. Dio obrtnika i trgovaca svoje je radnje ponekad otvarao i u večernjim satima. Većina tih aktivnosti bila je često dostupna i siromašnima kako bi se primirili da ne dižu pobune.

Rimski pogrebni običaji

Povjesničar Mladen Tomorad u člankuRimski pogrebni običaji (prilagođeno) piše:

Naposljetku se stizalo do mjesta gdje je trebalo postupiti po jednome od dva rimska obreda: spaliti tijelo i potom pokopati ostatke ili ukopati netaknuto tijelo. (...) U Rimu je postojao običaj da se na tjelesne ostatke baci nekoliko šaka zemlje. (…) Zemlja štiti tijelo od mogućih ozljeda i ono se doslovce predaje vlasti podzemnih sila, dok spaljivanje omogućuje duši da se lakše vrati u nebo s kojega se bila spustila. Ima podataka da se pokojniku koji će se spaliti rezao jedan ili više prstiju koji su se zasebno pokapali nespaljeni.

Groblja su gotovo uvijek ležala izvan naseobina jer rimski zakon nije dopuštao ukop u naseljima. U gradu se mogla pokopati samo osoba dostojna velikih počasti, a u samome su Rimu tu povlasticu uživale vestalke. Ukopišta su se pružala duž cesta koje su vodile iz gradova. U Hrvatskoj su bogate nalaze dala rimska groblja u okolici Salone, Jadera i Skardone, a u okolici Zagreba poznato je groblje u Stenjevcu.

Rimljani su držali da njihova duša nastavlja život na onome svijetu te se u njihovim grobovima može naći svakovrsnih priloga koji bi ondje mogli biti potrebni: odjeće, oružja, alata, hrane, svjetiljaka, posuđa, novca, toaletnoga pribora, nakita.

Istraži jesu li se neki od tih običaja zadržali do danas.

Razmisli zašto znamo više o životu bogatijih Rimljana nego o životu siromašnih.