Iliri su skupina naroda koja je u antičko doba naseljavala prostor od današnje Slovenije do Grčke. U ovoj ćemo jedinici istražiti povijesne izvore koji govore o njihovu životu, običajima, ratovima i graditeljstvu.

Povjesničar Rudolf Horvat piše:

Svako je pleme živjelo za sebe, radi čega nalazimo kod Ilira mnogo malih državica i oblasti. Iliri odlikovahu se velikim i krjepkim tijelom, te osobnim junaštvom. Mnogo su ratovali sa svojim susjedima, osobito s Makedoncima. (...) Iliri bijahu poglavito ratari i stočari, a u Primorju takodjer ribari. Da su Iliri bili dobri vinogradari, vidi se već po tomu, što ih susjedi opisuju kao velike pijanice. Trgovinu prepustiše Iliri drugim narodima.

Iliri su živjeli u rodovskom uređenju. Pronađeni ostatci ilirskih naselja pokazuju da se u njihovu središtu nalazio grob poglavara. Oko toga groba bili su raspoređeni grobovi podanika. Takav raspored navodi na zaključak da su vjerovali u poglavarovu zaštitu i nakon njegove smrti. Iliri su vjerovali u mnoštvo bogova i u prirodne sile. Suncu i zmiji pripisivali su magičnu moć, vjerujući da donose sreću i blagostanje. S Ilirima je povezan i kult lara, zaštitnika kućnoga ognjišta. Taj su običaj kasnije preuzeli Rimljani.

U unutrašnjosti su prevladavali zemljoradnja i stočarstvo, a duž obale razvili su se ribarenje, brodogradnja i trgovina. Ilirske nastambe u unutrašnjosti bile su sojenice i kolibe, a na obali gradine.

Najunosniji posao Ilira duž obale bilo je gusarstvo. Ilirski gusari pljačkali su rimske i grčke brodove te su zaplijenjenu robu poslije prodavali. Brodovi ilirskog plemena Liburna bili su dugi 9 metara i vješto prilagođeni plovidbi Jadranskim morem. Mogli su primiti oko 50 mornara i znatnu količinu tereta.

Povjesničar Aleksandar Stipčević piše:

(...) otkrivene su kratke brončane veoma zašiljene igle koje bi se nataknule na držak. S tim su iglama pretpovijesni Iliri bockali kožu i tetovirali na njoj razne ornamentne motive. (...) Prikazi pokojnika na brojnim nadgrobnim spomenicima odlikuju se izvanrednim realizmom, pa nema sumnje da su lica što nas s tih spomenika gledaju izgledala u pravo onako kakve ih mi sada vidimo. Ta su lica markantnih crta, pokrivena bujnim bradama i kosom - vrlo slična licima dinaraca što i danas žive u tim prostorima. (...) Tako smo saznali da je prosječno trajanje života muškarca bilo (...) oko 39 godina, a žena 36. U Panoniji i Noriku, međutim, gdje su uvjeti života bili relativno bolji negoli u gorovitim predjelima zapadnog Balkana, muškarci su prosječno živjeli 43,15 godina, a žene 43,93. Znamo iz tih spomenika da je u Iliriji bilo ljudi koji su doživjeli 100, pa čak i 125 godina (u Saloni). (...) Uz medovinu Iliri su pili i pivo što su ga pravili od ječma, a nazivali su ga narodnim imenom sabaium ili sabaia (...)

Pitanja za analizu:

• Kako su arheolozi zaključili da su se Iliri tetovirali?
• Što sve možemo doznati na temelju nadgrobnih spomenika?
• Jesu li Iliri živjeli dugo kao i današnji ljudi?
• Navedi nekoliko razloga zašto su živjeli kraće.
• Nabroji pića koja su Iliri proizvodili.

Iliri su na pogodnim mjestima - gdje je bilo materijala za gradnju i na uzvisinama - gradili utvrde koje nazivamo gradine. Prije dolaska Rimljana građene su tehnikom suhozida, a nakon toga se kamenje povezuje žbukom.

Arheološki muzej u Zagrebu ovako opisuje život u gradinama:

Kameni ostaci temelja kuća pokazuju jednu do dvije prostorije unutar kojih se nalazi ognjište. Oko ognjišta nalazimo mnoštvo pepela i gara, životinjske kosti, ulomke keramičkog posuđa, razne grijalice, a pokatkad i oruđe. Svako takvo naselje podrazumijeva i širi nizinski prostor potreban za život - poljoprivredno zemljište, građevinski materijal (drvo, kamen), pašnjaci, voda, lovno područje. Većina gradina vizualno je povezana, odnosno s najviše točke jedne gradine vidi se druga (...)