Računovodstvo troškova i imovine

Građani gotovinu drže u novčanicama i kovanicama. Plaću primaju na račun u banci te kupljenu robu ili usluge plaćaju karticama građana ili gotovinom. Gotovinu podižu u banci, no najčešće na bankomatima koji rade 24 sata. Na tim istim bankomatima mogu polagati, uplaćivati gotovinu. Trgovačka društva također imaju svoje račune u banci, ali i gotovinu koju drže u blagajni društva, njihovu "novčaniku". Račun u banci ima svoj broj na koji vrše uplate i isplate novca. Zove se IBAN ili Internacional Bank Account Number, odnosno međunarodni broj bankovnog računa. Knjigovođe taj isti račun u banci, blagajnu, kupce, dobavljače i drugo označavaju šifrom iz kontnog plana. Kontni plan je zbirka šifri konta koje su potrebne radi lakše obrade podataka.

Radnici rade kako bi zaradili plaću, a poduzetnici posluju s ciljem stvaranja dobiti. I jedni i drugi zapravo imaju isti cilj - pokušavaju stvoriti novčana sredstva. Većina novca kojim raspolaže trgovačko društvo obično se nalazi na njegovu transakcijskom računu u banci, a gotovina potrebna za tekuće poslovanje nalazi se u blagajni društva. Sve o knjiženjima novčanih sredstava na računima naučit ćemo u ovom modulu.

Svi vi koji ste prošlo ljeto radili preko učeničkog servisa i zaradili svoju prvu plaću vjerojatno ste na novac počeli gledati "drugim očima". Ako zaradu niste odmah uložili u kupnju novog mobitela, igraće konzole i slično, barem neko vrijeme imali ste višak slobodnih novčanih sredstava. Slična situacija događa se i u trgovačkim društvima. Kako bi povećali vrijednost svoje imovine, poduzetnici taj novac mogu uložiti u vrijednosne papire ili dati nekome u obliku zajma, a s ciljem ostvarenja zarade. Taj novac nije nestao, on je postao financijska imovina društva.

Zamislite sljedeću situaciju: upravo ste pokrenuli vlastiti posao i izdali račun za svoju prvu prodaju. Uspjeli ste! Na temelju izdanog računa kupac će vam, u pravilu, na vaš račun u banci uplatiti novac. Ali dok uplata ne "sjedne" na vaš račun, taj novac što vam ga je netko dužan dati, a još ga niste primili, nazivamo potraživanjem. I nisu samo kupci ti koji vam mogu biti dužni. O kratkoročnim potraživanjima, ali i načinima osiguranja naplate potraživanja bit će riječi u ovom modulu.

Kao i kućanstvima, tako i trgovačkim društvima početkom svakog mjeseca stignu računi, primjerice za potrošeni internet ili vodu u prethodnome mjesecu. Na svakom računu naznačen je i rok dospijeća, odnosno datum do kojeg dug po tom računu treba biti podmiren. Navedene dugove, koji su nastali kao posljedica prijašnjih poslovnih događaja, nazivamo obvezama, a ako je rok u kojem obvezu trebamo podmiriti kraći od jedne godine, govorimo o kratkoročnim obvezama.

Kada idemo u trgovinu po nabavu prehrambenih namirnica što zapravo radimo? Stvaramo zalihe za proizvodnju obroka u određenom razdoblju, npr. jednom tjednu. Ako nabavimo premalo namirnica ostat ćemo gladni tj. proces proizvodnje obroka će se prekinuti dok ne nabavimo nove sirovine, a ako nabavimo previše namirnica velika je vjerojatnost da će se nešto pokvariti čime ćemo stvoriti nepotrebne troškove. 

Zalihe čine važan dio kratkotrajne imovine čiji je zadatak da se u jednom obračunskom razdoblju što više puta obrnu kako bi poduzetniku donijele veći profit. Zbog toga trebamo stalno imati optimalne količine zaliha na skladištu kako se proizvodnja ne bi zaustavila ili s druge strane kako se ne bi stvarali nepotrebni troškovi skladištenja.