Hrana koju unosimo u organizam u našem se probavnom sustavu mijenja. Zubi je usitnjavaju u manje komade koji se otapaju u slini. U slini se nalaze tvari koje započinju razgradnju hrane, a ona se nastavlja u ostalim dijelovima probavnoga sustava. Tvari nastale razgradnjom ulaze u krvotok te krvlju dolaze do stanica u našem tijelu. U ustima usitnjavanjem hrana mijenja oblik. Takva promjena naziva se fizikalna promjena. U probavnim organima, djelovanjem probavnih sokova, hrana se mijenja i nastaju tvari s novim svojstvima. To je kemijska promjena.

Fizikalna promjena je promjena u kojoj ne nastaje nova tvar, nego se samo mijenja jedno ili više fizikalnih svojstava tvari. Takve su promjene, primjerice, razbijanje stakla (promjena oblika i veličine), isparavanje vode (promjena agregacijskoga stanja, oblika i gustoće) ili zagrijavanje žarne niti u žarulji (promjena boje, oslobađanje topline, isijavanje svjetlosti). U sva tri primjera promijenjena su fizikalna svojstva, ali tvar je i dalje ostala prepoznatljiva.

Kemijskim promjenama uvijek nastaju nove tvari koje imaju i drukčija svojstva. Pri kemijskoj promjeni tvar se trajno mijenja i nastaje jedna ili više novih tvari. Primjer kemijske promjene je razgradnja hrane u probavnom sustavu, gorenje drva, truljenje lišća ili hrđanje željeza. Kemičarima su posebno zanimljive kemijske promjene tvari te ih proučavaju kemijskim pokusima.

Tvari oko nas stalno se mijenjaju. Pokusom upoznajmo i razlikujmo promjene tvari.

Kada smo zapalili fitilj alkoholne grijalice, gorenjem alkohola etanola nastale su nove tvari koje se bojom, oblikom i nekim drugim svojstvima razlikuju od početne tvari. Tako npr. tvari nastale gorenjem alkohola etanola ne možemo ponovno zapaliti. Kemijskim promjenama uvijek nastaju nove tvari koje imaju i drukčija svojstva.