Osnove upravljačke tehnike

Automatika

Automatika je znanstveno i tehnička disciplina koja se bavi teorijom, konstruiranjem i održavanjem automata.   Automati su uređaji koji zamjenjuju čovjeka i samostalno obavljaju poslove koji su čovjeku  previše složeni, opasni ili zamarajući. Iako su ljudi  još od početka civilizacije izrađivali strojeve i uređaje kojima su nastojali zamijeniti fizički rad.

Tehnologija i znanost razvijaju se zadivljujućom brzinom. Svijet svakim danom postaje ovisniji o tehnici, naša svakodnevica i rad ne može se zamisliti bez brojnih tehničkih postignuća. Danas se svakodnevno susrećemo s automatima kojima upravljaju mikroprocesori, takvim  automatima može se mijenjati svrha rada pomoću programa.

Za razliku od automatike kao znanstvene discipline automatizacija se više odnosi na samu proizvodnju i upravljanje proizvodnim procesima uz pomoć elektronike i računala.  Automatizacijom  se povećava  produktivnost, proizvodnja i kvaliteta proizvoda. Automatizacija  povezuje znanja iz područja elektrotehnike, strojarstva i računarstva u cilju stvaranja učinkovitijeg tehnološkog procesa.

Pojam automatizacije usko je povezan s pojmom mehanizacije, jedan i drugi pojam odnosi se na zamjenu ljudskog rada uređajima i strojevima. Kao što je s regulatorom broja okretaja počela automatizacija tako je s  parnim strojem počela mehanizacija. 

Podjela automata

Automat s upravljanjem bez povratne veze spada u najniži red automatizacije. Automat  bez povratne veze prati slijed naredbi koje su zapisane u mehaničkom obliku, a složenijem  obliku ima  memoriju u koju je upisan računalni program. Rad automata ovisi isključivo o programiranom trajanju vremenu.

Automat  s povratnom vezom prosljeđuje informaciju sa izlaza automata  na ulaz pomoću  jedne ili više povratnih petlji između izlaza i ulaza. Automat  s povratnom vezom napravljen je tako da stalno  uspoređuje željeno stanje izlaza sa stanjem na  ulazu.

U zavisnosti o procesu kojim se upravlja za kontrolu procesa na izlazu automata može se koristiti različite vrste elektroničkih senzora (osjetila). Ukoliko se radi o sustavima  kao što su sustavi za zaštitu od požara, sustavi za zaštitu od provale ili  sustavi za zaštitu od ozljeda radnika na strojevima uglavnom se koriste senzori koji ovise o temperaturi (termistori) i svjetlosti (fotootpornici).  

Upravljački automati s povratnom vezom  pouzdaniji  su i  točniji od automata bez povratne veze, to  su  automat  koji je skuplji  i zahtijevaju redovito održavanje i kontrolu.