O čemu su pjevali srednjovjekovni i renesansni pjesnici?
Da možeš putovati vremeplovom, u koje bi povijesno razdoblje otputovao: razdoblje antičkih junaka, filozofa i mislilaca, srednjovjekovnih vitezova ili u vrijeme renesanse – razdoblje preporoda, kreativnosti, humanističkoga pogleda na svijet?
I u današnje vrijeme ostala su još mnoga do kraja neotkrivena poglavlja srednjega vijeka, povijesnoga razdoblja dugačka gotovo deset stoljeća. Ono što nije u potpunosti poznato uvijek potiče radoznalost i rasplamsava maštu. Mnogi događaji preživjeli su samo u usmenoj predaji iz čega se rađaju brojne legende i mitovi.
Taj bajkoviti srednji vijek nadahnuće je mnogim umjetnicima kasnijih razdoblja. Što je toliko privlačno u ovome razdoblju?
Poznaješ li neke srednjovjekovne mitološke junake ili legende?
Utjecaje nalazimo i u popularnoj kulturi. Navedi primjere.
Promisli i istraži o obrazovanju u srednjemu vijeku.
Zaključke raspravite u razredu.
Jesu li postojale škole u srednjem vijeku? Gdje se mogla dobiti naobrazba? Koji je društveni sloj bio najobrazovaniji?
Postoje li sveučilišta u srednjemu vijeku?
Uči li se o glazbi na njima? Što su učili srednjovjekovni studenti: crkveno pjevanje, svjetovnu glazbu ili glazbenu teoriju?
Tragom žonglera, trubadura i golijarda
Rani srednji vijek obilježilo je djelovanje narodnih glazbenika – zabavljača, koji se nazivaju žonglerima. Osim pjesništva i glazbe, bavili su se i žongliranjem, mađioničarskim točkama.
Trubaduri su bili dvorski glazbenici, pisali su poeziju i uglazbljivali je. Pjevali su o dvorskoj ljubavi, pastorale te o viteštvu.
Golijardi dolaze iz krugova studenata i svećenstva. Promišljanje o tadašnjemu društvu te poznavanje mitologije, latinskoga i grčkoga jezika očituje se i u njihovoj poeziji. Osim uobičajenih tema o ljubavi, prirodi i duhovnosti, pjesme često odišu i satirom i oštrom kritikom Crkve i vladajućih društvenih slojeva.
Ecce gratum – Evo dragu
Evo dragu, radost blagu proljeće nam donosi.
Svoju snagu cvjetnom sagu blagost sunca prenosi.
Tugu neka odnosi!
Sunce stiže s puta diže snijeg što zima nanosi.
Brzo gube hladne zube snijeg i kiše ledene;
Bježi zima, ljeta prima proljeće sve znamene.
Glave baš je sluđene,
Tko je čitav, ali mlitav, kad je ljetno buđenje.
Svi se hvale, svi se šale u milini mladosti;
Već se pale želje male Kupidovih radosti.
Ciprankinom milosti svi smo glavni,
Čak smo ravni Parisovoj ludosti! ...
Bacche, benevenias – Bakho, dobro došao
Bakho, dobro došao, željen nam i mio,
Zbog tebe nam povazdan Duh je vedar, čio.
Ovo vino, dobro vino, vino plemenito,
Dvorskom mužu svakom daje Srce razborito.
Bakho koji svladava svih junaka srca,
Jer im dušu potiče ljubavlju da grca.
Ovo vino, dobro vino...
... Bakho nježno uklanja brige, boli, žalost,
Donosi nam ljubavi, osmijeh, sreću, radost.
Ovo vino, dobro vino...
... Tebi u čast pjevamo pjesme ispjevane,
Hvalimo ti zanavijek zasluge nam znane.
Ovo vino, dobro vino ...
A chantar m'er – Moram pjevati
Moram pjevati o onome što ne želim,
Iz ljutnje prema onome koga volim,
Zato što ga volim više od svega:
Milost i uslužnost ga pokreću,
Ni moja ljepota, ni moja vrijednost, ni moj razum,
Jer ja sam zavedena i izdana
Kako bih mogla biti, da sam ružna.
Nikad ne učinih ništa loše, prijatelju,
Prema tebi u bilo čemu,
Radije te volim više nego što je Seguin volio Valensu,
I jako mi je drago što sam vas osvojio ljubavlju,
Prijatelju moj, jer ti si najvredniji;
Arogantan si prema meni riječima i nastupom,
Pa ipak se tako prijateljski ophodiš prema drugima...
Muziciraj!
Izvedi pjevanjem i tjeloglazbom pjesmu Gaudete! Christus est natus nepoznatoga skladatelja prema zapisu ili improvizirajući uz vodeću melodiju.
Pjesma vjerojatno datira iz 16. stoljeća, a objavljena je u zbirci finskih i švedskih duhovnih skladbi Piae Cantiones 1582 godine.
Prethodno poslušaj dvije različite izvedbe skladbe. Usporedi ih prema dojmu i sastavnicama. Koju izvedbu smatraš autentičnijom? Objasni.
Poslušaj videozapise i usporedi ih prema dojmu te glazbeno-izražajnim sastavnicama.
Gaudete! Christus est natus
Renesansni čovjek je svestran, glazbeno obrazovan čovjek
U središtu mišljenja i djelovanja jest čovjek, koji traga za uzorima ljepote i mudrosti antičkoga doba. To je i razdoblje moćnoga razvoja znanstvenoga i kritičkoga duha, željan novih spoznaja i osvajanja novih svjetova.
U ovome razdoblju javlja se novi tip intelektualca, umjetnika, kreativnog, obrazovanog ili svestranog čovjeka – erudita.
Promisli! Treba li i čovjek budućnosti biti svestrani čovjek – novi renesansni čovjek?
Objasni svoje mišljenje. Raspravite u razredu.
Rješavajući sljedeći zadatak te odgovarajući na dodatna pitanja promisli o skladbi koju si slušao.
Pitanja:
Kakva je uloga glazbala u prethodnim primjerima? Imaju li glazbala istaknutu ulogu ili su pratnja glasovima?
Zašto postoji više, često vrlo različitih izvedbi, glazbe staroga i srednjega vijeka?
Prate li glazbala u svim skladbama glasove? U kojima ne prate? Zašto?
Odgovori:
U razdoblju srednjega vijeka i renesanse uporaba glazbala u skladbama bila je proizvoljna.
Naime, iako su skladbe bile većinom napisane za vokalne izvođače, izvedbe su ovisile o raspoloživim izvođačima (bilo da se radi o pjevačima bilo o sviračima).
Stoga su često glazbala zamjenjivala ili udvajala pjevačke glasove. U polifonim skladbama u pravilu glazbala ne zamjenjuju glasove, iako su poznati i takvi primjeri u praksi.
Pitanje:
Svjetovne skladbe staroga vijeka, srednjega vijeka i renesanse možeš čuti u izvedbama koje se razlikuju, osim prema izvođačkome sastavu, i melodijski, ritmički, u harmonijskoj pratnji ili kontrastnih raspoloženja. Zašto?
Odgovor:
Veliki broj pjesama koje su nastale u tome razdoblju prenosile su se usmenim putom, stoga s vremenom nastaju brojne inačice. Osim toga notacija kakvu danas poznajemo razvija se tek u razdoblju baroka.
U starome su se vijeku koristili, primjerice, slovima alfabeta, kao jednim od načina bilježenja kretanja melodije. Srednji vijek poznaje neumatsku notaciju kojom se bilježe samo visine tona, ali ne i trajanje. Velik iskorak prema modernoj notaciji kakvu danas poznajemo napravljen je uvođenjem menzuralne notacije kojom se bilježila i visina i trajanje tona.
Svjetovna glazba dugi niz stoljeća nije niti bila zapisivana već svjetovne melodije i ritmove nalazimo inkorporirane u primjerima crkvene glazbe (primjerice teme u misama i sl.)
Italija, kao kolijevka renesanse, postaje predvodnica u novim umjetničkim stremljenjima. Dolazi do popularizacije glazbe koja se ne izvodi više isključivo u zatvorenome plemićkom krugu, već ulazi i u građanske salone.
Val zborske glazbe, na amaterskoj i profesionalnoj razini, koji je preplavio tadašnju Europu potaknut je razvojem tiskarstva u 16. stoljeću. U Italiji dolazi do procvata višeglasne pjesme u različitim oblicima poput frottole, villanelle, villote, canzonette. U Francuskoj je najpopularniji oblik bio chanson, a u Njemačkoj Lied. Vrhunac razvoja višeglasne a cappella glazbe čini pojava madrigala.
Talijanska dominacija na području vokalne glazbe zadržat će se sve do romantizma. Zasluga pripada operi.
Popularne zborske skladbe 16. stoljeća su talijanske: frottole, villanelle, villote, canzonette, francuski chanson te njemački Lied. Vrhunac razvoja višeglasne a cappella glazbe čini pojava madrigala.
Poslušaj videozapise i riješi zadatke.
Tekst Zephyro e'l bel tempo rimena jest slobodna parafraza Petrarkina soneta Zefiro torna.
Francesco Petrarca:
Lahor se vraća, lijepo vrijeme vodi
i cvijeće, trave – slatku prijetnju svoju –
i cvrkut ptice i plač što ga slavuj rodi,
proljet u bijelom i rumenom sloju.
Smiju se polja i vedre se svodi,
Zeus gleda kćer i raduje se soju,
ljubav je svud u zemlji, zraku,
vodi i njoj se vraća sve živo na broju.
A mene, jadnog, opet uzdah trese,
koji iz srca duboka izvadi
ona što srcu ključeve odnese;
pa mi roj ptica i cvat na livadi
i žene što ih blage kretnje rese,
liče na pustoš prepunu zvjeradi.
Clément Janequin: Ptičji pjev (Le chant des oiseaux)
Probudite se, uspavana srca Bog ljubavi vas zove.
Već prvoga svibanjskoga dana
Neka vas zadivi pjev ptica.
Neka vas oslobodi strpnji.
Osluhnite ... fa-la-la-la ...
Razveselite se jer dolazi proljeće.
Nadahnite se, poslušajte moje riječi,
Zvonkim pjevom ptica
Što pjevaju čistoga glasa ... ti-ti-pi-ti...
Smijte se i radujte
Vi ostavljeni, zaboravljeni.
Slušajte kako odjekuje
Pjev slavuja: frian–frian-frian,...
Odagnajte žal, suze i brige,
Neka Gospodin Kukavica napusti naše društvo!
Svaki od nas kaže mu: „Zbogom“!
Jer on nije ništa drugo već izdajnik... ku-ku ...
Probudite se, uspavana srca!
Bog ljubavi vas zove!
Promisli još o odslušanim skladbama.
Promisli i odgovori!
Zašto je u skladbi Ptičji pjev samo jedan pjevač u dionici? S kojim glazbeno-izražajnim sastavnicama to povezuješ?
Imaju li slogovi ti-ti-pi-pi, frian-frian u skladbi određeno značenje? Koja je njihova uloga? Prisjeti se skladbe, koju si slušao ili pjevao u modulu Pjesma, u kojoj je dio teksta bio oblikovan na sličan način.
Zbog zahtjevnosti izvedbe u polifonome slogu i prokomponiranosti skladbe, u kojoj nema ponavljanja melodije u pojedinim odlomcima teksta, u razdoblju renesanse skladbe poput Ptičjeg pjeva izvodili su komorni sastavi (svaku dionicu pjeva jedan pjevač). U današnje vrijeme zbog šire glazbene naobrazbe takvu skladbu mogu izvoditi i zborovi.
Pjevanje na neutralne slogove nina nena, don-don-don i sl. oponaša sviranje glazbala u skladbama koje su namijenjene a cappella izvedbi. Slogovi u pjesmi Ptičji pjev: ti-ti-pi-ti; frian-frian; ku-ku-ku-ku oponašaju pjev različitih ptica.
Saznaj više
Početke svjetovne umjetničke glazbe u Hrvatskoj, u 16. stoljeću, nalazimo najprije u Hrvatskome primorju, Dalmaciji te u Dubrovačkoj Republici, koja je uspjela dugo vremena očuvati svoju gospodarsku i političku neovisnost. To je imalo utjecaja i na bogat i nesmetan razvoj kulturnoga, a time i glazbenoga života grada. Tako se u Dubrovniku rano razvila pastorala i dramska igra s pjevanjem i plesom, a i ljubavnu liriku dubrovačkih trubadura teško je zamisliti bez glazbe.
Među skladateljima ovoga razdoblja posebno se ističu skladatelji i obrađivači frottola Andrija Motovunjanin te Franjo Bosanac. Na području madrigala ističu se Andrija Patricij i Julije Skjavetić.
Stjecajem okolnosti njihova glazbena ostavština sačuvana je tek manjim dijelom.
Sklad poezije i glazbe u madrigalu
Saznaj više!
Madrigal je pjesnički i glazbeni oblik koji se njegovao u Italiji u razdoblju od 14. do 17. stoljeća. Madrigal kao vrsta pjesme iz oko 1330. godine ne treba poistovjećivati s renesansnom skladbom istoga naziva.
Pretpostavlja se da je srednjovjekovna vrsta nastala iz crkvenoga višeglasja. Izvodila se dvoglasno ili troglasno, a tekst je bio strukturiran u nekoliko strofa s tri stiha iza kojih je slijedio pripjev (refrain ili ritornello) od jednoga ili dvaju stihova.
U ostalim europskim zemljama madrigal se razvija znatno pod utjecajem talijanskih skladatelja. Osobito treba istaknuti engleske madrigaliste Williama Byrda, Orlanda Gibbonsa te Thomasa Morleyja, oca engleskoga madrigala.
Poslušaj i usporedi videozapise dvaju madrigala hrvatskih skladatelja.
Sudjelujući u sljedećim aktivnostima usporedi značajke skladbi koje si slušao.
Prokomentirajte u razredu sličnosti i razlike među odslušanim primjerima.
Koji su mogući razlozi različitim izvođačkim sastavima? Kakva je bila glazbena praksa u prošlosti, a kakva je danas (poveznica s primjerom iz 19. stoljeća)? Pročitaj tekstove (prijevod i tekst) obiju pjesama. S obzirom na strukturu stiha, koju bi ti povjerio malome, intimnom sastavu, a koju većemu sastavu?
Pročitaj prijevod pjesme "I na mom nebu" ("Appariran per me le stelle") Julija Skjavetića i dopuni rečenice točnim odgovorom.
Appariran per me le stelle – I na mom nebu
I na mom nebu sve će zvijezde sjati,
I neće više magla dol moj kriti,
Zelen i cvijeće cvast će mojim poljem
Kada ja stignem do milja moga.
Nek' tjera kiše zle i buru ljutu
Što me skončat' htje na mome putu.
Ljepota cvijećem krasi se
Ljepota cvijećem krasi se,
Kreposti cvijet je drag.
Cvijet i ti voliš, Zeredo.
Nek je tvoj ures blag!
Kad te vidi ma tko,
Nek pitat zna:
„O, djevo, dal' si krepost
Il' ljepost sva.“
Za renesansu možemo reći da predstavlja zlatno doba vokalnoga višeglasja, a vrhunac renesanse obilježen je pojavom madrigala.
Renesansni madrigal jest polifona skladba na narodnome jeziku. Namijenjen je a cappella izvedbi, najčešće peteroglasnoga komornog sastava (u početku su madrigali bili četveroglasni, ali mogu imati i više glasova).
Bitno obilježje renesansnoga madrigala jest uglazbljivanje književno vrijednih tekstova: Petrarce, Michelangela, Boccaccia i sl. Skladatelji nastoje glazbom što vjernije dočarati sadržaj teksta pa napuštaju strofičnost prethodnih vrsta i djela oblikuju prokomponirano.
U težnji postizanja što većega sklada između poezije i glazbe često nastoje glazbom dočarati i značenje pojedine riječi. Takvi skladateljski postupci nazivaju se madrigalizmi.
Najznačajniji su predstavnici renesansnoga madrigala: Luca Marenzio, Claudio Monteverdi, Carlo Gesualdo da Venosa i dr.
Madrigal jest polifona skladba na narodnome jeziku. Namijenjen je a cappella izvedbi, najčešće peteroglasnoga komornog sastava.
Kako bi glazbom što vjernije dočarati sadržaj teksta skladatelji djela oblikuju prokomponirano.
Često nastoje glazbom dočarati i značenje pojedine riječi. Takvi skladateljski postupci nazivaju se madrigalizmi.
Najznačajniji su predstavnici renesansnoga madrigala: Luca Marenzio, Claudio Monteverdi i dr.
Monteverdijev ranobarokni madrigal i oda u baroku
Pogledaj videozapis. Usporedi skladbu sa Skjavetićevim madrigalom (ponovno poslušaj po potrebi). Na slajdovima koji slijede pročitaj prijevod teksta.
Prijevod Monteverdijevoga madrigala Il lamento della Ninfa – Tužaljka nimfe
Tri pastira: Sunce još nije nagovijestilo početak dana,
A djeva je puna jada već izašla iz doma.
Njeno blijedo lice
Otkrivalo je veliku bol
Koja je dolazila iz njezina srca.
Njezina pojava odavala je nemir
Dok je riječima oplakivala izgubljenu ljubav:
Nimfa: Ljubav.
Tri pastira: (Rekla je.)
Nimfa: Ljubav.
Tri pastira: (gledajući u nebo, stojeći mirno)
Nimfa: Ljubav. Gdje je vjernost na koju se izdajica zakleo?
Tri pastira: (nesretna)
Nimfa: Natjeraj ga da se vrati mojoj ljubavi, kao što je nekada bilo.
Ne mogu mučiti sebe.
Tri pastira: (Jadna djevojka, ne može više, ne, ne može više podnijeti toliko hladnoće.)
Nimfa: Ne želim više da živi
Osim ako nije daleko od mene
Tako da mi više ne može govoriti stvari koje me muče.
Tri pastira: (Jadna djevojka, ne više, ne,ne.)
Nimfa: Ja sebe uništavam zbog njega,
Jer je on prepun sebe;
Ali ako bježim od njega
On me opet ulovi.
Tri pastira: (O, jadna djevojka, o ne više, ne može više podnijeti toliku hladnoću.)
Nimfa: Smireniji je nego ja,
Ali ljubav nije začela u njegovim grudima poštenu igru.
Tri pastira: (O , jadna djevojka, o ne više, ne može više podnijeti toliku hladnoću, Jadna djevojka.)
Tri pastira: Ogorčenim glasom zaziva nebo; u zaljubljenom srcu miješa se strast i hladnoća.
Koje razlike zamjećuješ u izvedbi Skjavetićeva i Monteverdijeva madrigala?
Pjevaju li se obje skladbe višeglasno? Kakav je odnos dionica: jesu li ravnopravne ili se jedna ističe kao glavna? Objasni. Koji glazbeni slog zamjećuješ u skladbama?
Izvode li se a cappella ili uz pratnju glazbala?
Skjavetićev madrigal izvodi muški komorni sastav u kojemu su sve dionice ravnopravne. Izvedba je a cappella. Slog je polifoni.
S druge strane, u Monteverdijevu madrigalu imamo ulomke koje izvodi muški trio (dva tenora i bas) u homofonome slogu, ali glavu ulogu ovdje ipak ima solistica. Cijela izvedba praćena je glazbalima.
Pročitaj prijevod.
Navedi od koliko se cjelina sastoji tekst madrigala.
U kakvu su odnosu nimfa i tri pastira? Odvija li se dijalog između njih?
Tko iznosi glavnu sadržajnu i melodijsku temu u djelu? Koja je uloga trija?
Tekst se sastoji od triju cjelina.
U uvodnome dijelu tri pastira (poput kora u grčkoj tragediji) komentiraju nimfinu pojavu i situaciju.
Slijedi nimfina tužaljka zbog izgubljene ljubavi, trio se povremeno ubacuje komentirajući. Madrigal završava također komentarom trija.
Claudio Monteverdi, majstor renesansnoga madrigala i ranobarokne opere, u svojim kasnim madrigalima maestralno je spojio značajke tih dviju vrsta. U lirsku polifonu vrstu uveo je dramatske elemente koje nalazimo i u njegovim baroknim operama.
Jedna od bitnih značajki jest pjevanje vokalnoga solista uz pratnju glazbala. Tu značajku nazivamo monodija.
Monodija jest pjevanje vokalnoga solista uz pratnju glazbala.
Skupno a cappella muziciranje, karakteristično za glazbenu povijest razvijenoga i kasnoga srednjega vijeka te renesanse, u 17. stoljeću uzmiče pred novim, poboljšanim glazbalima, instrumentalnom koncertnom glazbom te operom i njoj stilski srodnim vrstama: oratoriju i kantati.
Oda u baroku
Prisjeti se što si naučio o odi na stranici Umjetnička pjesma staroga vijeka te poslušaj ulomak iz poznate Ode za rođendan kraljice Marije II., engleskoga skladatelja Henryja Purcella. Duet Sound the Trumpet je samo jedan od stavaka te skladbe. Od baroka nadalje, oda poprima sve više glazbena obilježja , koja može biti skladana za različite vokalno-instrumentalne sastave (solističke, komorne ili zborske). Pritom zadržava karakter svečane, pohvalne pjesme.
Poslušaj i usporedi videozapise prema obilježjima i dojmu. Odražavaju li oba uobičajeni karakter ode, kao glazbene vrste? Obrazloži svoj odgovor.