Svakodnevni život hrvatske plemkinje

Uvod

Dvorac Trakošćan

Nastao je u 13. stoljeću kao važna utvrda za nadzor granica i putova sjeverozapadne Hrvatske. Utvrda je kroz stoljeća dograđivana i obnavljana, a današnji izgled dvorca dobiva sredinom 19. stoljeća. Vlasnicima Trakošćana 1569. godine postaje obitelj Drašković koja u njemu boravi sve do 1944. godine. Od 1954. u dvorcu Trakošćan nalazi se muzej Dvor Trakošćan.

Virtualno prošeći dvorcem Trakošćan.

Prostorije muzeja Dvor Trakošćan ispunjene su većim brojem vrijednih umjetničkih slika koje prikazuju i neke od vlasnike dvorca. Na jednoj od njih prikazana je plemkinja Marija Magdalena Nadasdy Drašković.

Portret je u obitelj Drašković došao iz obitelji Nadasdy vjerojatno u vrijeme njezine udaje. Autor portreta mogao bi biti njemački slikar Benjamin von Block koji je jedno vrijeme radio pod pokroviteljstvom njezina oca Franje Nadasdyja u Ugarskoj.

Natpis je izrađen kasnije, u 18. stoljeću, kad je slika opremljena i okvirom s grbovima obitelji Drašković i Nadasdy.

Upoznajmo Mariju Magdalenu

Pročitaj izvore i odgovori na pitanja.

Modrušan, M. u članku Nekoliko ženskih likova iz obitelji Drašković (1972.) piše:

Živjela je na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće. Bila je vrlo inteligentna, obrazovana te neobično poduzetna. Samostalno je vodila graditeljske, zavjetne i druge djelatnosti koje su ostavile trag u hrvatskoj kulturi. Udala se sa 17 godina te je mnogo godina nadživjela svoga supruga Ivana IV. Draškovića. Još za njegova života, u razdobljima vojničkih izbivanja, gospodarila je imanjem. S uspjehom je zajedno s mužem vodila sve imovinsko-pravne poslove, zajedno s njim izdavala je i potpisivala različite dokumente o kupnji, prodaji, zamjeni ili darovanju zemljišta. Svoje dokumente pisala je hrvatskim jezikom, vlastoručno ih je potpisivala te potvrđivala obiteljskim pečatom. Veliku aktivnost pokazala je grofica nakon muževe smrti, što je vidljivo po velikom broju sačuvanih poslovnih spisa tzv. gornih listova koje je izdavala svojim podanicima od 1686. do 1711. godine.

Modrušan nastavlja:

Poznato je da je 6. ožujka 1682. u Rečici kod Karlovca dala Miki Kleščiću i Matiji Zlatariću neku zemlju kod Steničnjaka. Imanjem Steničnjak upravljala je sama nakon smrti muža, no ubrzo je došla u sukob s krajiškim kapetanom Rambschuesselom koji je steničnjačko imanje priključio vojnoj upravi. Spor je trajao od 1696. do 1700. kad je odlukom kralja Leopolda riješeno da se imanje odmah vrati grofici Magdaleni. Grofica je to područje potom naseljavala pravoslavnim Vlasima.

Prisjeti se što je Vojna krajina i u kojemu je stoljeću osnovana? Objasni pojam Vlaški statuti.

Iako Mađarica, služila se hrvatskim, a ne mađarskim ili njemačkim jezikom. O vlastitom je trošku i pod svojim imenom dala prevesti dvije nabožne knjige s mađarskog na hrvatski jezik. U vremenu kad je živjela plemkinja Marija Magdalena Nadasdy Drašković hrvatski jezik nije bio službeni.

Promisli je li uobičajeno da plemstvo u hrvatskim zemljama govori na narodnome jeziku, točnije kajkavskim književnim jezikom? Što iz toga zaključuješ?

Njezinom zaslugom u Varaždin oko 1703. godine dolaze uršulinke iz Bratislave. U sklopu njihovoga samostana djelovala je i škola. Carica Marija Terezija uršulinsku je školu uzdigla na višu djevojačku školu za plemićke i građanske djevojke.

Povezanost s Urotom Zrinskih i Frankapana

Marija Magdalena Nadsdy Drašković bila je kćerka grofa Franje Nadasdyja koji je kao sudionik Urote smaknut 1671. godine. U spomen na očevo žrtvovanje dala je izgraditi hodočasnički put s kamenim skulpturama od dvorca Klenovnik do crkvice sv. Wolfganga što se može smatrati prvim javnim spomenikom Urote.

Razmisli je li li plemkinja kao kćerka urotnika Franje Nadasdyja bila upoznata s Urotom? Kakvu je poruku željela dati podizanjem hodočasničkoga puta s kamenim postajama?

Istraži djelovanje barem još jedne plemkinje ili žene drugoga društvenog staleža u hrvatskim zemljama u razdoblju novoga vijeka.