Ljudevit Gaj
Uvod
Jedan od najpoznatijih Zagoraca, Ljudevit Gaj, rođen je u Krapini 1809. godine. Završio je filozofiju i pravo te se bavio izdavaštvom, jezikoslovljem i književnim radom. Najpoznatiji je kao vođa hrvatskoga narodnog preporoda. Od 1965. godine i obilježavanja 300 godina školstva u Krapini osnovna škola u Krapini nosi njegovo ime.
Djetinjstvo i obrazovanje
Otac Ljudevita Gaja je bio ljekarnik, a majka domaćica. Bio je najmlađi od sedmero braće. Obitelj je živjela dosta skromno. Gaj je bio vrlo blizak s majkom, što je vidljivo iz pisama koje su razmjenjivali kad je otišao na školovanje izvan Krapine. U kući se razgovaralo, osim hrvatskim jezikom (kajkavštinom), i njemačkim i latinskim.
Do svoje devete godine Gaj je govorio jedino kajkavštinom. Mnogo je vremena provodio u franjevačkome samostanu u Krapini gdje je naučio njemački i latinski jezik. Uživao je u samostanskoj knjižnici listajući stare knjige u kojima je naišao na zapise o Krapini što ga je nadahnulo da napiše svoju prvu knjigu Utvrđeni gradovi kod Krapine na latinskome jeziku, kasnije prevedenu i tiskanu na njemačkome jeziku. Volio je slušati i narodne priče od kojih je Legenda o Čehu, Lehu i Mehu i sestri Vilini na njega ostavila najveći dojam.
Nije pohađao javnu pučku školu, školovao se kod kuće i kod privatnih učitelja. Na taj je način završio pučku školu i prvi razred gimnazije. Bio je marljiv učenik. Učio je hrvatski jezik, vjeronauk, računicu, moralni i politički odgoj te krasopis i crtanje u čemu je bio vrlo vješt. S dvanaest godina roditelji su ga poslali na daljnje školovanje u Varaždin gdje nastavlja gimnaziju. Jako je volio čitati, naročito pjesme. Kao gimnazijalac pisao je pjesme o Zagorju i domoljublju na njemačkome jeziku. Kasnije je počeo pisati pjesme na hrvatskome jeziku što u vrijeme preporoda prerasta u pisanje budnica.
Usporedi predmete koje je Gaj učio s današnjim predmetima u osnovnoj školi.
Preporodno djelovanje
Ljudevit Gaj autor je jedne od najpoznatijih hrvatskih budnica, neslužbene himne preporoda, Horvatov sloga i zjedinenje, koja je poznatija po prvome stihu Još Hrvatska ni propala. Budnice su lirske pjesme domoljubnoga karaktera čiji je cilj buđenje nacionalne svijesti i ljubavi prema domovini. Imaju ritam koračnice. Mnoge su uglazbljene i postale su službene himne, poput hrvatske. Najčešći su motivi budnica opisivanje hrvatske prošlosti, isticanje ljepota domovine i hrvatskoga jezika. U to vrijeme Hrvatska nije bila samostalna i budnice su trebale probuditi ponos i želju za borbom za prava i neovisnost Hrvata. Istovremeno donose optimizam i vjeru u bolju budućnost.
Zašto su budnice bile vrlo popularne u vrijeme hrvatskoga narodnog preporoda? Koja je osnovna misao ove budnice? Objasni značenje personifikacije: Hrvatska spava, mi je budimo. Izdvoji stih u kojemu se ističe povezanost svih Hrvata.
Bio je na čelu hrvatskoga narodnog preporoda te izdavač i urednik Novina Horvatzkih, Slavonzkih y Dalmatinskih s književnim prilogom Danicza horvatzka, slavonzka y dalmatinzka. Novine su prvotno tiskane na kajkavskome narječju. Godinu dana nakon početka tiskanja novine su preimenovane u Ilirske narodne novine i tiskane na štokavskome narječju, a nakon zabrane ilirskoga imena 1843. godine u Narodne novine. Gaj otvara svoju tiskaru čime se olakšava objavljivanje djela preporoditelja, ali tiska i oglase i plakate za kazališne predstave.