Abolicionizam

Uvod

Povjesničari procjenjuju da je od 16. do 19. stoljeća iz Afrike u Novi svijet prebačeno oko 13 milijuna robova. Trgovci robljem diljem su afričkoga kontinenta otimali zdrave muškarce, žene i djecu. Brodovima su ih prevozili preko oceana, prodavali ih i žigosali oznakama novih vlasnika.

Robovi u SAD-u

Prema današnjim spoznajama prvi su robovi na prostor današnjega SAD-a dopremljeni 1619. g. Korišteni su na platažama pamuka i šećerne trske kao radna snaga bez ikakvih prava. Krajem 18. i početkom 19. st. u brojnim europskim državama i njihovim kolonijama sve su se glasnije čuli pozivi na zabranu trgovine robovima jer se robovlasništvo smatralo nečovječnim. Velika Britanija zabranila je trgovinu robljem 1807. g., a Francuska 1819. g. Premda je SAD zabranio trgovinu već 1807. g., robovima se nastavilo trgovati potajno.

Razvoj američkoga gospodarstva

Solomon Northup, rođen kao slobodan čovjek, živio je i radio u New Yorku. Prilikom poslovnoga puta prema Washingtonu otet je i prodan kao rob. Otmice i prodaje crnih slobodnih ljudi nisu bile rijetkost. U ropstvu je proveo 12 godina. Nakon što je ponovno stekao slobodu, napisao je svoja sjećanja u knjizi Dvanaest godina ropstva (1853.).

Ovako opisuje svoju prodaju:

Freeman nas je tjerao da glave držimo uzdignuto dok žustro hodamo naprijed-natrag, dok bi kupci dodirivali naše glave i ruke i tijela, okretali nas, pitali nas što možemo, tjerali nas da otvorimo usta i pokažemo zube (...) Ponekad su muškarca ili ženu vodili do male kuće u dvorištu, skidali ih i detaljnije pregledavali. Ožiljci na leđima roba smatrani su dokazom buntovnog ili neposlušnog duha i naštetili su mu prodaji.

Opisuje razdvajanje obitelji:

Dijete, osjetljivo na neku predstojeću opasnost, instinktivno je pričvrstilo ruke oko vrata svoje majke i ugnijezdilo svoju malu glavicu na njedrima. Freeman je strogo naredio majci da bude tiha, ali ona ga nije poslušala. Uhvatio ju je za ruku i grubo povukao, ali ona se privila bliže djetetu. Tada ju je uz salvu psovki udario tako bezosjećajno da je zateturala unatrag i skoro pala. O, kako je onda jadno molila i zapomagala da ih se ne razdvoji.

Opisuje rad na plantaži:

Uobičajeni radni dan je skupljanje 90 kilograma (...) Ruke moraju biti u polju pamuka s prvim zrakama Sunca i, osim deset ili petnaest minuta, koje im se daju u podne do progutaju svoju količinu hladne slanine, ne smiju biti ni trenutak u praznom hodu dok ne postane previše mračno (...) Na kraju rada na polju košare se nose na vaganje pamuka. Bez obzira na to koliko je umoran, rob prilazi vaganju samo sa strahom. Ako padne na težini (...) zna da će biti bičevan. A ako ga je premašio za pet ili deset kilograma, vjerojatno će njegov gospodar u skladu s tim povisiti zadatak sljedećeg dana.

Opisuje kažnjavajne ropkinje Patsey koja je bez dozvole posjetila grupu robova na obližnjoj plantaži:

Bolni jecaji i krici izmučene Patsey, izmiješani s glasnim i bijesnim psovkama Eppsa, gospodara robova koji ja bičevao, opteretili su zrak. Bila je užasno razderana – mogu reći, bez pretjerivanja, doslovno oderana. Bič je bio mokar od krvi.

Što si o postupcima prema robovima doznao/doznala iz izvora?

Abolicionistički pokret

Brojni zahtjevi za ukidanjem ropstva dolazi su najviše sa sjevera SAD-a. Američko društvo protiv ropstva osnovano je 1833. g.

Pogledaj videoisječak i odgovori na pitanja.

Protiv robovlasništva