Krimski rat

Uvod

Krimski rat vodio se od 1853. do 1856. g. Rat su vodili carska Rusija s jedne strane te savez Velike Britanije, Francuske, Osmanskoga Carstva i Kraljevine Sardinije s druge strane. Većina borbi počela je na Krimskome poluotoku pa se rat zato i naziva Krimskim.

Uzroci rata

Pročitaj povijesni izvor i potom odgovori na pitanja. Evo što britanski povjesničar A. J. P. Taylor, stručnjak za povijest 19. st., piše o razlozima izbijanja rata:

U određenom je smislu Krimski rat bio unaprijed određen i imao je duboke korijene u politikama sukobljenih sila. Ni Nikola I., ni Napoleon III., ni britanska vlada nisu se mogli povući iz sukoba za prestiž kad je on započeo. Nikola je trebao poslušno Osmansko Carstvo radi sigurnosti Rusije; Napoleon je trebao uspjeh radi domaće politike; britanska je vlada trebala nezavisno Osmansko Carstvo zbog očuvanja svojega položaja na istočnome Mediteranu. Međusobni strah, ne agresija, doveli su do Krimskoga rata.

Krimski rat započelo je Rusko Carstvo u srpnju 1853. g. napadom na ratnu flotu Osmanskoga Carstva. Držeći da bi ruska kontrola tjesnaca i dominacija na Bliskome istoku mogle ugroziti put u Indiju i poremetiti ravnotežu snaga u istočnoj Europi, Velika Britanija je, zajedno s Francuskom, odlučila pomoći Osmanskomu Carstvu. U ožujku 1854. g. Francuska, Velika Britanija i Osmansko Carstvo sklopili su sporazum o ratnoj koaliciji. Austrija i Pruska ušle su u sukob 1854. g. protiv Ruskoga Carstva. Francusko-britanske kopnene snage počele su se u srpnju 1854. g. iskrcavati na Krimskome poluotoku.

Pobijedivši rusku vojsku na rijeci Almi (sjeverno od Sevastopolja), Francuzi, Britanci i Osmanlije započeli su 1854. g. opsadu grada Sevastopolja, koji su nakon jedanaest mjeseci osvojili. Saveznici nisu nakon toga poduzimali nikakve veće ratne akcije na Krimu, dok su Rusi zauzeli dijelove Kavkaza. Car Aleksandar II., koji je 1855. g. naslijedio Nikolu I., smatrao je da je tim uspjesima čast Ruskoga Carstva spašena i pristao je da se povedu pregovori o miru.

Juriš lake brigade

Juriš lake brigade u Bitki kod Balaclava danas je zapamćen kao nacionalna tragedija u Velikoj Britaniji, a ukazuje na besmisao ratovanja. Bitka je ostala ovjekovječena na slici Williama Simspona, a dolina u kojoj je poginulo nekoliko desetaka pripadnika britanske konjice naziva se Dolina smrti.

Izvještaji britanske vojske kažu da je došlo do nesporazuma te da vojnici nisu trebali jurišati na topove ruske vojske. S druge strane, izvještaji ruske vojske ukazuju na to da su ruski zapovjednici bili uvjereni kako su britanski vojnici pijani. Ovaj je poraz u britanskoj javnosti izazvao prve nasumične prosvjede protiv sudjelovanja britanske vojske u Krimskome ratu, a danas mnogi povjesničari dijele stav da je pogibija stotinjak britanskih vojnika ubrzala želju Britanije da se što prije donese mirovni sporazum.

Završetak rata

Krimski rat završio je 1856. g. potpisivanjem Pariškoga sporazuma. Sve što je Rusija osvojila u ratu morala je vratiti u posjed prijašnjih vlasnika. Rusiji su vraćeni gradovi koje je osvojio savez Britanije, Francuske, Osmanskoga Carstva i Sardinije. Ipak, mirovni je sporazum više pogodio Rusiju jer nije smjela razvijati mornaricu na Crnome moru. Područje Krima nestabilno je i u 21. st. jer se oko njega spore Ukrajina i Rusija.

Uporaba tehnologije

Krimski rat bio je prvi industrijski rat – u njemu se koristila tadašnja moderna tehnologija koja je nastala kao posljedica industrijske revolucije. Željeznicom su se dovozili vojnici i ratne zalihe. Topovske cijevi izrađivane su od lijevanoga željeza što je poboljšalo njihovu preciznost i izdržljivost. Unapređenje pušaka i pripadajuće municije omogućilo je bolju preciznost i doseg učinkovite paljbe. Puške su u vrijeme Napoleonovih ratova bile precizne na 50 m, a u vrijeme Krimskoga rata domet pušaka porastao je do 400 m. Rat je bio dokumentiran uz pomoć fotoaparata i medijski pokriven redovitim novinskim izvještajima. Novinski izvještaji najčešće nisu bili ni precizni ni objektivni. Za komunikaciju je korišten telegraf. Položene su telegrafske žice povezivale Krim s Parizom i Londonom.

Roger Fenton, jedan od prvih ratnih fotoreportera, proveo je na Krimu četiri mjeseca i pritom snimio 360 fotografija. Zbog tehnike tadašnje fotografije nisu snimljene fotografije samih sukoba, već većinom portreti vojnika i prikazi krajolika. Ljudi koje se snima morali su, za ekspoziciju fotografije, mirovati i po desetak sekundi. To je onemogućilo spontanu fotografiju ili fotografiju brze akcije. Fenton se trudio ne prikazivati strahote rata.

Kviz ponavljanja

Istraži.

Istraži kako je Krimski rat utjecao na razvoj medicine.