7. Ponavljanje

Prisjetiti se…

Tekućine

Tekućine su čiste tvari koje su na sobnoj temperaturi i atmosferskom tlaku u tekućem agregacijskom stanju.

Osnovna svojstva tekućina

Gustoća tvari, ρ, definira se kao omjer mase te tvari i volumena na određenoj temperaturi.

Gustoća tvari ovisi o jakosti privlačnih sila, o prirodi tvari i temperaturi. S porastom temperature gustoća tvari se smanjuje. 

[latex]\mathit{\rho }\textrm{(tvar A)}=\dfrac{\mathit{m}\textrm{(tvar A)}}{\mathit{V}\textrm{(tvar A)}}[/latex]

Gustoća se iskazuje u: [latex]\pu{kg/m3}[/latex] ili [latex]\pu{g/cm3}[/latex].

Viskoznost, η, je unutarnje trenje između slojeva u tekućini. Ovisi o jakosti međumolekularnih privlačnih sila, veličini molekula i temperaturi.

Napetost površine, σ, jest pojava stvaranja tanke elastične opne na površini tekućine. Rezultat je privlačnih međudjelovanja molekula s površine tekućine i onih u susjednome donjem sloju. Mjerna jedinica za napetost površine, σ, jest \( \pu{N m^–1} \).

Vrelište je temperatura na kojoj je tlak pare u tekućini jednak tlaku pare iznad tekućine. Normalno vrelište je temperatura na kojoj tekućina vrije ako je tlak 101,3 kPa.

Dinamička ravnoteža se uspostavlja samo u zatvorenom sustavu, kada se izjednači broj čestica tvari koje isparavanjem izlaze iz tekućine s brojem čestica tvari koje se kondenzacijom vraćaju u tekućinu. Ravnotežni tlak pare je tlak pare u stanju dinamičke ravnoteže.

Skrivena ili latentna toplina je toplina dovedena pri taljenju i isparavanju, pri čemu ne dolazi do promjene temperature.

Topljivost tvari

Topljivost tvari je definirana sastavom zasićene otopine i najčešće se iskazuje najvećom masom tvari koja se može otopiti u 100 g otapala. Ovisi o temperaturi i kemijskoj prirodi otopljene tvari i otapala. Topljivost tvari povećava se s porastom temperature ako je otapanje endotermna promjena, a smanjuje se ako je egzotermna promjena.

Otapanjem neke tvari koja je ionske kristalne strukture dolazi do kidanja veza između iona i njihove solvatacije tj. okruživanja molekulama otapala. Ako je otapalo voda, okruživanje čestica otopljene tvari molekulama vode naziva se hidratacija.

Otapanjem neke tvari koja je molekulske kristalne strukture dolazi do narušavanja međumolekularnih interakcija i okruživanja molekula tvari s molekulama otapala – solvatacije.

Plinovi

Čestice tvari (atomi ili molekule) koje se gibaju nasumično sudarajući se pritom međusobno i sa stijenkama posude u kojoj se nalaze nazivamo plinovima. Karakterizira ih velika međusobna udaljenost, zanemarive međumolekularne interakcije, stlačivost. Mogu se ukapljiti i lako protječu.

Topljivost plinova u vodi ovisi o tlaku, temperaturi i prirodi plina (građi i obliku molekula plina). S porastom temperature topljivost plinova se smanjuje, a povećanjem tlaka povećava.

Primijenite znanje!

Točka razmišljanja

Odgovorite na pitanja.

  • Što su ionske tekućine?
  • Kakva su svojstva ionskih tekućina i koja im je moguća primjena?
  • Što su tekući kristali?
  • Zašto se nazivaju „tekući“ kada znamo da su kristali čvrste tvari?
  • Gdje se primjenjuju tekući kristali?

Pogledajte sljedeći videozapis od 36. minute (mrežno mjesto 1; pristupljeno: 31. 1. 2019.) i pokušajte odgovoriti na postavljena pitanja.