Sonatni oblik

Sonatni je oblik najznačajniji oblik klasičnoga homofonoga stila (iako ponekad sadrži i fugato dijelove).

Na njegov nastanak i razvoj utjecali su oblici koji su postojali u instrumentalnoj glazbenoj praksi postojali još u renesansi. Prenošenjem obilježja vokalnih oblika poput moteta na instrumente je, s jedne strane nastao ricercar koji se nadalje razvija u monotematičnu fugu. Nasuprot tome pojedini instrumentalni oblici, poput sonate ili canzone, zadržavaju i dalje razvijaju kontraste između pojedinih dijelova stavaka i zadržava brojnost tematskoga materijala, što dovodimo u vezu s razvojem sonatnoga oblika.

Poslušaj videozapise i usporedi prema obilježjima.

Tijekom baroka i pretklasicizma na razvoj sonatnog oblika su utjecali plesni stavci suite te prvi odlomak talijanske uvertire kakva se formirala u napuljskoj školi. U baroknom dvodijelnom obliku suitnih stavaka kontrast u A i B dijelu se ne temelji na glazbenoj građi već na tonalitetnom planu (A dio: tonika – dominanta i B dio: dominanta – tonika). Na njega se oslanjaju sonate Domenica Scarlattija, s tim da Scarlatti za razliku od monotematskih plesova uvodi i drugu temu.

Skladatelji berlinske (predstavnik je Carl Philipp Emanuel Bach) i mannheimske škole su sonatni oblik doveli do razvojnog stupnja koji je omogućio velikanima klasicizma da ga usavrše i učine središnjim stavkom glazbenih vrsta karakterističnih za novi instrumentalni stil: sonate, koncerta, simfonije i kvarteta. 

Sonatni oblik u klasicizmu

Poslušaj videozapis i upoznaj obilježja sonatnog oblika.

Najvažnija obilježja sonatnoga oblika su bitematičnost i trodijelnost.

Posebnosti i primjena sonatnog oblika

Iako u suštini ostaje nepromijenjen, sonatni oblik u razdobljima nakon klasicizma - u romantizmu i glazbi 20. stoljeća - doživljava različita proširenja, poprimajući obilježja različitih stilova. 

Simfonija u d-molu Cesara Francka je kasnoromaničko djelu u tri stavka:

  1. Lento - Allegro ma non troppo
  2. Allegretto
  3. Finale: Allegro non troppo

Sonatni oblik se rijetko pojavljuje kao samostalna instrumentalna skladba. Primjerice, u ovom obliku mogu biti skladane koncertne uvertire.

Stavci skladani u sonatnom obliku obavezni su dio cikličkih vrsta klasičnoga instrumentalnoga ciklusa: simfonije, sonate i gudačkih kvarteta.

Dodatne primjere sonatnog oblika potraži u jedinici Sonata (odlomci Klasicistička sonata, Romantička sonata).

O posebnostima sonatnog oblika u glazbenoj vrsti koncert saznaj više u jedinici: Koncert, odlomci: Klasicistički koncert, Romantički koncert.

U sonatnom su obliku često skladane operne uvertire. Više o tome saznaj u jedinici: Opera (odlomci: Uvertira, Tko je najtraženija osoba u Sevilli - usporedba uvertira Seviljski brijač i Figarov pir)

Sonatni oblik u glazbi 20. stoljeća

Igor Stravinski: Oktet za puhače