Istraživanje unutrašnjosti Afrike
Uvod
Afrika pripada dijelu svijeta koji nazivamo Stari svijet jer nam je, za razliku od drugih kontinenata, poznata još od antike. No kad govorimo da nam je Afrika poznata, valja istaknuti da je Europljanima dugo vremena poznat bio uglavnom sjeverni i obalni dio toga kontinenta. Geografska obilježja (pustinje i planine) i nesigurnost putovanja bile su prepreka ulasku u srce Afrike ili do samoga juga toga kontinenta. To što ostatak kontinenta Europljanima nije bio poznat, ne znači da tamo nije bilo života. Diljem Afrike razvijale su se civilizacije, kulture i države.
Europsko otkrivanje Afrike
Afriku su u srednjemu vijeku najviše istraživali arapski trgovci robovima. Posao otmice Afrikanaca i njihove prodaje po Europi i Aziji omogućavao je veliku zaradu. Afrikom se posredstvom Arapa širio i islam. Europljani su tek 1488. godine dohvatili jug afričkoga kontinenta kad je Bartolomeu Dias otkrio prolaz kojemu je dao ime Rt dobre nade. Kad je deset godina kasnije Vasco da Gama doplovio do Indije, pomrsio je račune Egipćanima i Mlečanima koji su preko Crvenoga mora već trgovali s Indijom i Kinom. Portugalci su uz afričke obale osnivali kolonije i gradove te sklapali trgovačke ugovore sa starosjediocima. Portugalci su uz potporu pape širili kršćanstvo.
Od 16. do 18. stoljeća Afriku su uz Portugalce kolonizirali Nizozemci, Englezi, Francuzi, Norvežani, Šveđani i Prusi. Afrika je bila područje od velikoga interesa radi mnogobrojnih sirovina među kojima se ističu: bakar, pamuk, kaučuk, palmino ulje, kakao, dijamanti, čaj, kositar i dr.
Istraživanja u 19. stoljeću
Afrika je Europljanima ponovno postala zanimljiva nakon Napoleonovih ratova. Tad su Europljani u svojim rukama držali tek desetinu površine kontinenta. Kartografi su svoj posao odrađivali uglavnom u istočnoj i središnjoj Africi.
Viktorijini vodopadi
Značajnu ulogu u otkrivanju Afrike imali su misionari. Među njima se svakako ističe David Livingstone [dejvid livingston]. Od sredine 19. stoljeće sudjelovao je u ekspedicijama sa zapaženim rezultatima. Prešao je pustinju Kalahari, otkrio gornje porječje rijeke Zambezi, otkrio i imenovao Viktorijine vodopade (najširi vodopad na svijetu – 1708 m) i dr.
U potrazi za izvorom rijeke Nil otkrivena su jezera Tanganjika i Victoria. Njih je oplovio i istražio Henry Morton Stanley.
Krajem 19. stoljeća u utrci moći europskih sila kolonije su postale sve značajnije. Sirovine i ljudstvo (radnici i vojnici) iz kolonija osiguravali su dodatnu snagu. Nove države Njemačka i Italija te stare sile Francuska i Velika Britanija osvajale su afrički kontinent. Berlinska konferencija 1884. godine postavila je određene granice u neobuzdanome širenju kolonija. Osuđeno je trgovanje robovima, zabranjena prodaja alkohola i oružja na određenim područjima i postignut dogovor oko novih napredovanja. Nijedan teritorij nije smio biti proglašen nečijom svojinom prije nego je potpuno zauzet i o tome obaviještene druge imperijalističke sile. No taj se dogovor uglavnom kršio.
Što misliš zašto je trgovanje robovima samo osuđeno, a ne i zabranjeno?
Veći prodor u unutrašnjost prvi je poduzeo belgijski kralj Leopold II. Bio je osnivač i vlasnik Države Slobodni Kongo od 1885. do 1908. godine. Uz nemilosrdan odnos prema starosjediocima izvlačio je veliko bogatstvo trgovinom bjelokosti i prikupljanjem kaučuka. Premda se točne brojke ne mogu istražiti, znanstvena zajednica slaže se da je tijekom njegove uprave Kongom stradalo oko 10 milijuna ljudi. Ulazak u Kongo predstavio je kao pokušaj civiliziranja i pomoći starosjediocima.
Koristeći se udžbenikom na str. 148 i 149 usporedi podjelu Afrike 1850. i 1900. godine!
